Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1328/14 (J. G. i D. M.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Vanredni pravni lijekovi
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1328/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1328/14, rješavajući apelaciju Jelice Galić i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jelice Galić, Dragana Marinkovića i Mikrokreditnog društva „Zdravo“ d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Jelica Galić i Dragan Marinković (u daljnjem tekstu: apelantkinja i apelant, odnosno apelanti) iz Banje Luke podnijeli su 21. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 006478 11 U od 16. novembra 2012. godine i Rješenja Agencije za bankarstvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Agencija za bankarstvo) broj 02-24-553-30/2008 od 3. februara 2011. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1328/14.

2. Mikrokreditno društvo „Zdravo“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: trećeapelant, odnosno apelant), koje zastupa Goran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijelo je 20. marta 2014. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv istih presuda koje su osporili apelant i apelantkinja, tj. Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine, Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006478 11 U od 16. novembra 2012. godine i Rješenja Agencije za bankarstvo broj 02-24-553-30/2008 od 3. februara 2011. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1330/14. Trećeapelant je 7. jula 2015. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud „zabraniti isplatu dobiti [treće]apelanta bilo kojem osnivaču, zabraniti povlačenje osnivačkog uloga ili eventualnu prodaju osnivačkog udjela u apelantu trećem licu, od strane Udruženja građana 'Zdravo da ste' Banja Luka, a koji ulog mu je dodijeljen osporenom presudom Vrhovnog suda RS, do donošenja odluke po apelaciji […]“.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1330/14 od 2. septembra 2015. godine odbio kao neosnovan zahtjev trećeapelanta za donošenje privremene mjere.

4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Agencije za bankarstvo zatraženo je 9. septembra 2014. godine da dostave odgovore na apelacije br. AP 1328/14 i AP 1330/14.

5. Vrhovni sud, Okružni sud i Agencija za bankarstvo su u periodu od 18. do 25. septembra 2014. godine dostavili odgovore na apelacije br. AP 1328/14 i AP 1330/14.

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava i da se tim apelacijama osporavaju iste odluke redovnih sudova i organa uprave, Ustavni sud, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1328/14.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Tok postupka

8. Agencija za bankarstvo je donijela Rješenje broj 02-24-553-5/08 od 13. juna 2008. godine kojim je naloženo trećeapelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, ostvareni višak prihoda nad rashodima nastao u periodu do 8. oktobra 2007. godine, odnosno do dana upisa u sudski registar i sticanja svojstva profitne organizacije, rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga neprofitne humanitarne organizacije, Udruženja građana „Zdravo da ste“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: UG „Zdravo da ste“) i izvrši njegov upis u sudski registar, budući da je do pomenutog datuma (trećeapelant) poslovao kao neprofitna organizacija i da je kao takav ostvareni višak prihoda nad rashodima dužan upotrijebiti za djelatnost mikrokreditiranja, shodno čl. 2 i. 14 Zakona o mikrokreditnim organizacijama („Službeni glasnik RS“ broj 19/01, u daljnjem tekstu: ZOMO), te da nije dozvoljena direktna ili indirektna raspodjela viška prihoda nad rashodima udruženja shodno članu 4 Zakona o udruženjima i fondacijama (“Službeni glasnik RS“ br. 52/01 i 42/05, u daljnjem tekstu: Zakon o udruženjima), Takođe, predmetnim rješenjem trećeapelantu je naloženo da formira obavezne zakonske rezerve, uspostavi potpun registar lica povezanih sa trećeapelantom i da izvrši druge radnje, sve kako je pobliže opisano u izreci tog rješenja.

9. Odlučujući o tužbi koju je trećeapelant podnio protiv Rješenja Agencije za bankarstvo broj 02-24-553-5/08 od 13. juna 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine kojom je tužba odbijena kao neosnovana.

10. Član vijeća Okružnog suda koje je donijelo navedenu presudu bio je sudija Edina Čupeljić.

11. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine koji je podnio trećeapelant, Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 U 000313 09 Uvp od 10. novembra 2010. godine kojom je usvojio zahtjev, ukinuo navedenu presudu i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.

12. Okružni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 11 0 U 000313 10 U2 od 23. decembra 2010. godine kojom je usvojio tužbu i poništio osporeni akt. U obrazloženju navedene presude Okružni sud je, između ostalog, istakao da je Agencija za bankarstvo obavezna da postupi po odredbi člana 50 Zakona o upravnim sporovima, te da umjesto poništenog donese novi upravni akt najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja te presude, shodno pravnim shvatanjima i primjedbama tog suda.

Osporene odluke

13. Agencija za bankarstvo je nakon toga, odlučujući u ponovnom postupku o realizaciji Presude Okružnog suda broj 11 0 U 000313 10 U2 od 23. decembra 2010. godine, donijela Rješenje broj 02-24-553-30/2008 od 3. februara 2011. godine kojim je naloženo trećeapelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, višak prihoda nad rashodima u iznosu od 1.271.850 KM, ostvaren do 8. oktobra 2007. godine, rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“, osnivača neprofitne Mikrokreditne organizacije „Zdravo“ Banja Luka ( u daljnjem tekstu: Mikrokreditna organizacija), osnovane 11. decembra 2001. godine u svrhu kreditiranja socijalno ugroženih lica i razvoj mikropreduzetništva, koja je kao takva poslovala do 8. oktobra 2007. godine. Takođe, predmetnim rješenjem naloženo je trećeapelantu da u sudski registar izvrši upis povećanja osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“ u navedenom iznosu, shodno članu 4 Zakona o udruženjima, čl. 2 i. 14 ZOMO i članu 4 Odluke o ostalim uslovima za poslovanje mikrokreditne organizacije („Službeni glasnik RS“ broj 111/07).

14. Agencija za bankarstvo je u obrazloženju rješenja konstatovala da je sveobuhvatnom kontrolom poslovanja trećeapelanta utvrđeno da je Skupština trećeapelanta 7. aprila 2008. godine donijela odluku o raspodjeli trećeapelantove dobiti sa stanjem na 31. decembar 2007. godine, kojom je predviđena raspodjela novčanih sredstava srazmjerno učešću članova trećeapelanta (UG „Zdravo da ste“, apelantkinje, apelanta i Društva za upravljanje IF „Invest Nova“ Banja Luka) u trećeapelantovom osnovnom kapitalu, na način kako je to pobliže navedeno u obrazloženju rješenja. Međutim, zaključeno je da ta odluka nije u skladu sa zakonom budući da je trećeapelant počeo poslovati kao profitno društvo tek od 8. oktobra 2007. godine i da od tada ostvaruje dobit koja može biti predmet raspodjele članovima društva proporcionalno uloženim sredstvima u njegov kapital, dok višak prihoda nad rashodima u iznosu od 1.271.850 KM, ostvaren u periodu kada je trećeapelant poslovao kao neprofitna organizacija, može biti raspodijeljen jedino na povećanje uloga UG „Zdravo da ste“, shodno članu 4 Odluke o ostalim uslovima za poslovanje mikrokreditne organizacije.

15. U vezi sa tim, Agencija za bankarstvo je istakla da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je neprofitna humanitarna organizacija UG „Zdravo da ste “, kao jedini osnivač, 11. decembra 2001. godine, osnovalo neprofitnu mikrokreditnu organizaciju u skladu sa članom 2 ZOMO, a koja je kao takva poslovala sve do 8. oktobra 2007. godine. Dalje, utvrđeno je da je na osnovu odluke Upravnog odbora UG „Zdravo da ste “ od 6. aprila 2004. godine izvršen prenos 90% osnovnog uloga u Mikrokreditnoj organizaciji bez naknade na dva fizička lica, i to rukovodna lica Mikrokreditne organizacije: apelantkinju 55% i apelanta 35%. Međutim, zaključeno je da Upravni odbor UG „Zdravo da ste “ prilikom donošenja predmetne odluke nije postupio sa pažnjom dobrog domaćina, niti dobrog privrednika, odnosno nije postupio u skladu sa članom 38 u vezi sa čl. 4 i 35 Zakona o udruženjima. Dalje, utvrđeno je da je od početka obavljanja poslova mikrokreditiranja pa do 8. oktobra 2007. godine ostvaren višak prihoda nad rashodima u iznosu od 1.271.850 KM, koji potiče od sredstava namijenjenih za humanitarne svrhe i koji ne može biti raspodijeljen suprotno čl. 2 i 14 ZOMO i članu 4 Zakona o udruženjima. Takođe, utvrđeno je da je u postupku usklađivanja poslovanja, organizacije i akata Mikrokreditne organizacije sa odredbama novog Zakona o mikrokreditnim organizacijama („Službeni glasnik RS“ broj 64/06, u daljnjem tekstu: novi ZOMO) izvršena uplata osnovnog kapitala od apelantkinje, apelanta i Društva za upravljanje investicionim fondovima „Invest Nova“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: „Invest Nova“) u određenom iznosu, čime je trećeapelant uskladio iznos kapitala propisan članom 27 novog ZOMO. Pored toga, konstatovano je da je trećeapelant u toku kontrole dostavio Odluku od 29. aprila 2008. godine donesenu na vanrednoj sjednici Skupštine trećeapelanta a kojom je poništena i stavljena van snage sporna odluka o raspodjeli dobiti od 7. aprila 2008. godine. Istaknuto je da je na osnovu svega navedenog, te radi očuvanja sredstava ostvarenih kroz poslovanje UG „Zdravo da ste “ i Mikrokreditne organizacije, kao i sprečavanja nezakonitog prenosa tih sredstava u korist pojedinaca, odlučeno kao u dispozitivu rješenja. Pored toga, navedeno je da rok za izvršenje naloga u dispozitivu tog rješenja nije dat budući da je Skupština trećeapelanta donijela odluku o povećanju osnovnog kapitala od 3. jula 2008. godine kojom je ukupno ostvareni višak prihoda nad rashodima do 8. oktobra 2007. godine u iznosu od 1.271.850 KM raspoređen na povećanje uloga osnivača UG „Zdravo da ste“, te da je nakon donošenja pomenute odluke Skupština trećeapelanta izvršila usklađivanja opštih akata apelanta neophodnih za upis povećanja apelantovog osnovnog kapitala u sudski registar, koji je i izvršen rješenjem Osnovnog suda.

16. Apelantkinja, apelant, trećeapelant i „Invest Nova“ su podnijeli tužbe protiv navedenog rješenja Agencije za bankarstvo. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 006478 11 U od 16. novembra 2012. godine odbio tužbe kao neosnovane.

17. U obrazloženju presude Okružni sud je zaključio da je osporeni akt pravilan i zakonit i da nije doveden u sumnju navodima iz tužbi. U vezi sa tim, istakao je da u konkretnom slučaju nije sporno da su apelantkinja, apelant i „Invest Nova“ suosnivači trećeapelanta i da imaju pravo da po tom osnovu dijele dobit za vrijeme od 8. oktobra 2007. godine, kada je dotadašnja Mikrokreditna organizacija iz neprofitne postala profitna organizacija. Međutim, zaključio je da novčana sredstva ostvarena do tog datuma ne mogu ostati apelantu, što su osnovni navodi svih tužilaca (trećeapelanta, apelantkinje, apelanta i „Invest Nove“), jer bi se time došlo do situacije da određena lica (apelantkinja, apelant i „Invest Nova“) učestvuju u raspodjeli sredstava ostvarenih do 8. oktobra 2007. godine (do kada je Mikrokreditna organizacija poslovala kao neprofitna organizacija) u periodu u kojem se oni, suprotno svojim tvrdnjama, ne mogu smatrati suosnivačima Mikrokreditne organizacije. U vezi s tim, istakao je da besteretni „prenos osnivačkih prava“ na dva fizička lica, direktora Mikrokreditne organizacije - apelantkinju i zamjenika direktora Mikrokreditne organizacije - apelanta, tim licima ne daje svojstvo njenog suosnivača, jer je taj prenos daleko od postupanja dobrog domaćina i dobrog privrednika. Identičan stav Okružni sud je zauzeo i u pogledu „Invest Nove“, koja je pristupila Mikrokreditnoj organizaciji 8. oktobra 2007. godine, kada je izvršena njena transformacija u apelanta kao profitnu organizaciju. Shodno tome, zaključio je da je Agencija za bankarstvo pravilno zaključila da novčana sredstva ostvarena do 8. oktobra 2007. godine rasporedi na povećanje osnovnog kapitala – uloga UG „Zdravo da ste“, kao jedinog osnivača Mikrokreditne organizacije, u svrhu obavljanja njegove djelatnosti.

18. Apelantkinja, apelant, trećeapelant i „Invest Nova“ su podnijeli zahtjeve za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, koje je Vrhovni sud Presudom broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine odbio kao neosnovane uz obrazloženje da razloge date u obrazloženju osporenog akta i presude prihvata kao valjane i da navedene akte smatra zakonitim.

19. Član vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo navedenu presudu bio je sudija Edina Čupeljić.

IV. Apelacije

a) Navodi iz apelacija a)1. Apelacija broj AP 1328/13

20. Apelantkinja i apelant smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelanti u iscrpnoj apelaciji, prije svega, navode da se u cijelosti pridružuju apelaciji trećeapelanta i da su „u cijelosti saglasni sa svim dijelovima te apelacije“ smatrajući da su i njima povrijeđena ista prava. Pri tome ukazuju da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno u smislu povrede principa nepristrasnosti suda, jer je sudija Edina Čupeljić „bila izvjestilac u osporavanoj presudi Vrhovnog suda […] kao što je bila izvjestilac Okružnog suda koji je donio presudu u istom predmetu spora […]“. Takođe, tvrde da im je povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi sa tim, između ostalog, tvrde da je osporenom presudom Vrhovnog suda podržan nalog Agencije za bankarstvo kojim je naloženo vraćanje članskog udjela u korist jednog od osnivača – članova trećepelanta na štetu ostalih osnivača, među kojima su i apelantkinja i apelant, i to uvećanjem udjela sredstvima koja po zakonu nisu imovina tog osnivača, niti on na nju ima pravo. Smatraju da niko od osnivača trećepelanta u konkretnom slučaju nema pravo na uvećanje svog članskog udjela korišćenjem sredstava koje je Mikrokreditna organizacija stekla do usklađivanja sa zakonom i svoje transformacije u profitnu mikrokreditnu organizaciju 8. oktobra 2007. godine.

a)2. Apelacija broj AP 1330/14

21. Trećeapelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, trećeapelant u iscrpnoj apelaciji, prije svega, navodi povredu načela nepristrasnosti i nezavisnosti suda. U vezi sa tim, apelant ukazuje da je isti sudija Edina Čupeljić bila član vijeća Okružnog suda koje je u istom postupku donijelo Presudu broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine, kao i član vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo osporenu Presudu broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine, odnosno da je učestvovala i u donošenju prvostepene i drugostepene meritorne odluke, pa je samim tim imala stav o predmetu (negativan po trećeapelanta). Ističe da je sa činjenicom da je navedeni sudija bio u sastavu vijeća Vrhovnog suda bio upoznat tek prilikom uručenja osporene presude tog suda. Takođe, navodi da u predmetnom upravnom i sudskom postupku njegov zakonski zastupnik nije saslušan iako je to predlagano u tužbi, te da njegov punomoćnik nije pozivan u tom postupku, niti mu je, kao ni njegovom punomoćniku, dostavljen odgovor na tužbu i odgovori na zahtjev. Tvrdi da je u tužbi od 2. marta 2011. godine tražio održavanje javne rasprave pred Okružnim sudom, „ali je sud ignorisao ovaj zahtjev“. Smatra da je na navedeni način povrijeđeno načelo kontradiktornosti i ravnopravnog procesnog tretmana u postupku. Zatim, smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi i Agencija za bankarstvo proizvoljno tumačili odredbe člana 4 stav 2 Zakona o udruženjima, člana 4 stav 1, člana 14 i dr. ZOMO i novog ZOMO kada su zaključili da se pomenuti višak prihoda nad rashodima rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“. Pored toga, smatra da u konkretnom slučaju činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i da su dokazi ocijenjeni proizvoljno. U vezi sa tim, trećeapelant, između ostalog, navodi da je pogrešan zaključak Agencije za bankarstvo i redovnih sudova da je UG „Zdravo da ste“ jedini osnivač MKO i da je prenos osnivačkog uloga u MKO bio besteretan.

b) Odgovori na apelacije br. AP 1328/14 i AP 1330/14

22. Vrhovni sud je naveo da je u obrazloženju svoje odluke dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata, kao i obrazloženje na prigovor apelanata o povredi prava na pravično suđenje. Naime, Vrhovni sud, između ostalog, navodi da apelantima nije uskraćeno učešće u postupku, a da sudija izvjestilac u ovom predmetu, u čijem odlučivanju nalaze još jedan razlog za povredu ovog prava, nije učestvovao u donošenju presude Okružnog suda koja je bila predmet pravnog lijeka, pa zbog čega su, po mišljenju tog suda, neosnovani navodi apelanata o povredi ovog prava. U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na imovinu, Vrhovni sud je, između ostalog, ukazao da je svoje stanovište, takođe, detaljno obrazložio u pobijanoj presudi i dao razloge za svoju odluku. Vrhovni sud smatra da je apelacija neosnovana, te predlaže da se ona odbije.

23. Okružni sud je istakao da u svemu ostaje kod svoje presude i da smatra da njome nije došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje i prava na imovinu.

24. Agencija za bankarstvo je, između ostalog, istakla da je apelacija u cijelosti neosnovana, jer je potpuno nesporno da sudija Edina Čupeljić nije postupala kao sudija u predmetu Okružnog suda i da stoga ne stoje navodi da je u postupku po vanrednom pravnom sredstvu učestvovao sudija koji je bio član vijeća u prvostepenom postupku. Agencija za bankarstvo smatra da je postupala u skladu sa zakonom i prilikom donošenja osporenog akta nije povrijedila odredbu bilo kojeg materijalnog prava, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu.

V. Relevantni propisi

25. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:

Član 35.

Zahtjev za vanredno preispitivanje Protiv pravosnažne odluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev) Vrhovnom sudu Republike Srpske putem nadležnog suda.

Član 39.

Vrhovni sud rješava o zahtjevu iz člana 35. ovog zakona u sjednici vijeća od troje sudija, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 35. stav 2. ovog zakona.

Član 48.

Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.

26. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 357.

Isključenje i izuzeće Sudija će biti isključen od vršenja sudijske dužnosti (isključenje):

1) ako je i sam stranka, zakonski zastupnik stranke ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog obaveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak, 2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije, 3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko domaćinstvo, 4) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica, 5) ako u je istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudskog poravnanja koje se pobijaju u parnici ili je donio odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao advokat i 6) ako je u stečajnom postupku učestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do spora.

Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće), kao što je bliski odnos sa nekom od stranaka ili postoje bilo koji drugi razlozi koji mogu dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost.

Član 358.

Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije, čim sazna da postoji bilo koji od razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona.

U zahtjevu mora da se navede zakonski razlog zbog koga se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog pravovremeno podnesen i činjenice na kojima se zasniva postojanje razloga za isključenje ili izuzeće.

Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkinja je primila 23. januara 2014. godine, a apelant i trećeapelant 22. januara 2014. godine dok su apelantkinja i apelant apelaciju podnijeli 21. marta 2014. godine, a trećeapelant 20. marta 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1.Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona o buhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je osporenim odlukama (iz čijeg utvrđenja proizilazi da su apelantkinja i apelant suosnivači trećeapelanta) naloženo trećeapelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, višak prihoda nad rashodima u određenom iznosu ostvaren do određenog perioda rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“ i da u sudski registar izvrši upis povećanja tog osnovnog kapitala. Shodno tome, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o imovinskim obavezama apelanata, pa apelanti u tom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

35. Ustavni sud zapaža da apelacija pokreće pitanje povrede prava na pravično suđenje s aspekta nepristrasnosti suda s obzirom na to da je u postupku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda učestvovao isti sudija koji je učestvovao u donošenju ranije odluke Okružnog suda u istom predmetu.

36. Ustavni sud podsjeća da je „nepristrasnost“ odsustvo predrasuda ili unaprijed utvrđenog stava prema strankama. Prema utvrđenoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, postojanje nepristrasnosti, u svrhu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, mora se ocjenjivati prema subjektivnom testu. To znači da se treba utvrditi da li postoje lične predrasude sudije koji je sudio u određenom predmetu. Takođe, postojanje nepristranosti se ocjenjuje i prema objektivnom testu, što znači da se utvrđuje da li je sud, između ostalog i svojim sastavom, pružio dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi sa njegovom nepristranošću (vidi, Evropski sud, Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, aplikacija broj 71615/01, stav 29, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30. marta 2006. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 57/07).

37. Iz apelacionih navoda ne proizilazi da su apelanti u konkretnom slučaju doveli u pitanje subjektivnu nepristrasnost sudije Edine Čupeljić, tako da se Ustavni sud neće ni baviti tim pitanjem. Apelanti su osporili pristrasnost navedenog sudije prema objektivnom principu, jer je isti sudija bio član vijeća Okružnog suda koje je donijelo presudu u prethodno vođenom upravnom sporu u istom predmetu i član vijeća Vrhovnog suda koje je u ponovnom postupku donijelo presudu kojom je odlučilo o zahtjevu za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda donesene u upravnom sporu u istom predmetu.

38. Što se tiče objektivne nepristrasnosti, mora se utvrditi da li se, nezavisno od ponašanja određenog sudije, mogu utvrditi činjenice koje mogu dovesti u sumnju njegovu nepristrasnost. Međutim, pri odlučivanju da li u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za bojazan da određeni sudija nije nepristrasan, apelantovo stanovište jeste važno, ali nije odlučujuće. Ono što je odlučujuće jeste da li se takva bojazan može objektivno opravdati (op.cit., Mežnarić, stav 31). U vezi s tim, čak je i utisak koji sud ostavlja u javnosti od određene važnosti, odnosno «pravda se ne treba samo sprovesti već se mora i vidjeti da se ona sprovodi» (vidi, Evropski sud, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. oktobra 1984. godine, Serija A broj 86, stav 26). Dakle, važno je povjerenje koje sudovi moraju uživati i podsticati u javnosti u demokratskom društvu. Takođe, prema praksi Evropskog suda, činjenica da je određeni sudija imao različite uloge u pojedinim fazama određenog predmeta može u određenim okolnostima dovesti u pitanje nepristrasnost suda, što se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Tako je Ustavni sud u svojoj praksi, a slijedeći stavove Evropskog suda, zaključio da «činjenica da su određene sudije učestvovale u vijeću koje je donosilo zakonom propisane odluke u fazi koja je prethodila krivičnom postupku pred prvostepenim sudom (odluka o pritvoru) nije smetnja da te sudije učestvuju u vijeću drugostepenog suda koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene presude» (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Ono što je odlučujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje, odnosno meritumom predmeta (vidi, Evropski sud, Oberschlick protiv Austrije, odluka broj 1 od 23. maja 1991. godine, Serija A broj 204). U vezi sa navedenim, Evropski sud je jasno istakao da je svaki konkretni predmet u kojem je jedan sudija učestvovao u više faza slučaj za sebe koji treba biti pojedinačno ispitan. Osim toga, Ustavni sud upućuje i na noviju praksu Evropskog suda u predmetu Šorgić protiv Srbije (vidi, Evropski sud, Šorgić protiv Srbije, presuda od 3. novembra 2011. godine, aplikacija broj 34973/06). U navedenom predmetu, u kojem je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, aplikant je, između ostalog, isticao da je sudija D. učestvovao u razmatranju njegovog predmeta pred Okružnim sudom i Vrhovnim sudom 24. marta 2004. godine i 20. aprila 2006. godine iako je već odlučivao o istom predmetu u nižim instancama. S tim u vezi, Evropski sud je, između ostalog, konstatovao da je sudija D. učestvovao u donošenju navedene odluke Okružnog suda od 24. marta 2004. godine, kojom se određuje vraćanje predmeta na nižu instancu, kao i odluke Vrhovnog suda od 20. aprila 2006. godine, kojom je aplikantova revizija odbijena, i da su se obje odluke odnosile na raskid preostalog dijela predmetnog ugovora, te da proizilazi da u vezi sa odlukom od 24. marta 2004. godine i, a fortiori, odlukom od 20. aprila 2006. godine, mogu postojati opravdane sumnje u odsustvo nepristrasnosti navedenog sudije, odnosno i, dalje, da se te sumnje mogu smatrati objektivno opravdanim.

39. Dovodeći navedene stavove i praksu u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud ukazuje da iz činjenica predmeta proizilazi da je sudija Edina Čupeljić kao član vijeća učestvovala u donošenju Presude Okružnog suda broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine kojom je odbijena kao neosnovana tužba trećeapelanta podnesena protiv Rješenja Agencije za bankarstvo broj 02-24-553-5/08 od 13. juna 2008. godine (kojim je naloženo trećeapelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, ostvareni višak prihoda nad rashodima nastao u određenom periodu rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“ i izvrši njegov upis u sudski registar, kao i da izvrši druge radnje pobliže opisane u izreci tog rješenja). Ustavni sud dalje primjećuje da je Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda, donio Presudu broj 11 0 U 000313 09 Uvp od 10. novembra 2010. godine kojom je usvojio taj zahtjev, ukinuo tu presudu i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Ustavni sud nadalje zapaža da su u ponovnom postupku donesene Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 000313 10 U2 od 23. decembra 2010. godine (kojom je usvojena tužba i poništeno Rješenje Agencije za bankarstvo broj 02-24-553-5/08 od 13. juna 2008. godine) i osporena Presuda istog suda broj 11 0 U 006478 11 U od 16. novembra 2012. godine (kojom su odbijene kao neosnovane tužbe apelanta podnesene protiv Rješenja Agencije za bankarstvo broj 02-24- 553-30/2008 od 3. februara 2011. godine donesenog u ponovnom postupku, a kojim je naloženo trećeapelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, višak prihoda nad rashodima u određenom iznosu ostvaren do određenog perioda rasporedi na povećanje osnovnog kapitala-uloga UG „Zdravo da ste“ i da u sudski registar izvrši upis povećanja tog osnovnog kapitala). Ustavni sud, s obzirom na navedeno, prvenstveno zapaža da sudija Edina Čupeljić nije učestvovala u donošenju tih kasnijih presuda Okružnog suda, odnosno da nije učestvovala u donošenju presude Okružnog suda koja je bila predmet odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje u kojem je kao član vijeća Vrhovnog suda učestvovala kao sudija. Međutim, Ustavni sud zapaža da se, bez obzira na to, radi o istom postupku u kojem se odlučivalo o tužbi podnesenoj protiv rješenja Agencije za bankarstvo, odnosno o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Pri tome Ustavni sud naglašava da iz činjenica konkretnog predmeta proizilazi da se navedeni sudija, kao član vijeća, direktno bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje, odnosno meritumom predmeta i prilikom donošenja ranije odluke Okružnog suda broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine, kao i prilikom odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda donesene u ponovljenom postupku.

40. Ustavni sud dalje smatra potrebnim ukazati da odredbe člana 357 Zakona o parničnom postupku (na čiju primjenu upućuje odredba člana 48 Zakona o upravnim sporovima) u izmijenjenom tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke Vrhovnog suda eksplicitno ne isključuju mogućnost postupanja istog sudije ili sudija istog suda u istom postupku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 357 stav 2 Zakona o parničnom postupku propisano da „[s]udija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće), kao što je bliski odnos sa nekom od stranaka ili postoje bilo koji drugi razlozi koji mogu dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost“. Dakle, odredbom člana 357 stav 2 Zakona o parničnom postupku je predviđeno da sudija može biti izuzet iz razloga koji nisu eksplicitno predviđeni stavom 1 istog člana. Takođe, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelanti nisu morali biti upoznati s članovima vijeća Vrhovnog suda do donošenja odluke, što znači da nisu mogli ni tražiti izuzeće sudije Edine Čupeljić u postupku pred Vrhovnim sudom. Imajući u vidu sve navedeno, naročito činjenicu da se sudija Edina Čupeljić, kao član vijeća, direktno bavila meritumom konkretnog predmeta i prilikom donošenja ranije Presude Okružnog suda broj 11 0 U 000313 08 U od 19. februara 2009. godine, kao i član vijeća Vrhovnog suda prilikom donošenja osporene Presude broj 11 0 U 006478 13 Uvp od 23. decembra 2013. godine koja predstavlja konačnu odluku u tom predmetu, te činjenicu da su obje te odluke bile odbijajuće za apelante, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do situacije koja može potaknuti legitimne sumnje u pogledu objektivne nepristrasnosti suda i dovesti u pitanje princip nepristrasnosti suda iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

41. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata da im sudi nepristrasan sud, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

42. Zbog toga, kako bi se otklonila bila kakva sumnja u postojanje objektivne nepristrasnosti, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti predmetnu presudu Vrhovnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, kako bi donio novu odluku u skladu sa garancijama iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

43. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje u odnosu na segment nepristrasnosti suda, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje navode apelanata o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije pred nepristrasnim sudom, jer je u istom predmetu isti sudija učestvovao kao član vijeća Okružnog suda u kojem je donesena meritorna odluka o tužbi u upravnom sporu, kao i u sastavu sudskog vijeća koje je meritorno odlučivalo o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda donesene u ponovljenom postupku.

45. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1328/14 (J. G. i D. M.) | Sudska praksa | Aktio