Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3952/16 (Z.I.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine · čl. 63
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3952/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3952/16, rješavajući apelaciju Z.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.I. protiv Zaključka Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine broj 03-34-2-19- 1/16 od 19. januara 2016. godine i Rješenja Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine broj 03-32-2-475-38/15 od 6. oktobra 2016. godine i broj 03-32-2-475-39/15 od 6. oktobra 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.I. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 12. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: Agencija) broj 03-34-2-19- 1/16 od 19. januara 2016. godine, Rješenja Agencije broj 03-32-2-475-38/15 od 6. oktobra 2016. godine i broj 03-32-2-475-39/15 od 6. oktobra 2016. godine, donesenih u postupku provođenja javnog konkursa za popunjavanje radnih mjesta rukovodećih državnih službenika u Uredu zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.
2. Zahtjevom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice od 31. avgusta 2015. godine pokrenuta je pred Agencijom konkursna procedura za izbor zastupnika i zamjenika zastupnika Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava.
3. Agencija je 23. septembra 2015. godine raspisala javni oglas za izbor zastupnika i zamjenika zastupnika Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava sa krajnjim rokom prijave 15. oktobar 2015. godine na koji se apelantica prijavila.
4. Agencija je apelanticu obavijestila da se nalazi na listi kandidata koji ispunjavanju uslove , ali da je Komisija za izbor odlučila da prihvati i prijave svih kandidata koji su se prijavili, odnosno svako radno iskustvo u pravnoj struci za vremenski period od pet godina i položen pravosudni ispit kao zadovoljavajuće za poziciju agenta države za zastupanje pred Evropskim sudom u Strazburu.
5. Apelantica je 6. januara 2016. godine podnijela Agenciji prigovor o neispunjavanja uslova konkursa za devet prijavljenih kandidata u pogledu radnog iskustva koje se tražilo konkursom i to „iskustvo u zastupanju pred sudovima u BiH i drugim pravosudnim institucijama potvrđeno radno iskustvo u zaštiti ljudskih prava u trajanju najmanje pet godina“ i zahtijevala da Agencija postupi shodno odredbama člana 15. stav 7. Odluke o načinu polaganja javnog i stručnog ispita i odbaci prijave kandidata koji ne ispunjavaju uslove tražene oglasom u pogledu radnog iskustva.
6. Zaključkom Agencije broj 03-34-2-19-1/16 od 19. januara 2016. godine apelanticin prigovor od 6. januara 2016. godine odbačen je kao nedopušten. U obrazloženju Agencije navedeno je da odredbama člana 31. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH nije propisana zaštita prava kandidata, ali iz odredbi istog Zakona proizlazi odgovarajuća primjena pravila upravnog postupka što znači da se prava kandidata ostvaruju žalbom, a ne prigovorom. Nadalje je navedeno da s obzirom da je Odlukom o načinu polaganja javnog i stručnog ispita propisano da kandidat čija prijava nije uzeta u razmatranje ili je odbačena koji ne zadovolji na pismenom dijelu dijelu stručnog ispita ili na intervjuu kao i kandidat koji se plasira ili se ne plasira na listu uspješnih kandidata može podnijeti žalbu Odboru državne službe za žalbe i žalbom osporavati regularnost sprovedenog konkursa što znači da je jedini dopušteni pravni lijek u postupku javnog konkursa žalba. Takođe odredbama relevantnog propisa u fazi konkursa u kojoj je apelantica podnijela prigovor nijedan pravni lijek pa ni žalba nije dopuštena (uz uslov kada bi se poštovala prava kandidata pa se potpuno nedopušteni pravni lijek–prigovor tretirao kao žalba, pošto sam prigovor kao pravni lijek nije predviđen relevantnim propisima). U konkretnom slučaju prijave apelantice nije odbačena već je uzeta u razmatranje i prihvaćena, a po predmetnom konkursu se u momentu izjavljivanja prigovora nije održao niti pismeni, usmeni dio stručnog ispita pa samim tim nije utvrđena ni lista uspješnih kandidata, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za podnošenje žalbe iz člana 31. pomenute Odluke. Agencija je u obrazloženju zaključku takođe navela da pozivanje apelantice na član 15. stav 7. Odluke o načinu polaganja javnog i stručnog ispita nije adekvatno, jer isti ne sadrži pravo kandidata da traži njegovu primjenu posebno ne u konkretnoj fazi postupka.
7. Nakon okončanja stručnog ispita saglasno postignutim rezultatima utvrđena je lista uspješnih kandidata. Rješenjem Agencije broj 03-32-2-475-38/15 od 6. oktobra 2016. godine kao nauspješniji kandidat za radno mjesto rukovodećeg državnog službenika B.S je imenovana za zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, a rješenjem 03- 32-2-475-39/15 od 6. oktobra 2016. godine S.M. za zamjenika zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.
8. Apelantica u apelaciji navodi da su joj u postupku provođenja javnog konkursa za popunjavanje radnih mjesta rukovodećih državnih službenika u Uredu zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava povrijeđena prava iz člana II/4 Ustava BiH i članu 1. Protokola broj 12 u Evropsku konvenciju, odnosno pravo na jednak pristup javnoj službi u skladu sa Međunarodnim paktom o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima bez deskriminacije po bilo kom osnovu.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica u skladu sa odredbama člana 63. stav 5. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH br. 19/02, 35/02, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12) nije osporila rješenja o imenovanju, odnosno podnijela žalbu Odboru državne službe za žalbe protiv rješenja o imenovanju od 6. oktobra 2016. godine kao i zaključka Agencije od 19. januara 2016. godine, odnosno u skladu sa odredbama člana 63. stav 7. istog Zakona protiv konačne odluke Odbora državne službe za žalbe nije pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom.
12. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman