Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-493/14 (G. V.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-493/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 493/14, rješavajući apelaciju Gordana Vinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Gordana Vinkovića podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem o obustavi postupka od 1. oktobra 2014. godine Općinskog suda u Sarajevu u predmetu koji je vođen pod brojem 65 0 I 104328 04 I (stari broj predmeta I-1494/04).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gordan Vinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ethem Veledar, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 104328 04 I (stari broj predmeta I-1494/04).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda zatraženo je 5. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. novembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je zajedno sa još sedam tražitelja izvršenja 25. februara i 2. marta 2004. godine podnio prijedlog za izvršenje (isplata novčanih sredstava), odnosno dopunu prijedloga za izvršenje (radi vraćanja na posao i uspostavljanja radno-pravnog statusa za sve tražitelje izvršenja) na osnovu presude Općinskog suda (pravomoćnom od 30. septembra 2003. godine) kojom je JP „AIR BOSNA“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan da apelantu i ostalim tražiteljima izvršenja isplati ukupan iznos od 23.276,00 KM, te da svima uspostavi radno-pravni odnos vraćanjem na poslove za koje su imali zaključene ugovore o radu.
6. Općinski sud je Rješenjima br. I-1494/04 od 26. februara, odnosno 4. marta 2004. godine dozvolio predloženo izvršenje i njegovu dopunu.
7. Odlučujući o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je rješenjem od 7. aprila 2004. godine prigovor odbio.
8. Apelant je podneskom od 9. decembra 2004. godine Općinskom sudu predložio donošenje dopunskog rješenja o izvršenju, tražeći promjenu sredstva izvršenja.
9. Općinski sud je donio dopunsko Rješenje broj I-1494/04 od 10. februara 2005. godine kojim je prihvatio apelantov prijedlog.
10. Apelant je podneskom od 26. aprila 2005. godine povukao dio prijedloga za dozvolu izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika iz razloga što je, u međuvremenu, traženi novčani iznos apelant naplatio iz blagajne izvršenika. Istim podneskom je predloženo da rješenje u preostalom dijelu, kojim je izvršeniku naloženo da apelanta vrati na posao, ostane na snazi.
11. Uvidom u podnesak izvršenika od 3. maja 2006. godine Općinski sud je utvrdio da je apelant zasnovao novi radni odnos u D.O.O. „CEDAR“ putnička agencija, što je izvršenik potkrijepio uvjerenjem Federalnog zavoda za PIO/MIO od 26. decembra 2005. godine.
12. Izjašnjavajući se na dopis izvršenika, koji je Općinski sud dostavio apelantu na uvid i izjašnjenje, apelant je putem punomoćnika 10. jula 2006. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim je informirao sud da izvršenik još nije postupio po pravomoćnoj presudi, zatraživši da rješenje o izvršenju u dijelu kojim je izvršenik obavezan da apelanta vrati na posao ostane na snazi.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je počev od 2006. godine i dalje predmetni postupak usložnjen otkazivanjem i opozivom punomoći strankama u postupku, te činjenicom da su tražitelji izvršenja bili nepoznati na adresama iz prijedloga, pa je u tom pravcu Općinski sud u nastavku postupka preduzimao procesno-pravne radnje na otklanjanju tih nedostataka.
14. Iz stanja spisa proizlazi da su pojedini tražitelji izvršenja povlačili prijedlog u odnosu na novčana potraživanja, i to tek nakon što ih je Općinski sud obavijestio o izvještaju Uni Credit banke od 18. novembra 2008. godine da su im isplaćena novčana potraživanja po izvršnoj ispravi.
15. Podneskom od 14. septembra 2009. godine apelant je putem punomoćnika informirao Općinski sud da izvršenik još uvijek nije u cijelosti postupio po rješenju o izvršenju, izjasnivši se da i dalje ostaje pri rješenju kojim je izvršenik obavezan da apelanta vrati na posao.
16. Na ročištu zakazanom i održanom 1. novembra 2010. godine apelantov punomoćnik nije prisustvovao iako je bio uredno obaviješten.
17. Na ročištu održanom 14. aprila 2011. godine apelantovom punomoćniku je naloženo da o narednom ročištu izvijesti apelanta, te da dostavi njegovu tačnu adresu, što punomoćnik nije učinio jer su pozivi koji su apelantu bili upućeni na adresu iz prijedloga vraćeni s naznakom „nepoznat na adresi“.
18. Na ročištima zakazanim i održanim 29. augusta 2011. godine i 30. januara 2012. godine apelantov punomoćnik nije prisustvovao iako je bio uredno obaviješten.
19. Iz podneska koji je apelant dostavio uz apelaciju proizlazi da je apelant 27. decembra 2012. godine putem punomoćnika informirao Općinski sud da izvršenik još uvijek nije apelantu uspostavio radno-pravni odnos, te da Općinski sud još uvijek nije odlučio o „prigovoru“ izvršenika kojim je izvršenik prigovorio da je prijedlog za vraćanje na posao podnesen protekom roka u kojem su svi tražitelji izvršenja podnijeli istovrstan prijedlog.
20. Općinski sud je 1. oktobra 2014. godine donio rješenje o obustavi postupka koje je dostavljeno strankama u postupku. Istim rješenjem obuhvaćeni su svi tražitelji izvršenja, uključujući i apelanta.
21. Iz raspoloživih dokaza nije poznato da li je apelant uložio žalbu protiv rješenja o obustavi postupka.
22. Apelant se nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu više nije obraćao.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u segmentu suđenja u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 25. februara 2004. godine, odnosno 2. marta 2004. godine, putem punomoćnika podnio prijedlog za dozvolu izvršenja, odnosno prijedlog za dopunu izvršenja, radi isplate neisplaćenih plaća pljenidbom novčanih sredstava izvršenika i, naknadno, vraćanja na posao. Navodi se da je apelant tokom čitavog postupka bio aktivan, odnosno insistirao na okončanju postupka, ali da Općinski sud još uvijek nije proveo izvršenje u cijelosti. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant u aprilu 2005. godine uspio da naplati dosuđeni iznos na ime neisplaćenih plaća iz blagajne izvršenika i o toj činjenici je informirao Općinski sud, insistirajući sve vrijeme da u preostalom dijelu rješenje o dozvoli izvršenja ostane na snazi. Navodi se još da Općinski sud nije donio odluku o novčanom kažnjavanju izvršenika u skladu sa članom 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelant je predložio da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje apelantovog prava na pravično suđenje u segmentu suđenja u „razumnom roku“, te da se Općinskom sudu naloži da hitno, bez odlaganja, okonča predmetni izvršni postupak. Istovremeno je apelant zatražio da mu se zbog kršenja njegovog prava isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog višegodišnjeg čekanja na izvršenje pravomoćne presude donesene u njegovu korist.
b) Odgovor na apelaciju
24. Ustavni sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, naglasivši da se tokom postupka suočavao sa problemima procesno-pravne prirode, pa je u tom pravcu istaknuto da je punomoćnik tražitelja izvršenja Enes Dautbegović, koji je u početku zastupao sve tražitelje izvršenja, otkazao punomoć svim tražiteljima izvršenja izjavivši da s njima nema nikakav kontakt, pa su od tog momenta za taj sud nastali problemi jer je trebalo utvrditi adrese svih tražitelja izvršenja, od kojih su mnogi bili nepoznati na adresama naznačenim u prijedlogu. Na samim ročištima pojedini tražitelji izvršenja su pomogli Sudu davši mu adrese pojedinih tražitelja izvršenja za koje su znali taj podatak, dok za dva tražitelja izvršenja Sud nije uspio pronaći adresu, pa je sa njima komunicirao putem oglasne table. Istaknuto je također da je punomoćnik izvršenika, advokat Nedeljko Bursać, otkazao punomoć izvršeniku kojeg su kasnije zastupali novi advokati. Naglašeno je još da su se tokom postupka stalno mijenjali punomoćnici na strani tražitelja izvršenja, a da su pojedini tražitelji izvršenja tokom postupka povlačili prijedlog za izvršenje u dijelu kojim su tražili isplatu novčanih sredstava, i to nakon što ih je Sud obavijestio o izvještaju UniCredit banke od 18. novembra 2008. godine da su im novčana sredstva isplaćena. Naglašeno je još da je odluka o obustavi postupka donesena 1. oktobra 2014. godine, čime je postupak okončan, uz naglasak da bi postupak bio znatno ranije okončan da nije bilo problema procesno-pravne prirode koji su pratili postupak. Još je naglašeno da pojedinačna odluka u odnosu na apelanta nije mogla biti donesena parcijalno jer se radilo o više tražitelja izvršenja koji su morali biti obuhvaćeni istom odlukom. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
IZVRŠENJE RADI VRAĆANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLUŽBU
Član 214.
Mjesna nadležnost Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana organa izvršenika vrati u službu i za provedbu izvršenja, mjesno je nadležan sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Član 215.
Rok za podnošenje prijedloga za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenog vrati na rad odnosno u službu može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese.
(2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog člana po isteku roka za dobrovoljno izvršenje određeno u izvršnoj ispravi.
Član 216.
Način provođenja izvršenja Izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je izvršeniku naloženo da tražioca izvršenja vrati na rad odnosno u službu provodi se primjenom odgovarajućih odredbi člana 17. i odredbama glave XIX ovog zakona o izvršenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik.
Član 217. st. (1) i (2) Nadoknada plaće u slučaju vraćanja zaposlenog na rad (1) Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.
(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za izvršenje radi vraćanja na rad, odnosno u službu ili može biti podnesen naknadno do završetka izvršnog postupka. VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije izvršni postupak nije bio okončan u cijelosti, te smatra da je apelacija u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da je u izvršnom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
a)Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava izvršni postupak koji u momentu podnošenja apelacije nije bio u cijelosti okončan. Međutim, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je navedeni sud, u međuvremenu, 1. oktobra 2014. godine donio rješenje o obustavi postupka kojim je izvršni postupak u cijelosti okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima iz apelacije i dokazima koje je naknadno pribavio Ustavni sud u komunikaciji sa Općinskim sudom.
34. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud iz odgovora Općinskog suda zapaža da je predmetni izvršni postupak u cijelosti okončan rješenjem o obustavi postupka od 1. oktobra 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od deset godina i skoro osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
35. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom sporu koji je, shodno članu 5. ZIP-a, hitan, da je izvršni postupak obuhvatio osam tražitelja izvršenja, što je predmet učinilo složenim jer su svi tražitelji izvršenja dijelili istu procesnu sudbinu, uključujući procesne nedostatke na strani nekih tražitelja izvršenja, pa i samog apelanta.
36. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na obavezu iz člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda koja apelante obavezuje da Ustavni sud obavijeste o svim promjenama činjeničnog i pravnog pitanja u vezi sa apelacijom nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelant nakon podnošenja apelacije više nije obraćao Ustavnom sudu, te da je Ustavni sud činjenice iz ovog predmeta crpio, uglavnom, iz dokaza u spisu i u pretežnom dijelu iz odgovora Općinskog suda od 18. novembra 2014. godine.
37. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se navodima apelacije ukazuje na dužinu postupka pred Općinskim sudom kao nadležnim sudom u izvršnom postupku koji je pokrenuo apelant zajedno sa još sedam tražitelja izvršenja. Ustavni sud također zapaža da je predmetni postupak, u međuvremenu, okončan rješenjem o obustavi postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prikladnim rokovima odlučio o svim apelantovim prijedlozima, da je apelant u toku postupka u više navrata tražio donošenje dopunskih rješenja, mijenjao sredstvo izvršenja, da je povukao prijedlog u jednom dijelu nakon što je naplatio svoje novčano potraživanje, pa je tako rješenje o izvršenju djelimično izvršeno u relativno kratkom vremenskom periodu. Ustavni sud također zapaža da je zapravo sporan dio izvršenja koji se odnosio na povratak apelanta na posao. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tokom postupka informiran od strane izvršenika da je apelant, u međuvremenu, zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca tražeći od apelanta da se na tu okolnost izjasni, ali se apelant o tome nije precizno izjasnio (apelant se ni u apelaciji u tom pravcu nije izjasnio) tražeći putem punomoćnika da rješenje o izvršenju u dijelu povratka na posao ostane na snazi. Ustavni sud također zapaža da se Općinski sud tokom postupka suočavao s problemima procesno-pravne prirode (traženje tačnih adresa tražitelja izvršenja, otkazivanje punomoći na strani tražitelja izvršenja i izvršenika, komunikacija s pojedinim tražiteljima izvršenja putem oglasne table i sl.). Nadalje, Ustavni sud primjećuje da se apelantov punomoćnik u nekoliko navrata nije pojavio na zakazanim ročištima iako je bio uredno obaviješten, niti je dostavio apelantovu tačnu adresu, iz kog razloga Općinski sud nije mogao da stupi u kontakt sa apelantom, niti mu je mogao dostaviti poziv za ročište. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja u predmetu koji je okončan obustavom postupka ne uočava da je dužina trajanja predmetnog postupka uzrokovana pasivnošću Općinskog suda. Naprotiv, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u datim okolnostima u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim podnescima, te da se dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka ne može staviti na teret tom sudu. Navedeno posebno što je apelant u predmetnim postupku dijelio istu procesnu sudbinu sa ostalim tražiteljima izvršenja, pa Općinski sud u odnosu na apelanta nije mogao donijeti samostalnu odluku, eventualno, ranije. Ustavni sud, također, podsjeća na odredbe člana 217. st. (1) i (2) koje omogućavaju tražitelju izvršenja da uz prijedlog za povratak na posao može tražiti i isplatu na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao. Ustavni sud iz raspoloživih dokaza ne zapaža da se apelant tom zakonskom mogućnošću koristio, osim što je uporno insistirao na novčanom kažnjavanju izvršenika. Stoga, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je Općinski sud o apelantovim podnescima postupao u prikladnim rokovima, da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu koji je obuhvaćao osam tražitelja izvršenja, što je doprinijelo složenosti postupka, da je izvršenje djelimično izvršeno u relativno kratkom vremenskom periodu, da se Općinski sud tokom postupka suočavao s brojim problemima procesno-pravne prirode u odnosu na sve tražitelje izvršenja, da su svi tražitelji izvršenja dijelili istu procesnu sudbinu, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom izvršnom postupku koji je okončan obustavom postupka. Navedeno posebno u okolnostima što se apelant tokom postupka nije izričito izjasnio da li je tačan podatak da je zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca, niti je opovrgnuo informacije koje je Općinskom sudu dostavio izvršenik, pa se u takvim okolnostima i nije moglo očekivati da se izvršni postupak provede drugačije, osim na način kako je to učinio Općinski sud donoseći rješenje o obustavi postupka.
38. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u postupku nije bilo kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu suđenja u „razumnom roku“.
Ostali prigovori
39. U vezi s apelantovim pozivanjem na kršenje prava na imovinu koje apelant dovodi u vezu s kršenjem prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je i ovo pozivanje neosnovano iz istih razloga o kojima se Ustavni sud detaljnije bavio u prethodnim tačkama ove odluke razmatrajući navodno kršenje prava na pravično suđenje.
40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da u predmetnom postupku nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se u apelaciji pozvao, Ustavni sud smatra da je zahtjev za isplatu naknade na ime nematerijalne štete, koju Ustavni sud određuje u slučaju utvrđivanja kršenja prava apelanata, neosnovan.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije bilo kršenja prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni postupak okončan obustavom postupka, a iz raspoloživih dokaza ne proizlazi da je dužina trajanja predmetnog postupka uzrokovana pasivnošću Općinskog suda koji se tokom postupka suočavao s brojnim procesno-pravnim poteškoćama i kada su apelant i ostalih sedam tražitelja izvršenja dijelili istu procesnu sudbinu, zbog čega Općinski sud nije mogao znatno ranije da donese parcijalnu odluku u odnosu na apelanta.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman