Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1577/15 (C. A. i A. A.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1577/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1577/15, rješavajući apelaciju Curane Avdić i Admire Avdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Curane Avdić i Admire Avdić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 274499 15 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi apelantica u predmetu broj 65 0 P 274499 15 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelanticama Curani Avdić i Admiri Avdić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelanticama Curani Avdić i Admiri Avdić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Curana Avdić i Admira Avdić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijele su 6. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 274499 15 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 14. septembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 22. septembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 13. oktobra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantice su 10. jula 2012. godine podnijele tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Republike Srpske - Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade materijalne i nematerijalne štete, vs. 460.000,00 KM. Po prijemu tužbe Općinski sud je tužbu dostavio tuženoj na odgovor, a odgovor je u Sud zaprimljen 6. augusta 2012. godine u kojem je tužena istakla prigovor mjesne nenadležnosti Suda, prigovor nedostatka pasivne legitimacije, prigovor zastarjelosti potraživanja, te je osporila osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Općinski sud je svojom Presudom broj 65 0 P 274499 12 P od 10. jula 2014. godine tužbeni zahtjev apelantica u potpunosti odbio kao neosnovan, te je odbio zahtjev zakonskog zastupnika tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da su apelantice protiv navedene presude podnijele žalbu 22. jula 2014. godine, te da je spis 26. januara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

8. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice su ukratko opisale hronologiju predmetnog postupka, istakavši da su žrtve ratnih zločina i genocida, te da je logično da imaju prednost u brzini rješavanja žalbe jer su se navedeni zločini desili u julu 1995. godine, dakle prije 20 godina, a u tim zločinima su im ubijeni otac i muž - sin i brat, te su premještene iz Srebrenice, a kuća u kojoj su prije progona stanovale u Srebrenici, kao i sva njihova imovina im je opljačkana i do dana podnošenja apelacije im nije vraćena, niti im je plaćena naknada za nju. Konačno, apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, ukine presudu Općinskog suda od 10. jula 2014. godine, te naloži Kantonalnom sudu da što hitnije donese odluku. Također, apelantice traže da im se isplati kompenzacija od po 2.000,00 KM na ime štete koju trpe zbog nedonošenja presude u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je konkretni predmet zaprimio na postupanje 26. januara 2015. godine, te da postupajuća sutkinja u radu trenutno broji 813 predmeta, s prioritetom postupanja po predmetima zaprimljenim 2011. godine, i to po Listi predmeta koju je odredio VSTVBiH. Nadalje, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se predmetna pravna stvar odnosi na nematerijalnu štetu prouzrokovanu nehumanim postupanjem i progonom za vrijeme rata u Srebrenici koja, po svojoj prirodi, ne spada u predmete hitne prirode (kao što je slučaj sa otkazom, izdržavanjem, rješavanjem po mjerama osiguranja i sl.). Stoga, ne postoji osnov za rješavanje konkretnog predmeta preko reda, a svako drugačije postupanje značilo bi nejednak tretman stranaka pred Kantonalnim sudom, tim više što se na tom sudu na rješavanju nalazi na desetine istovrsnih predmeta, i to zaprimljenih dvije, pa i tri godine prije ovog predmeta.

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupak u cijelosti vođen u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH i Evropskom konvencijom.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 10. jula 2014. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelantice smatraju da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da su apelantice tužbom, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 10. jula 2012. godine, pokrenule predmetni parnični postupak te da, prema raspoloživim podacima, predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantice ne osporavaju dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja žalbenog postupka po njihovoj žalbi od 22. jula 2014. godine, a koju je Kantonalni sud zaprimio 26. januara 2015. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana podnošenja žalbe do dana donošenja ove odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je predmetni postupak trajao duže od četiri godine, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od više od dvije godine i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelantice pokrenule parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete, vs. 460.000,00 KM te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantice traže naknadu materijalne i nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti oca i muža - sina i brata, kao i zbog progona iz svog doma, nehumanog postupanja, pljačke i uništenja imovine i slično može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za njih značajan.

23. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da su apelantice žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 274499 12 P od 10. jula 2014. godine podnijele 22. jula 2014. godine, te da ju je Kantonalni sud zaprimio tek 26. januara 2015. godine, a da, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi. Općinski sud nije ponudio bilo kakvo obrazloženje zašto je procesuiranje žalbe i prosljeđivanje na nadležno postupanje Kantonalnom sudu trajalo pola godine, što se u odnosu na ukupnu dužinu postupka pred tim sudom čini nesrazmjerno dugim i neopravdanim periodom. Također, Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud naveo da je postupajuća sutkinja zadužena sa 813 predmeta, s prioritetom postupanja po predmetima zaprimljenim 2011. godine, i to po Listi predmeta koju je odredio VSTVBiH, kao i da predmetna pravna stvar ne spada u predmete hitne prirode i da ne postoji osnov za rješavanje konkretnog predmeta preko reda. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u predmetu apelantica u periodu od skoro dvije godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao ni odredbe člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u predmetu apelantica u periodu od skoro dvije godine, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će predmet apelantica biti uzet u rad u skorije vrijeme. Sve navedeno, a posebno to da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon skoro dvije godine nije donio odluku o žalbi u predmetu apelantica, niti je izvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim ponašanjem nisu pridonijele dužini trajanja postupka. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da, prema stanju spisa, žalbeni postupak još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina tog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje prava apelantica na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelantice su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražile naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.000,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelanticama bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje preko dvije godine, te da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelanticama treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku solidarno isplatiti ukupan iznos od 300,00 KM. Navedeni iznos apelanticama je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantica u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon više od dvije godine, prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda koji, i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu, nije postigao očekivanu ažurnost, pa svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, pri čemu apelantice svojim ponašanjem nisu doprinijele dužini postupka.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1577/15 (C. A. i A. A.) | Sudska praksa | Aktio