Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3130/14 (M. A.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Otkaz
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Otpremnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3130/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3130/14, rješavajući apelaciju Mehmeda Agića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mehmeda Agića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 012086 10 Gž od 14. oktobra 2014. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Mehmedu Agiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Suad Kumrić, advokat iz Tuzle, podnio je 7. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 012086 10 Gž. Apelant je 24. februara 2014. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 22. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 27. septembra 2016. godine.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. februara 2015. godine, a Općinski sud 4. oktobra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 30. decembra 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog DOO „Bor“ Tinja, općina Srebrenik (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate neisplaćenog dijela otpremnine prilikom otkaza Ugovora o radu broj 09/08 od 23. decembra 2008. godine u iznosu od 1.004,50 KM kojim mu je radni odnos kod tuženog prestao zbog tehnološkog viška, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. decembra 2008. godine.
6. Općinski sud je apelantovu tužbu dostavio tuženom na odgovor 20. januara 2010. godine, koji odgovor je tuženi tom sudu dostavio 26. januara 2010. godine.
7. Općinski sud je nakon održane i zaključene glavne rasprave 2. juna 2010. godine donio Presudu broj 28 0 P 012086 10 P od 18. oktobra 2010. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantu na ime neisplaćenog dijela otpremnine prilikom otkaza ugovora o radu isplati novčani iznos od 1.004,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 2009. godine i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.874,10 KM. Istom presudom apelant je odbijen s viškom kamatnog zahtjeva.
8. Tuženi je 2. novembra 2010. godine izjavio žalbu protiv Presude Općinskog suda od 18. oktobra 2010. godine koju je taj sud apelantu dostavio na odgovor 22. novembra 2010. godine. Apelant je tom sudu odgovor na žalbu tuženog dostavio istog dana, 22. novembra 2010. godine.
9. Apelant je 5. oktobra 2012. godine i 7. marta 2014. godine zatražio od Kantonalnog suda da se postupak nastavi i da taj sud odluči o žalbi tuženog.
10. Apelant je 24. februara 2014. godine dopunio apelaciju i dostavio Presudu Kantonalnog suda broj 28 0 P 012086 10 Gž od 14. oktobra 2014. godine kojom je žalba tuženog djelimično uvažena i presuda Općinskog suda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka tako što je dosuđeni iznos od 1.874,10 KM smanjen na iznos od 752,20 KM. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presudu potvrđena. Istom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant je istakao da se njegov tužbeni zahtjev koji je podnio Općinskom sudu „odnosio na ostvarivanja prava na manje isplaćeni iznos otpremnine prilikom otkaza ugovora o radu, dakle na predmet iz osnova radnog odnosa koji zahtjeva hitnost u postupanju“. Apelant također smatra da je Općinski sud u relativno kratkom roku donio prvostepenu presudu, međutim da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao nerazumno dugo „jer je od podnošenja žalbe tuženog izjavljene protiv presude Općinskog suda protekao rok od 44 mjeseca, dok je od podnošenja njegove tužbe tom sudu prošlo još dodatnih 10 mjeseci“, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM. Apelant je 24. februara 2014. godine dopunio apelaciju i dostavio Presudu Kantonalnog suda broj 28 0 P 012086 10 Gž od 14. oktobra 2014. godine, ističući da u svemu ostaje pri navodima iz apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud apelantove navode smatra neosnovanim. U vezi s tim ističe da je taj sud predmetni spis zaprimio 3. decembra 2010. godine, kojim predmetom je „postupajući“ sudija zadužen 5. marta 2011. godine, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. Općinski sud navodi da je odluku o apelantovoj tužbi donio u razumnom roku, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Međutim, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se najprije obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke „u razumnom roku“ u postupku odlučivanja o njegovoj žalbi pred Kantonalnim sudom u smislu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj postupak je u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 012086 10 Gž od 14. oktobra 2014. godine pa je, s obzirom na te apelacione navode i odredbu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija i u vrijeme njezinog podnošenja bila dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja presude Kantonalnog suda u „razumnom roku“ povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.(...)
Pravo na suđenje u „razumnom roku“
a) Relevantna načela
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem apelantove tužbe Općinskom sudu 30. decembra 2009. godine koji je prvostepenu presudu donio 18. oktobra 2010. godine. Na ovu presudu tuženi je izjavio žalbu 2. novembra 2010. godine, o kojoj je Kantonalni sud odlučio 14. oktobra 2014. godine. Dakle, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao tri godine, 11 mjeseci i 12 dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju apelant je podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenuo postupak radi isplate neisplaćenog dijela otpremnine prilikom otkaza ugovora o radu. Na osnovu predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen kako u pogledu činjeničnih tako i pogledu pravnih pitanja, međutim s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta vrlo značajan.
26. Apelant u apelaciji isključivo problematizira postupanje Kantonalnog suda tvrdeći da je taj sud svojim postupanjem uzrokovao da se u postupku pred tim sudom ne donese odluka u razumnom roku jer u vrijeme podnošenja apelacije taj sud nije bio donio odluku o žalbi tuženog od 2. novembra 2010. godine. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog žalbenog postupka, te da je u dva navrata urgirao postupanje po žalbi. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku donio u sjednici vijeća, dakle bez održavanja rasprave pred tim sudom. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odlučio o žalbi tuženog tek 14. oktobra 2014. godine, dakle u roku od tri godine, 11 mjeseci i 12 dana, što se smatra neprihvatljivo dugim periodom, posebno iz razloga što se u konkretnom slučaju radilo o radnom sporu koji se po zakonu smatra hitnim.
27. Stoga, Ustavni sud smatra da je period odlučivanja u postupku pred Kantonalnim sudom u predmetu hitne prirode (član 420. Zakona o parničnom postupku) koji je trajao tri godine, 11 mjeseci i 12 dana a priori van razumnog roka, te da bi se takva dužina postupka na jednoj (žalbenoj) sudskoj instanci mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima koje Kantonalni sud nije ponudio, niti ih je Ustavni sud, imajući u vidu činjenice predmeta, prepoznao. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
29. Apelant je zatražio da mu se zbog dužine trajanja postupka naknadi nematerijalna šteta. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
31. S obzirom da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak pred Kantonalnim sudom po žalbi izjavljenoj protiv presude prvostepenog suda trajao tri godine, 11 mjeseci i 12 dana, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
32. U vezi s apelantovim navodima da je u predmetnom postupku došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), Ustavni sud zapaža da apelant ove navode dovodi u vezu s navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da ove apelantove navode nije potrebno posebno ispitivati.
VIII.Meritum
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud odluku po žalbi u radnom sporu, koji je po zakonu hitan, donio tek nakon tri godine, 11 mjeseci i 12 dana.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman