Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3896/16 (S.Z.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3896/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3896/16, rješavajući apelaciju S. Z., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. Z., zbog dužine trajanja postupka koji je okončan presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Mal 025641 13 Gž od 15. septembra 2016.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Mal 025641 13 Gž od 15. septembra 2016. godine.

2. U konkretnom slučaju, tužitelj (JKP „Komunalno“ d.d. Živinice) je, kao tražilac izvršenja, 27. decembra 2010. godine, protiv apelanta podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, radi duga po osnovu neizmirenih komunalnih usluga, a koji prijedlog je nadležni sud usvojio rješenjem od 27. maja 2011. godine. Na navedeno rješenje apelant je uložio prigovor, pa je sud na osnovu člana 55. Zakona o izvršnom postupku, donio zaključak kojim je usvojio apelantov prigovor, te se u tom slučaju tužiteljev prijedlog ima smatrati tužbom. Općinski sud u Živinicama je, 17. aprila 2013. godine, donio presudu broj 33 0 Mal 025641 11 Kom, kojom je obavezao apelanta da tužitelju, na ime izvršenih komunalnih usluga isplati dug u određenom novčanom iznosu, sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu na naknadi troškove parničnog postupka, na koju presudu je apelant podnio žalbu. Kantonalni sud je 15. septembra 2016. godine donio presudu kojom je djelomično usvojio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant navodi zbog dugog trajanja predmetnog postupka. Apelant ističe da je od podnošenja prijedloga za izvršenje do donošenja drugostepene presude, predmetni postupak trajao skoro šest godina (pet godina, osam mjeseci i 19 dana), zbog čega je on pretrpio nematerijalnu štetu. Apelant je tražio da mu se, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, dosudi naknada za nematerijalnu štetu prema praksi Ustavnog suda BiH i to za svaku godinu počev od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do dana donošenja drugostepene presude.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, predmetna apelacija se odnosi samo na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, koji je pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje u izvršnom postupku. Ustavni sud uočava, da je predmetni postupak pokrenut krivicom apelanta, da apelant u svojoj apelaciji ne osporava pravilnost odluka koje su donijeli nadležni sudovi u predmetnom parničnom postupku, da je bio dužan tužitelju dosuđeni novčani iznos, niti da osporava da je dosuđeni novčani iznos pogrešno utvrđen. S obzirom na navedeno, po ocjeni Ustavnog suda apelant nema pravo da se poziva na dužinu trajanja predmetnog postupka, kada je taj postupak pokrenut zbog njegove krivice i zbog njegovog neispunjavanja obaveza prema tužitelju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3896/16 (S.Z.) | Sudska praksa | Aktio