Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-526/14 (S. P.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Prekršajni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-526/14

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 526/14, rješavajući apelaciju Srđana Praštala, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Srđana Praštala.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan donošenjem Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 098196 13 Pžp 2 od 27.

novembra 2013. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Srđanu Praštalu, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Srđana Praštala podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 098196 13 Pžp 2 od 27. novembra 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 098196 13 Pr 2 od 20.

marta 2013. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Srđan Praštalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 31. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 098196 13 Pžp 2 od 27. novembra 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 098196 13 Pr 2 od 20. marta 2013. godine. Apelant je 16. oktobra 2016. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dopunio apelaciju tako što je dostavio punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 2. novembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je 16. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Okružni sud nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Komisija za hartije od vrijednosti Republike Srpske je 19. januara 2010. godine podnijela Osnovnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti.

6. Osnovni sud je 13. i 27. februara 2013. godine održao ročišta u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 098196 13 Pr 2 od 20. marta 2013. godine apelant je proglašen odgovornim što je u periodu od 2. aprila do 27. jula 2009. godine, djelujući kao prokurista Društva za upravljanje investicionim fondovima "Aktiva Invest" a.d. Banja Luka, u ime zatvorenih investicionih fondova "Aktiva Invest" a.d. Banja Luka i "VB Fond" a.d. Banja Luka, kojima navedeno društvo upravlja, u više navrata davao istovremene naloge za prodaju, odnosno kupovinu akcija emitenata "Hidroelektrane na Drini" a.d. Višegrad i "Čistoća" a.d. Banja Luka na Banjalučkoj berzi putem berzanskog posrednika "Eurobrokera" a.d. Banja Luka, na način kako je to pobliže opisano u tač. 1 do 14 izreke rješenja, čime je počinio prekršaj iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Za navedeni prekršaj apelant je, na osnovu člana 297 stav 1 tačka 17) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 KM. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u toku prekršajnog postupka utvrdio da je apelant u vrijeme i na način, kako je to pobliže opisano u izreci rješenja, počinio prekršaj iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Naime, Osnovni sud je naveo da je činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari utvrdio na osnovu dokaza koje su izveli punomoćnik podnosioca zahtjeva za pokretanja prekršajnog postupka i apelant (dokazi pobliže navedeni na str. 8. do 10. rješenja). Osnovni sud je naveo da je sve izvedene dokaze ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te da je našao da su se u radnjama koje je preduzeo apelant ostvarila obilježja prekršaja iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Imajući u vidu izvedene dokaze, te odredbe člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, odredbe čl. 26 do 31 Zakona o privrednim društvima (koje se odnose na prokuru), kao i Poglavlje IV tog zakonskog propisa (koje se odnosi na akcionarska društva), Osnovni sud je naveo da nije mogao prihvatiti apelantovu odbranu iznesenu tokom usmenog pretresa. Osnovni sud je naveo da je, prilikom odlučivanja o vrsti i visini prekršajne sankcije, od olakšavajućih okolnosti na apelantovoj strani ocijenio da ranije nije kažnjavan i da od zarade izdržava porodicu, dok otežavajućih okolnosti nije našao, te da je izrekao apelantu navedenu novčanu kaznu, kojom će se, po ocjeni tog suda, postići svrha kažnjavanja.

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 Pr 098196 13 Pžp 2 od 27. novembra 2013. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i navedeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelantovi žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost odluke prvostepenog suda kojom je apelant proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Naime, Okružni sud je naveo da je nesporno da je apelantu data prokura za zastupanje Društva za upravljanje investicionim fondovima "Aktiva Invest" a.d. Banja Luka, na osnovu koje je bio ovlašćen za zaključivanje ugovora i vršenje pravnih poslova i radnji u vezi s djelatnošću tog društva. Okružni sud je ukazao da, dakle, apelant kao registrovani prokurista nije bio punomoćnik direktora, nego je, zastupajući navedeno društvo, bio ovlašćen za obavljanje poslova iz prokure. Pri tome Okružni sud je naveo da nije bitno ko je donio odluku o kuporodaji akcija (tj. da li je tu odluku donio direktor ili neki drugi organ upravljanja), već da je bitna sama realizacija te odluke, a da je nesporna činjenica da je apelant dao istovremene predmetne naloge za kupovinu i prodaju akcija. Naime, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti propisano da je, radi sprečavanja manipulacije na tržištu, zabranjeno dati nalog za kupovinu ili prodaju hartije od vrijednosti znajući da je dat ili da će biti dat nalog za prodaju ili kupovinu te hartije od vrijednosti od istog ili drugog lica, po cijeni ili broju koji je isti ili približno isti, radi stvaranja privida cijene ili aktivnog trgovanja, a da je to nesumnjivo apelant učinio.

9. Okružni sud je dalje naveo da naloge za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti daju klijenti putem ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti (berzanski posrednici), a njih unose u sistem za trgovanje samo ovlašćena lica (brokeri zaposleni u berzanskom posredniku), koji naloge klijenata unose na elektronsku platformu za trgovanje (berzanski sistem trgovanja). Okružni sud je ukazao da su u konkretnom slučaju klijenti bili zatvoreni investicioni fondovi, kojima upravlja Društvo za upravljanje investicionim fondovima "Aktiva Invest" a.d. Banja Luka, a koje je zastupao apelant kao prokurista (koji je imao i dozvolu za obavljanje poslova investicionog menadžera kao fizičko lice). Okružni sud je naveo da je apelant, bez obzira na to da li je radio po uputama direktora, imao dozvolu za obavljanje poslova investicionog menadžera i da je znao pravila trgovanja na berzi, te da je bio svjestan da su njegove radnje, zbog kojih je proglašen odgovornim prvostepenim rješenjem, protivne izričitoj zabrani iz člana 277 stav 1 tačka

b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Naime, Okružni sud je ukazao da je svrha navedenih zakonskih odredaba da spriječi pojavu manipulacije na tržištu, tj. stvaranje privida aktivne trgovine na tržištu hartija od vrijednosti putem kupovine, odnosno prodaje ili korišćenjem drugih sredstava povećanja, odnosno smanjenja, podrške ili destabilizacije njihove tržišne vrijednosti. Okružni sud je naveo da je apelant svojim nalozima (za prodaju i kupovinu hartija od vrijednosti) zloupotrijebio berzanski sistem trgovanja sa ciljem da ostali učesnici budu isključeni iz trgovanja. Okružni sud je naveo da je takvim načinom trgovanja jedan fond stavljen u povlašćeni položaj u odnosu na drugi, pa je jedan fond od drugog sticao akcije po cijeni koja je bila povećana u odnosu na prethodno ostvarenu na tržištu, a da je upravo to povećanje cijena posljedica transakcija koje su vršene između fondova, dok trgovanje akcijama između fondova radi usklađivanja portfelja akcija nije relevantno sa aspekta predmetnog prekršaja. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud, na osnovu izvedenih dokaza na usmenom pretresu, pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalni propis o prekršaju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili odredbe člana 54 stav 1 tač. a), j) i k), člana 62 stav 1 tačka g) i člana 63 stav 1 tač. a) i d) Zakona o prekršajima, odredbe člana 277 stav 1 tačka b) i člana 297 stav 1 tačka 17) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti i odredbe čl. 26 do 37 Zakona o privrednim društvima. Apelant navodi da kao prokurista Društva za upravljanje investicionim fondovima "Aktiva Invest" a.d. Banja Luka nije donosio odluke o kupovini i prodaji akcija, te da nije trgovao akcijama u svoje ime i za svoj račun, već da je samo vršio faktičke radnje po nalogu direktora navedenog društva u ime i za račun tog društva. Apelant navodi da iz odredaba člana 277 stav 1 tačka

b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti proizilazi da mora postojati namjera da se istovremenim davanjem kupovnih i prodajnih naloga stvori privid cijene ili aktivnog trgovanja, a da to u predmetnom postupku nije utvrđeno. Naime, apelant navodi da je predmetno trgovanje vršeno s ciljem da se uskladi portfelj akcija Zatvorenog investicionog fonda "VB fond" a.d. Banja Luka u emitentima "Čistoća" i "Hidroelektrane na Drini" u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o investicionim fondovima, što je i učinjeno predmetnim transakcijama. Apelant navodi da u predmetnim transakcijama nije nastupao kao fiziko lice u svoje ime i za svoj račun, već kao prokurista po nalogu direktora navedenog društva. S obzirom na to, apelant navodi da je isključena njegova odgovornost u smislu odredaba člana 297 stav 1 tačka 17) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, čak i da je utvrđeno da predmetne transakcije predstavljaju radnju izvršenja prekršaja iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti (tj. da su predmetne transakcije vršene s ciljem stvaranja privida cijene i privida aktivnog trgovanja). Konačno, apelant navodi da je predmetni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci, da on ni na koji način nije doprinio tako dugom trajanju postupka, a da je u njegovom interesu bilo da se postupak što prije okonča jer je ostao bez posla i nije imao nikakva primanja. Stoga, apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te troškove sastavljanja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud je naveo da je na usmenom pretresu u predmetnom prekršajnom postupku apelantu data mogućnost da iznese svoju odbranu i da izvede sve dokaze koje je predložio u skladu sa odredbama člana 6 Zakona o prekršajima. Osnovni sud je naveo da je predmetni prekršajni postupak sproveden u skladu sa garancijama člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o tržištu hartija od vrijednosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 92/06, 34/09 i 30/12) relevantne odredbe glase:

Član 277. stav 1. tačka b) Radi sprječavanja manipulacije na tržištu zabranjeno je:

b) dati nalog za kupovinu ili prodaju hartije od vrijednosti, znajući da je dat ili će biti dat nalog za prodaju ili kupovinu te hartije od vrijednosti od istog ili drugog lica, po cijeni ili broju koji je isti ili približno isti, radi stvaranja privida cijene ili aktivnog trgovanja.

Član 297. stav 1. tačka 17.

Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se fizičko lice, ako:

17) obavlja transakcije sa hartijama od vrijednosti suprotno zabranama iz čl. 276. do 278. ovog zakona.

13. U Zakonu o prekršajima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) relevantne odredbe glase:

Član 54. stav 1. tač. a), j) i k) Rješenje o prekršaju kojim se obustavlja prekršajni postupak će se donijeti kad se utvrdi da:

a) radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj;

j) postoje druge okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj ili

k) nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj;

Član 62. stav 1. tačka g) Bitne povrede prekršajnog postupka postoje:

g) ako je sud propustio da primijeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.

Član 63. stav 1. tač. a) i d) Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako je taj propis povrijeđen s obzirom:

a) da li radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka predstavlja prekršaj;

d) da li je došlo do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuje prekršaj;

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 Pr 098196 13 Pžp 2 od 27. novembra 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantov punomoćnik je primio 2. decembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 31. januara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o krivičnoj optužbi protiv apelanta u smislu člana 6 Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba krivična u smislu značenja iz člana 6 Evropske konvencije daje se na osnovu kriterijuma: klasifikovane prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, koji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterijuma: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o krivičnoj optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterijuma, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o krivičnoj optužbi, odnosno da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, tač. 21 i 22, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07).

U odnosu na osporene odluke

21. Apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je osporenim prvostepenim rješenjem, koje je kao pravilno potvrđeno osporenim drugostepenim rješenjem, apelant proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 277 stav 1 tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne, jasne i potpune razloge kojima se rukovodio pri izvođenju zaključka o pravilnosti prvostepenog rješenja u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je drugostepeni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima iznesenim u žalbi protiv prvostepenog rješenja, u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje koje je dao drugostepeni sud u pogledu neosnovanosti apelantovih navoda kojima je ukazivao na proizvoljnu primjenu relevantnih odredaba Zakona o tržištu hartija od vrijednosti i Zakona o prekršajima, Ustavni sud ne nalazi da apelantovi navodi koje u tom smislu ponavlja u apelaciji dovode u pitanje pravičnost predmetnog prekršajnog postupka koji se vodio protiv njega. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u ovom dijelu nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

U odnosu na "suđenje u razumnom roku"

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni prekršajni postupak pokrenut 19. januara 2010. godine, te da je taj postupak okončan donošenjem rješenja Okružnog suda od 27. novembra 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i 10 mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud, kako to proizilazi iz činjeničnog stanja predmeta, tek nakon tri godine, računajući od podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, održao ročište u predmetnoj pravnoj stvari. Ustavni sud ukazuje da je prvostepenom sudu nakon toga trebalo nepuna dva mjeseca da okonča prvostepeni postupak, što samo ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo jednostavnom sudskom postupku. Što se tiče Okružnog suda, Ustavni sud ne nalazi da je taj sud svojim ponašanjem značajno doprinio dužini trajanja postupka, budući da je u relativno kratkom roku odlučio o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Imajući u vidu da je predmetni postupak trajao tri godine i 10 mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda u predmetnom postupku, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao tri godine, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 450,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

28. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da te troškove isključivo snose apelanti.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao tri godine i 10 mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Osnovnog suda, a pri tome taj sud uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

30. Međutim, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

31. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-526/14 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio