Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1601/15 (E. B.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1601/15

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1601/15, rješavajući apelaciju Enesa Bešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Enesa Bešića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 I 019408 09 I od 20. septembra 2016. godine, a koji se nalazi pred Kantonalnim sudom u Bihaću.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 I 019408 09 I od 20. septembra 2016.

godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Enesu Bešiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Enesu Bešiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Enesa Bešića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi pod brojem broj I-1486/04.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Enes Bešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 3. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka u predmetima Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. I-1486/04 i 18 0 I 019408 09 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 6. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak izvršenja u predmetu broj I-1486/04

5. Apelant je 10. maja 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, Presude Općinskog suda broj RS-290/02 od 17. juna 2003. godine protiv izvršenika DOO TPM Tvornica za preradu metala Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: izvršenik), a kao sredstvo izvršenja apelant je opredijelio novčana sredstva izvršenika koja se nalaze na računu izvršenika kod ABS banke Bosanska Krupa.

6. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj I-1486/04 od 28. maja 2004. godine

7. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud navedeno rješenje o izvršenju 17. septembra 2004. godine dostavio predloženoj banci na provođenje, te da je istog dana predmet arhiviran, a 2014. godine škartiran.

Postupak izvršenja u predmetu broj 18 0 I 019408 09 I

8. Apelant je 8. januara 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, Presude Općinskog suda broj 018-0-P-07-000 390 od 11. augusta 2008. godine protiv izvršenika, predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to procjenom i prinudnom prodajom nekretnina izvršenika pobliže označenih u samom prijedlogu za izvršenje.

9. Općinski sud je Zaključkom broj 18 0 I 001174 09 I od 12. augusta 2010. godine apelantu naložio da u roku od osam dana ispravi i dopuni prijedlog za izvršenje, odnosno da u roku od 15 dana dostavi podatke o nekretninama koje su predmet izvršenja u skladu sa članom 70. ZIP-a.

10. Apelant je podneskom od 25. augusta 2010. godine od Općinskog suda tražio produženje roka za ispravljanje i dopunu prijedloga za dozvolu izvršenja.

11. Kako apelant nije dokumentirao vlasništvo, već samo posjed nekretnina izvršenika, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 18 0 I 019408 09 I od 31. januara 2014. godine odredio predloženo izvršenje na nekretninama koje su u posjedu izvršenika, i to zabilježbom u javne evidencije nekretnina. Istim rješenjem je određena zabilježba rješenja o izvršenju u javne evidencije.

12. Apelant je podneskom od 26. februara 2014. godine od Općinskog suda tražio pridruživanje konkretnog predmeta ranijim izvršenjima drugih tražilaca izvršenja koja su upravljena na prodaju drugih nekretnina istog izvršenika gdje je dopuštena prodaja sasvim drugih parcela izvršenika.

13. Općinski sud je zaključkom od 25. marta 2014. godine odredio zastoj izvršenja u skladu sa članom 113. stav 3. ZIP-a kako bi apelant Sudu mogao dostaviti dokaz vlasništva spornih nekretnina koje su u posjedu izvršenika ili dostaviti dokaz o podnijetom zahtjevu za uspostavu zk. uloška u vezi sa istom nekretninom koja je u posjedu izvršenika.

14. Općinski sud je istog dana, dakle 25. marta 2014. godine, donio rješenje kojim je odbio apelantov zahtjev za pristupanje konkretnog izvršnog postupka ranijim izvršenjima protiv istog izvršenika jer se radi o drugim, a ne o istim nekretninama izvršenika.

15. Postupajući po nalogu Općinskog suda iz zaključka od 25. marta 2014. godine, apelant je 4. aprila 2014. godine Sudu dostavio dokaz o vlasništvu na nekretninama izvršenika.

16. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud provjerom podataka dostavljenih u izvodu iz z. k. ul. br. 26. k. o. Bosanska Krupa utvrdio da su sporne nekretnine vlasništvo sa 1/1 dijela države Bosne i Hercegovine, a izvršenika sa 1/1 dijela raspolaganja predmetnom nekretninom.

17. Apelant je podnescima od 17. oktobra i 11. decembra 2014. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud što prije dostavi rješenje o izvršenju ZK uredu tog suda radi upisa zabilježbe izvršenja.

18. Iz stanja spisa također proizlazi da je Općinski sud - Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove Rješenjem broj 18-0-DNI-000015-14 od 7. oktobra 2015. godine odbio zahtjev za upis zabilježbe postojanja izvršenja na spornim nekretninama podnesen od Općinskog suda rješenjem od 31. januara 2014. godine jer navedena parcela nije upisana u zemljišnu knjigu na ime izvršenika jer za k. o. Bosanska Krupa nije uspostavljena zemljišna knjiga.

19. Općinski sud je Rješenjem broj 18 0 I 019408 09 I od 20. septembra 2016. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

20. Iz stanja spisa i informacija kojima raspolaže Ustavni sud proizlazi da je apelant 5. oktobra 2016. godine podnio žalbu protiv rješenja od 20. septembra 2016. godine.

21. Prema stanju spisa predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju predmetnih postupaka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te istakao da postupak u predmetu broj I-1486/04 još uvijek nije okončan i da traje više od deset godina, a postupak u predmetu broj 18 0 I 019408 09 I traje više od šest godina. S tim u vezi apelant je podsjetio da je članom 15. ZIP-a propisano da je sud po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Osim toga, apelant je ukazao da je članom 64. ZIP-a propisano da se postupak izvršenja smatra završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja, iz čega slijedi da navedeni postupci do dana podnošenja apelacije nisu okončani, što svakako nije razuman rok za takve predmete. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime naknade za nematerijalnu štetu isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja Suda.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju izvršnih postupaka koja je u skladu s dostavljenim podacima navedena u činjeničnom stanju, te istakao da je u oba izvršna predmeta postupano u interesu apelanta i po zakonu, te je predložio da se apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana. U odnosu na izvršni postupak u predmetu broj I-1486/04 posebno je ukazano da je za taj sud, provođenjem tražene izvršne radnje, predmetni postupak dovršen, tim prije što nije bilo dodatnih zahtjeva tražioca izvršenja odnosno apelanta. Predmetni spis je arhiviran kao dovršen, a protekom desetogodišnjeg roka čuvanja po Pravilniku o unutrašnjem sudskom poslovanju je i škartiran.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 70.

Dokaz o vlasništvu izvršenika (1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja dužan je podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo izvršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemljišnoknjižnog stanja.

Član 113. st. 1, 2, 3. i 4.

(1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno.

(2) U slučaju nepokretnosti iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavu dokaza u skladu sa članom 37. ovog zakona. Tražilac izvršenja dužan je označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu. (3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4. odnosno stavu 8. ovog člana.

(4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale nastavit će se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje neizvršavanja pravomoćnih rješenja kojima su određena izvršenja na osnovu pravomoćnih i izvršnih Presuda Općinskog suda broj RS-290/02 od 17. juna 2003. godine i broj 018-0-P-07-000 390 od 11. augusta 2008. godine, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.

29. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

30. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenih u izvršnim postupcima. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

31. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnim postupcima, na osnovu pravomoćnih i izvršnih presuda Općinskog suda od 17. juna 2003. godine i 11. augusta 2008. godine, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio tražena izvršenja.

33. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

37. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). U odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj I-1486/04 a)Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom, koji je u Općinskom sudu zaprimljen 10. maja 2004. godine, pokrenuo predmetni izvršni postupak koji je okončan 17. septembra 2004. godine kada je predmet dostavljen na provođenje predloženoj banci i nakon provođenja izvršnih radnji arhiviran. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od oko četiri mjeseca. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

40. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet ne može smatrati naročito složenim.

41. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da je u pitanju izvršni postupak radi provođenja sudske odluke kojom je apelantu dosuđen određeni novčani iznos na ime potraživanja iz radnog odnosa, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

42. Razmatrajući postupanje Općinskog suda u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenje presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vrlo kratkom roku postupio po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 10. maja 2004. godine i rješenjem od 28. maja 2004. godine dozvolio predloženo izvršenje. Nakon toga Općinski sud je, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje. Ustavni sud dalje zapaža, što također proizlazi iz odgovora na apelaciju, a suprotno navodima iz apelacije, da nakon provođenja izvršnih radnji u predmetnom izvršnom postupku nije bilo nikakvih aktivnosti, niti je apelant ukazivao na neprovođenje predmetnog rješenja o izvršenju, pa je Općinski sud predmetni spis arhivirao 17. septembra 2004. godine i konačno 2014. godine škartirao. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, istakavši da je predmet dovršen provođenjem tražene izvršne radnje, te kako nije bilo dodatnih zahtjeva apelanta predmet jer arhiviran. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da je Općinski sud bio aktivan i da je preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, Ustavni sud smatra da period od oko četiri mjeseca u kojem je postupak okončan nije prekomjeran niti je postupak proveden van razumnog roka, u smislu garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka u predmetu broj I-1486/04 zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 18 0 I 019408 09 I a)Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je apelant 8. januara 2009. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od više od sedam i po godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

45. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju (naplata apelantovog potraživanja na nekretninama izvršenika) može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak značajan za apelanta.

46. Razmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da je apelant, nakon donošenja zaključka Općinskog suda od 12. augusta 2010. godine kojim mu je naloženo da uredi prijedlog za izvršenje, tražio od Suda produženje roka za ispravljanje i dopunu prijedloga za dozvolu izvršenja, što je u izvjesnoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. S druge strane, apelant je podnescima od 17 oktobra i 11. decembra 2014. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud što prije dostavi rješenje o izvršenju ZK uredu tog suda radi upisa zabilježbe izvršenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelant preduzeo određene radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao predmetni postupak izvršenja.

47. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

48. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud nije okončao predmetni postupak ni nakon više od sedam i po godina. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je apelant 8. januara 2009. godine podnio neuredan prijedlog za izvršenje, što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini postupka. Međutim, Općinski sud je tek nakon nešto više od jedne godine i sedam mjeseci (12. augusta 2010. godine) donio zaključak kojim je apelantu naložio da uredi prijedlog za izvršenje. Nakon što je apelant svojim podneskom tražio produženje roka za ispravljanje i dopunu prijedloga za izvršenje, Općinski sud je tek nakon tri godine i pet mjeseci odredio predloženo izvršenje (31. januara 2014. godine). Nakon toga, Općinski sud je donio zaključak od 25. marta 2014. godine kojim je odredio zastoj izvršenja kako bi apelant Sudu mogao dostaviti dokaz o vlasništvu spornih nekretnina, kao i rješenje kojim je odbio apelantov zahtjev za pristupanje konkretnog izvršnog postupka ranijim izvršenjima protiv istog izvršenika. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon gotovo dvije i po godine (20. septembra 2016. godine) donio rješenje kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, protiv kojeg je apelant 5. oktobra 2016. godine podnio žalbu koja je u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda bila dostavljena izvršeniku na odgovor, nakon čega će kompletan spis biti dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja budući da su nekretnine koje su predmet izvršenja vlasništvo države Bosne i Hercegovine, a da izvršenik ima uknjiženo pravo raspolaganja nad predmetnim nekretninama, koje pravo nije izjednačeno s pravom vlasništva, što su objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Pored navedenih okolnosti koje su u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je postupano u interesu apelanta i po zakonu, te je predložio da se apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana. Međutim, Ustavni sud uočava da Općinski sud nema opravdanja za tri perioda potpune neaktivnosti u postupku (i to za period od godinu i sedam mjeseci, period od tri godine i pet mjeseci i period od dvije godine i pet mjeseci) prije nego što je predmetni postupak obustavljen rješenjem od 20. septembra 2016. godine, a protiv kojeg je apelant podnio žalbu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira da li se radi o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se izvršni postupak koji je do trenutka donošenja rješenja kojim je obustavljen trajao više od sedam i po godina ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

49. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove žalbe podnesene protiv rješenja Općinskog suda od 20. septembra 2016. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, tom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

50. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

51. Nadalje, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

52. S obzirom na to da izvršni postupak traje više od sedam godina, Ustavni sud nalazi da apelantu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

53. U odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj I-1486/04, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je trajao oko četiri mjeseca u kojem je Općinski sud postupao u rokovima koji zadovoljavaju zahtjev razumnog roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

54. S druge strane, u odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 18 0 I 019408 09 I, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje traje duže od sedam i po godina i još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu.

55. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), čl. 62. stav (7) i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1601/15 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio