Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-254/14 (M. M.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Zastara
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Eksproprijacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-254/14

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 254/14, rješavajući apelaciju Milana Marića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Marića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 004628 12 Gž od 12. decembra 2013. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milan Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnio je 15. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 004628 12 Gž od 12. decembra 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 004628 10 P o d 16. novembra 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i JP „Putevi Republike Srpske“, tuženog u postupku u kojem su donesene osporene odluke (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 20. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Tuženi je 25. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Osnovni sud 31. oktobra 2016. godine, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda broj 94 0 P 004628 10 P o d 16. novembra 2011. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 6.495,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

6. Iz obrazloženja presude Osnovnog suda proizilazi da je apelant u postupku pred tim sudom tražio da mu tuženi naknadi štetu nastalu zauzimanjem zemljišta i uništenjem ograde i voćnih zasada. Osnovni sud je u obrazloženju presude konstatovao da među parničnim strankama nije sporno da je tuženi izvršio prokopavanje javnog puta na relaciji Foča-Milijeno-Ustiprača i da je prilikom tog prokopavanja prešao preko apelantove parcele. Dalje, Osnovni sud je na osnovu sprovedenih dokaza ocijenio da je na apelantovoj parceli pričinjena šteta i utvrdio je visinu te štete. Međutim, Osnovni sud je zaključio da je prigovor zastare potraživanja koji je istakao tuženi osnovan shodno odredbama člana 376 st. 1 i 2 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu, odnosno u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala. S tim u vezi, Osnovni sud je, između ostalog, obrazložio da je u konkretnom slučaju apelant za štetu pričinjenu na njegovoj parceli saznao 1994. godine, kada je izgrađen sporni put, a tužbu je podnio 28. jula 2010. godine. Osnovni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju istekao objektivni rok zastarjelosti. Osnovni sud je konstatovao da je neosnovano apelantovo pozivanje na odredbe člana 25 stav 4 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOSPO). U vezi sa tim, Osnovni sud je, između ostalog, ukazao da je na tom dijelu prilikom izgradnje puta izgrađen javni put i da se ne može izvršiti povraćaj u pređašnje stanje trajno zauzetog zemljišta, te da se, s druge strane, takav zahtjev može postaviti u toku tri godine od dana završetka izgradnje puta, a da se na građenje društveno- pravnih subjekata na tuđem zemljištu ne primjenjuju odredbe čl. 24 do 26 ZOSPO, prema stavu Vrhovnog suda (izraženom u presudama bliže navedenim u obrazloženju predmetne presude). Pored toga, Osnovni sud je obrazložio da je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tuženi s obzirom da je Odlukom Vlade o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju spornog puta kao korisnik eksproprijacije nepokretnosti označena Republička direkcija za puteve, čiji je pravni sljednik tuženi.

7. Apelant je podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda, koju je Okružni sud Presudom broj 94 0 P 004628 12 Gž od 12. decembra 2013. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

8. Okružni sud je u obrazloženju presude ocijenio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tuženi. Naime, Okružni sud je konstatovao da je tuženi pravni sljednik Republičke direkcije za puteve i da je odgovoran za naknadu štete apelantu u skladu sa odredbama čl. 207 i 154 ZOO. U vezi sa tim, Okružni sud je, između ostalog, obrazložio da je Republika Srpska Odlukom broj 02-1066/97 od 15. avgusta 1997. godine utvrdila opšti interes za izgradnju puta Ustiprača-Foča, te da nikada nije izvršena eksproprijacija apelantovih nepokretnosti, a da je prednik tuženog bio investitor i naručilac radova, pa je radovima na izgradnji puta Ustiprača-Foča preko apelantove parcele prouzrokovao apelantu štetu za koju je odgovoran prema odredbi člana 207 ZOO.

9. Takođe, Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno član 376 ZOO, kada je usvojio prigovor zastare potraživanja koji je istakao tuženi. U vezi sa tim, Okružni sud je konstatovao da je opštepoznato da je šteta nastala 1994. godine, kada je probijena trasa puta Ustiprača-Foča, a da je apelant podnio tužbu 27. jula 2010. godine. Shodno tome, Okružni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju nesumnjivo protekao objektivni zastarni rok od pet godina iz člana 376 stav 2 ZOO, koji se računa od dana kada je šteta nastala (a koji je počeo teći od 19. juna 1996. godine, kao dana ukidanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja).

10. Osim toga, rokovi zastare su, prema mišljenju Okružnog suda, veoma važni za pravnu sigurnost. Okružni sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne može raditi o povredi člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer „Evropska konvencija ne isključuje primjenu odredaba ZOO“. Dalje, Okružni sud je konstatovao da je odbijanje tužbenog zahtjeva nesporno miješanje u apelantovu imovinu, ali da takvo lišavanje može biti opravdano u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ako je predviđeno zakonom, ako je u javnom interesu i ako je u skladu sa principom proporcionalnosti. Okružni sud je, između ostalog, istakao da u konkretnom slučaju pravna sigurnost nalaže da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određeni vremenski period, a da institut zastarjelosti treba pozitivno da utiče protiv nemarnosti u ostvarivanju prava i da je to ograničenje u ostvarivanju prava na naknadu štete opravdano i proporcionalno cilju koji se želi postići.

11. Okružni sud je, takođe, istakao da nisu osnovani apelantovi navodi kojim ukazuje da je u konkretnom slučaju primjenjiva odredba člana 25 ZOSPO. Naime, navedeno je da, u smislu navedenog člana, graditelj može biti samo lice koje može biti nosilac prava svojine, pa se, prema obrazloženju Okružnog suda, na građenje koje obavlja društveno-pravni subjekat na tuđem zemljištu, kao što je u konkretnom predmetu slučaj, odredbe čl. 24 do 26 ZOSPO ne primjenjuju. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je odlučio kao u izreci presude.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Prema apelantovom mišljenju, u konkretnom slučaju nisu se mogle primijeniti odredbe ZOO koje regulišu zastarjelost. U vezi sa tim, apelant, između ostalog, tvrdi da je u konkretnom slučaju izvršena „faktička eksproprijacija“, odnosno nikada nije sproveden postupak eksproprijacije i nije mu isplaćena pravična naknada, a da je šteta na apelantovoj imovini posljedica toga što je tuženi na njoj izgradio javni put.

b) Odgovori na apelaciju

13. Osnovni sud tvrdi da su apelacioni navodi neosnovani, jer je osporenu presudu donio u skladu sa „citiranim propisima“, a koju je potvrdio i Okružni sud. Takođe, ističe da je u tom pogledu i Vrhovni sud u drugim predmetima koji su se odnosili na isti pravni osnov odbio revizije i da je smatrao da je nastupila zastarjelost potraživanja tužilaca prema tuženom.

14. Tuženi tvrdi da u cijelosti ostaje kod svih navoda i podnesaka koje je izjavio i podnio u toku postupka pred redovnim sudovima i da u tom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava zagarantovnih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:

Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova Član 207.

Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova.

Potraživanje naknade štete Član 376.

(1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.

(3) Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastareva za vreme određeno za zastarelost te obaveze.

16. Zakon o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08 i 106/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Javni putevi su dobra u opštoj upotrebi i u svojini Republike Srpske.

Upravljanje, održavanje, građenje i zaštita puteva je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Srpsku.

Na javnim putevima se mogu sticati prava korišćenja i prava službenosti za postavljanje objekata i uređaja od javnog interesa, pod uslovom da ostvarena prava ne ugrožavaju nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja i ne nanose štetu putu, putnim objektima i putnom pojasu.

17. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava svojine na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.

Član 6. st. 1. i 2.

(1) Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave, ako zakonom nije drugačije određeno (korisnik eksproprijacije).

(2) Korisnik će eksproprisane nepokretnosti prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opšti interes, s tim što će se ugovorom regulisati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata.

Član 77.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske", br. 8/96, 15/96 i 64/04).

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 94 0 P 004628 12 Gž od 12. decembra 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 15. januara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. U vezi s primjenjivošću člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na konkretan slučaj, Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na naknadu štete. Prema praksi Ustavnog suda, „pravo na naknadu štete u traženom iznosu predstavlja pravo privatnog karaktera i, kao takvo, građansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravičnog suđenja“ (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 428/04 od 23. marta 2005. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 32/05).

26. Ustavni sud zapaža da je sporno pitanje, u stvari, da li je apelantovo predmetno potraživanje, kako tvrde redovni sudovi, zastarjelo, odnosno da li su redovni sudovi o spornom pitanju zastarjelosti potraživanja raspravili uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

27. U vezi s tim spornim pitanjem, Ustavni sud podsjeća na to da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje, u kontekstu odluka redovnih sudova koji su u konačnici, prihvatajući prigovor zastare i nedostatka pasivne legitimacije, odbili tužbeni zahtjev usmjeren na obavezivanje tuženog da apelantu u tom predmetu na ime oduzetog zemljišta za izgradnju regionalnog puta Prnjavor - Čelinac isplati naknadu, razmatrao u svojoj novijoj praksi u predmetu broj AP 2986/11 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2986/11 od 18. novembra 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 35). Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj odluci, raspravljajući o gotovo identičnom činjeničnom i pravnom pitanju sa aspekta primjene materijalnog prava, utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj odluci prilikom odlučivanja pošao od usaglašenog pravnog shvatanja redovnih sudova oba entiteta i Suda Bosne i Hercegovine, te Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, usvojenog na panelima za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti (30. januar 2014. godine). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci podsjetio na to da je na navedenim panelima raspravljano o pitanjima zastarjelosti potraživanja u slučaju izgradnje objekata od javnog interesa ili izvođenja drugih radova od javnog interesa, čija je posljedica potpuno ili djelimično oduzimanje prava svojine fizičkim ili pravnim licima na nepokretnostima iako ne postoji odluka o oduzimanju, odnosno odluka o utvrđivanju javnog interesa i rješenje o eksproprijaciji (u praksi poznatija kao faktička eksproprijacija). U citiranoj odluci je istaknuto da je usaglašeno pravno shvatanje da zahtjev za novčanu naknadu zbog izvršene faktičke eksproprijacije ne zastarijeva imajući u vidu da su, u slučaju faktičke eksproprijacije, fizička ili pravna lica lišena prava svojine, pa je osnov tužbenog zahtjeva, u stvari, zahtjev za povrat svojine. Ustavni sud podsjeća i na to da su redovni sudovi prilikom raspravljanja o tom spornom pitanju na panelima imali u vidu da pravo da se zahtijeva povrat svojine ne zastarijeva, pa da, shodno tome, ni zahtjev za traženu naknadu ne zastarijeva. Ustavni sud podsjeća da je o gotovo identičnom činjeničnom i pravnom pitanju, koje se, takođe, odnosilo na Odluku Republike Srpske broj 02-1066/97 od 15. avgusta 1997. godine kojom je, kao i u apelantovom slučaju, utvrđen opšti interes za izgradnju puta Ustiprača-Foča, raspravljao i u predmetu broj AP 2676/11 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2676/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

28. Dovodeći navedeno u kontekst s predmetnim slučajem, Ustavni sud zapaža da se takav stav u cijelosti može primijeniti i na konkretan slučaj. Naime, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije bilo sporno apelantovo pravo na spornoj nepokretnosti, zatim, da je odlukom Vlade Republike Srpske iz 1997. godine utvrđen opšti interes za izgradnju magistralnog puta Ustiprača - Foča, ali da, u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, eksproprijacija nije izvršena, već je izvršena tzv. faktička eksproprijacija bez sprovođenja postupka propisanog zakonom, da je izgradnjom puta došlo do štete na apelantovoj spornoj nepokretnosti, da u takvim okolnostima povrat predmetne nepokretnosti, odnosno povrat u prijašnje stanje više nije bio moguć, da je u postupku faktičke eksproprijacije apelant nesporno lišen svoje imovine, pa u takvim okolnostima ni zahtjev za traženu naknadu nije mogao zastarjeti. Stoga su, shodno navedenom, i u konkretnom slučaju redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 376 ZOO prihvatajući prigovor zastare potraživanja i zbog toga odbijajući apelantov tužbeni zahtjev, jer se citirane odredbe ZOO nisu mogle primijeniti na konkretan slučaj, budući da potraživanje koje proističe iz tzv. faktičke eksproprijacije ne podliježe zastari. Imajući u vidu sve navedeno, te podržavajući svoju praksu iz citiranih odluka, Ustavni sud zaključuje da je i u predmetnom slučaju osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud je ovu praksu slijedio i u nizu drugih predmeta (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 4457/11 od 18. novembra 2014. godine, AP 1706/12 od 17. marta 2015. godine i AP 4731/12 od 21. jula 2015. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisid.ba).

Pravo na imovinu

29. S obzirom na to da je u prethodnim tačkama ove odluke utvrđena povreda apelantovog prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u segmentu prihvatanja prigovora zastare potraživanja u slučaju tzv. faktičke eksproprijacije.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-254/14 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio