Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5561/14 (B. K.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Dioba
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5561/14

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5561/14, rješavajući apelaciju Božidara Kneževića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Božidara Kneževića, Biljane Kosijer- Knežević, Ranke Lipert, Nebojše Prčića i Nade Prčić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku za fizičku diobu nekretnina koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 V 004553 02 V od 13. januara 2015. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Božidaru Kneževiću, Biljani Kosijer-Knežević, Ranki Lipert, Nebojši Prčiću i Nadi Prčić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Božidaru Kneževiću, Biljani Kosijer-Knežević, Ranki Lipert, Nebojši Prčiću i Nadi Prčić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Božidar Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka za fizičku diobu nekretnina koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio kod Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 V 004553 02 V.

2. Podneskom od 22. januara 2015. godine apelant je dopunio apelaciju tako što je istakao da su osim njega predlagači u vanparničnom postupku i Biljana Kosijer-Knežević, Ranka Lipert, Nebojša Prčić i Nada Prčić, koje zastupa isti punomoćnik, te predlaže da Ustavni sud predmetnu apelaciju razmatra kao apelaciju Božidara Kneževića, Biljane Kosijer-Knežević, Ranke Lipert, Nebojše Prčića i Nade Prčić (u daljnjem tekstu: apelanti).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 15. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 29. januara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 21. februara 2002. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za fizičku diobu nekretnina protiv D. P. iz Gradiške (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača).

7. Tokom postupka Osnovni sud je proveo dokaze uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije, uviđajem na licu mjesta, te vještačenjem putem vještaka građevinske struke i vještaka geodetske struke, nakon čega je donio prvostepeno Rješenje broj 44/2002 od 5. novembra 2004. godine kojim je razvrgnuta imovinska zajednica na nekretninama na način preciznije naveden u izreci rješenja.

8. Nezadovoljni navedenim rješenjem apelanti su izjavili žalbu, a Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj Gž-303/05 od 18. oktobra 2005. godine žalbu djelimično usvojio i predmet vratio na ponovno odlučivanje u dijelu u kojem je odlučeno o razvrgnuću zajednice, dok je u ostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev predlagača za određivanje sudske mjere osiguranja žalba odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.

9. U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj R-483/05 od 10. oktobra 2006. godine kojim je razvrgnuta imovinska zajednica na nekretninama između apelanata i protivnika predlagača na način preciznije naveden u izreci presude.

10. Nezadovoljni navedenim rješenjem apelanti i protivnik predlagača su izjavili žalbe, a Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-07-000117 od 11. februara 2008. godine žalbe usvojio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

11. Osnovni sud je dopisom od 4. juna 2008. godine tražio od apelanata da obavijeste Sud o promjeni advokata s obzirom da je dotadašnji advokat u međuvremenu imenovan za notara.

12. Apelanti su (nije precizirano kada) obavijestili Osnovni sud o promjeni advokata, ali su navedenom advokatu naknadno otkazali punomoć o čemu, prema stanju spisa, nisu obavijestili Osnovni sud.

13. Rješenjem od 30. oktobra 2013. godine naloženo je apelantima da urede prijedlog za fizičku diobu u skladu sa uputama drugostepenog suda.

14. Punomoćnik apelanata je podneskom od 4. novembra 2013. godine zahtijevao produženje roka za postupanje prema navedenom rješenju, te je dostavio punomoć za zastupanje.

15. Podneskom od 18. novembra 2013. godine punomoćnik apelanata je obavijestio Osnovni sud da će naknadno dostaviti dokumente koje je obavezan dostaviti shodno rješenju od 30. oktobra 2013. godine.

16. Podneskom od 18. marta 2014. godine apelanti su urgirali donošenje odluke.

17. Prema stanju u spisu, Osnovni sud je 13. januara 2015. godine donio prvostepeno rješenje.

18. Ustavni sud je 25. marta 2015. godine kontaktirao Osnovni sud radi provjere da li je predmetni postupak okončan, a Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je prvostepeno rješenje postalo pravomoćno 6. februara 2015. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelanti smatraju da im je zbog dužine predmetnog vanparničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, naveli da su 21. februara 2002. godine prijedlogom pokrenuli predmetni vanparnični postupak i da predmetni postupak nije okončan duže od 11 godina. Također, apelanti su naveli da je od donošenja drugostepenog rješenja kojim je ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak prošlo približno šest godina, a Osnovni sud nije donio odluku. Imajući u vidu navedeno, apelanti predlažu da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, naloži Osnovnom sudu donošenje odluke, odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 2.600,00 KM za svakog apelanta pojedinačno, te da im nadoknadi troškove podnošenja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud ukratko izložio činjenično stanje kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da iz činjeničnog stanja nesumnjivo proizlazi da je postupanje apelanata i drugih predlagača utjecalo na tok i trajanje postupka i da su apelanti otkazivanjem punomoći bivšim punomoćnicima utjecali na tok postupka tako što su zbog te činjenice ročišta morala biti odgađana, te su apelanti zahtijevali od Suda produženje rokova radi dostavljanja određene dokumentacije, što se ne može pripisati postupanju toga suda. Imajući u vidu navedeno Osnovni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

22. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni list SRBiH“ broj 10/89 i „Službeni glasnik RS“ broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

23. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

5. Dioba stvari i imovine u suvlasništvu Član 172.

U postupku diobe stvari i imovine u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i imovine.

Član 173.

(1) Postupak diobe stvari i imovine u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.

(2) Prijedlog sadrži sve podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu svojine, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima kao i o posjedu nepokretnosti.

(3) Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar ili imovina nalazi, a ako se stvari ili imovina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Član 178.

(1) Rješenje o diobi sadrži: predmet, uslove i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i pravima koja su pripala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene diobom.

(2) Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni vanparnični postupak radi fizičke diobe nekretnina okončan 12 godina i 11 mjeseci nakon pokretanja, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

31. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti 21. februara 2002. godine prijedlogom za diobu nekretnina pokrenuli predmetni vanparnični postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan rješenjem Osnovnog suda od 13. januara 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od 12 godina i 11 mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o vanparničnom postupku radi diobe nekretnina. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Međutim, imajući u vidu da apelanti u konkretnom slučaju traže diobu nekretnina u suvlasništvu, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelante.

34. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud o prijedlogu za diobu, koji su apelanti podnijeli 21. februara 2002. godine, odlučio rješenjem od 5. novembra 2004. godine, odnosno nakon proteka dvije godine i devet mjeseci, te da je navedeno rješenje ukinuto rješenjem Okružnog suda od 18. oktobra 2005. godine i predmet u dijelu u kojem je odlučeno o razvrgnuću zajednice vraćen na ponovno odlučivanje. Ustavni sud također zapaža da je Osnovni sud u ponovljenom postupku donio rješenje od 10. oktobra 2006. godine, ali da je i navedeno rješenje, rješenjem Okružnog suda od 11. februara 2008. godine, ukinuto i predmet vraćen Osnovnom sudu radi ponovnog donošenja odluke. U vezi s navedenim, a imajući u vidu da su odluke Osnovnog suda dva puta ukidane kao nepravilne i nezakonite i predmet vraćan na ponovni postupak, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za nedjelotvorno postupanje Osnovnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Razmatrajući postupanje Osnovnog suda u daljem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ponovljenom postupku rješenje donio 13. januara 2015. godine, dakle nakon što je proteklo približno sedam godina, te da je navedeno rješenje, prema stanju spisa, postalo pravomoćno 6. februara 2015. godine. U vezi s navedenim periodom Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud 4. juna 2008. godine zatražio od apelanata da obavijeste Sud o promjeni advokata, da su apelanti obavijestili Osnovni sud (nije precizirano kada), ali da su naknadno opozvali punomoć advokatu, o čemu nisu obavijestili Osnovni sud što je uzrokovalo odlaganje ročišta, te da je Osnovni sud rješenjem od 30. oktobra 2013. godine naložio apelantima da urede prijedlog za fizičku diobu nekretnina i da su apelanti podneskom od 4. novembra 2013. i 18. novembra 2013. godine dostavljali podneske kojima su tražili produženje roka, odnosno kojima su obavijestili Osnovni sud da će naknadno dostaviti potrebne dokumente. Ustavni sud smatra da su navedenim postupanjem apelanti doprinijeli dužini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu zakonsku obavezu suda da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, te činjenicu da je Osnovnom sudu trebalo približno sedam godina da u ponovljenom postupku donese odluku, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja tog dijela postupka može pripisati i Osnovnom sudu koji je očigledno propustio izvršiti navedenu zakonsku obavezu. Stoga, imajući u vidu da je predmetni vanparnični postupak okončan nakon što je proteklo 12 godina i 11 mjeseci, kod činjenice da su odluke Osnovnog suda u dva navrata ukidane i predmet vraćan na ponovno odlučivanje, te da je Osnovnom sudu, pored doprinosa apelanata, u ponovljenom postupku trebalo približno sedam godina da donese odluku, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog parničnog postupka u najvećoj mjeri može pripisati Osnovnom sudu.

35. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji se prema zakonu ne smatra hitnim i koji je trajao više od 12 godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku solidarno isplatiti iznos od 1.800,00 KM.

38. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pitanje naknade troškova podnošenja apelacije

39. U pogledu zahtjeva apelanata da im Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je predmetni vanparnični postupak za diobu nekretnina trajao 12 godina i 11 mjeseci. Ustavni sud smatra da se, pored doprinosa apelanata dužini trajanja postupka, zbog nedjelotvornosti u postupanju i znatnog perioda odlučivanja Osnovnog suda u ponovljenom postupku, odgovornost za dužinu predmetnog parničnog postupka u najvećoj mjeri može pripisati Osnovnom sudu.

41. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5561/14 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio