Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/16 (M. D., S. H., M. B., E. Z., A. S., E. M., A. P., F. B., M. S., R. I., H. Ć. i drugi)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Kolektivni ugovor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-781/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-781/16, rješavajući apelacije Muje Delahmeta i dr., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mujo Delahmet, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 166208 12 Rsž od 18. novembra 2015. godine;

Sidik Hodžić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 161958 12 Rsž od 16. decembra 2015. godine;

Mehmed Bućan, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201793 15 Rsž od 9. decembra 2015. godine;

Edin Zukanović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201789 13 Rsž od 4. decembra 2015. godine;

Asim Salihagić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165655 12 Rsž od 16. decembra 2015. godine;

Emir Malkić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 158245 12 Rsž od 16. decembra 2015. godine;

Alija Panjeta, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 166226 12 Rsž od 26. novembra 2015. godine;

Ferid Bučan, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 184009 12 Rsž od 9. decembra 2015. godine;

Muhamed Sarajlić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165650 12 Rsž od 16. decembra 2015. godine;

Rasim Ibrović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 206697 13 Rsž od 8. decembra 2015. godine;

Hisamedin Ćato, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 334970 15 Rsž od 13. januara 2016. godine;

Sejdo Memišević, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 118480 13 Rsž od 30. novembra 2015. godine;

Selvedin Ušanović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 129843 12 Rsž od 25. januara 2016. godine;

Ruždija Dervišević, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 129225 13 Rsž od 25. januara 2016. godine;

Ibrahim Hodžić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 118476 14 Gž od 14. marta 2016. godine;

Sead Muminović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 115877 15 Rsž od 11. februara 2016. godine;

Salko Bunda, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 154869 11 Rsž od 19. februara 2016. godine;

Ismet Dautović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 162124 12 Rsž od 3. februara 2016. godine;

Ćamil Trnka, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165701 12 Rsž od 8. marta 2016. godine;

Ibro Salić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262746 13 Rsž od 30. marta 2016. godine;

Izet Pejdah, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198651 12 Rsž od 14. aprila 2016. godine;

Abdulah Rizvanović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 158304 12 Rsž od 25. aprila 2016. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Mujo Delahmet, Sidik Hodžić, Mehmed Bućan, Edin Zukanović, Asim Salihagić, Emir Malkić, Alija Panjeta, Ferid Bučan, Muhamed Sarajlić, Rasim Ibrović, Hisamedin Ćato, Sejdo Memišević, Selvedin Ušanović, Ruždija Dervišević, Ibrahim Hodžić, Sead Muminović, Salko Bunda, Ismet Dautović, Ćamil Trnka, Ibro Salić, Izet Pejdah, Abdulah Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 19. februara do 13. juna 2016. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, navedenih u izreci ove odluke.

2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-781/16, AP-782/16, AP-783/16, AP-784/16, AP-785/16, AP-786/16, AP-787/16, AP-788/16, AP-789/16, AP-790/16, AP-1250/16, AP-1251/16, AP-1252/16, AP- 1255/16, AP-1809/16, AP-1814/16, AP-1815/16, AP-1816/16, AP-2431/16, AP-2432/16, AP- 2433/16, AP-2434/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP- 781/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

4. U konkretnim slučajevima osporenim konačnim odlukama djelomično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanta protiv tuženog (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo), kojim je obavezan tuženi da apelantima, za određeni vremenski period, isplati na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, naknade za noćni rad, naknade za rad na dane državnih praznika, topli obrok, regres i da na ime razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u ime apelanata uplati kod nadležnog Fonda PIO, određene novčane iznose.

5. U obrazloženju osporenih odluka se navodi da je predmet spora, pored ostalog, apelantov zahtjev za isplatu manje isplaćenih plata sa naknadom za minuli staž, za rad u dane državnih praznika, kao i naknade razlike obaveznih doprinosa za PIO za određeni vremenski period, iz razloga što tuženi apelantu nije isplaćivao zahtijevane naknade prema Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU). Dalje se navodi, da je utvrđeno da su apelanti u spornom periodu bili zaposlenici tuženog, da je tuženi pristupio predmetnom GKU, da je navedeni granski ugovor na snazi, da apelanti u odnosu na stručnu spremu i poslove koje obavljaju kod tuženog spadaju u III grupu, za koju je utvrđen koeficijent složenosti 2,00 do 2,50. Članom 43. GKU poslovi u grupama od III-V razvrstani su od srednje složenih poslova, srednje složenih i raznovrsnijih poslova do složenih poslova srednje stručne spreme, sa koeficijentima složenosti 2,00 do 2,50, od 2,50 do 3,00 i od 3,00 do 3,50. Naime, apelanti su u tužbenom zahtjevu predlagali koeficijent i u koju grupu složenosti poslova pripadaju prema poslu koji obavljaju, međutim u osporenim odlukama je izvršen obračun razlike plata i naknada i prema koeficijentu složenosti od 2,00 ili u nekim slučajevima 2,50, s obzirom da je utvrđeno da se posao apelanata treba svrstati u III grupu prema članu 43. GKU, koja obuhvata srednje složene poslove. Međutim ono što je sporno je u koju grupu složenosti poslova i koji je to koeficijent, koji se odnosi na svakog apelanta posebno. U odnosu na navedeno, u osporenim odlukama je navedeno da se teret dokazivanja prema pravilu o teretu dokazivanja, vezuje za vrstu činjenica koje se dokazuju, a u konkretnom slučaju to su činjenice o grupi i koeficijentu grupe složenosti iz GKU, koji se primjenjuje u predmetnoj stvari, a na kojima apelant dokazuje pravo na isplatu veće plate i naknada kao u zahtjevu, te kako na činjenicama o grupi složenosti poslova i koeficijentu u okviru grupe apelant zasniva pravo na isplatu. U skladu sa navedenim, u osporenim odlukama je zaključeno da je na apelantima i bio teret dokazivanja da poslu, koji je obavljao, pripada predloženi koeficijent odnosno da ponudi dokaze o stručnoj spremi i specijalizaciji u procesu rada kao dokaz pripadnosti određenoj grupi.

6. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti se pozvaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava ( pravo na zabranu diskriminacije), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U odnosu na činjenice konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud podsjeća da je ista činjenična i pravna pitanja razmatrao u predmetu broj AP-563/16 ( vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci, razmatrajući iste apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odluke, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi u cijelosti mogu primijeniti i na konkretne slučajeve. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/16 (M. D., S. H., M. B., E. Z., A. S… | Sudska praksa | Aktio