Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-734/14 (Premier World Sport d.o.o. Čitluk)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pristup sudu
- Legitiman cilj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-734/14
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 734/14, rješavajući apelaciju „Premier World Sporta“ d.o.o. Čitluk, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. studenog 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Premier World Sporta“ d.o.o. Čitluk.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 U 007536 13 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da apelantu „Premier World Sportu“ d.o.o. Čitluk omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 U 007536 13 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Premier World Sport“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, odvjetnice iz Čitluka, podnio je 14. veljače 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 007536 13 U od 11. prosinca 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 9. rujna 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. rujna 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 11. ožujka 2013. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv Federalnog ministarstva financija radi poništenja Rješenja broj 03-15-1774/11-J.D. od 28. siječnja 2013. godine.
6. Kantonalni sud je dopisom od 13. ožujka 2013. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana od prijema naloga uplati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 50,00 KM u smislu Zakona o sudskim taksama Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskim taksama USK).
7. Kantonalni sud je dopisom od 22. travnja 2013. godine vratio apelantu tužbu budući da nije platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 50,00 KM u roku od osam dana od kada mu je dostavljen poziv za plaćanje sudske pristojbe. U dopisu je istaknuto da je poziv za plaćanje sudske pristojbe apelantu dostavljen 21. ožujka 2013. godine, te da je zakonski rok od osam dana za plaćanje pristojbe na tužbu istekao 29. ožujka 2013. godine.
8. Apelant je u dopisu od 26. travnja 2013. godine upućenom Kantonalnom sudu naveo da je 27. ožujka 2013. godine platio pristojbu na tužbu, te da je sudu dostavio uplatnicu preporučenim putem 28. ožujka 2013. godine koju je sud primio 1. travnja 2013. godine. Stoga, po apelantovom mišljenju sud, nije mogao vratiti apelantu tužbu budući da je on prije isteka roka platio sudsku pristojbu na tužbu i dostavio je sudu. Također, apelant je naveo da sud nije mogao apelantu vratiti tužbu na ovaj način jer to nije predviđeno odredbama Zakona o upravnim sporovima i Zakona o parničnom postupku. Apelant je ukazao da je ovakvo vraćanje tužbe protivno pravu na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravu na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Prema tome, apelant je sudu vratio predmetnu tužbu uz zahtjev da se smatra da je tužba predana onog dana kada je prvi put upućena sudu preporučenim putem, te da se s tužbom postupa sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima.
9. Kantonalni sud je dopisom od 11. prosinca 2013. godine obavijestio apelanta da ne može postupiti po apelantovom dopisu od 26. travnja 2013. godine zbog toga što je postupak okončan obaviješću od 22. travnja 2013. godine a zbog toga što apelant nije platio sudsku pristojbu u iznosu od 50,00 KM, kako je to propisano Zakonom o sudskim taksama USK. Navedeno, po mišljenju suda, nema veze sa Zakonom o upravnim sporovima i Zakonom o parničnom postupku. Ukazano je da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja čl. 6. i 13. Europske konvencije, te da je apelant u smislu odredbaba Zakona o upravnim sporovima mogao Kantonalnom sudu podnijeti neke od pravnih lijekova protiv obavijesti suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je osporenom obaviješću povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ukazuje da je dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi dostavio Kantonalnom sudu u dva navrata, 28. ožujka i 29. travnja 2013. godine. Naglašava da je prije isteka roka platio sudsku pristojbu na tužbu i da je o tome dostavio uplatnicu sudu zbog čega mu sud nije mogao vratiti tužbu. Smatra da sve i da nije plaćena sudska pristojba ovakav način vraćanja tužbe nije predviđen ni odredbama Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 55. Zakona o upravnom sporu. Apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1684/13 koja se odnosi na isto pitanje.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je nakon izvršenog uvida u predmetni upravni spis utvrdio da su apelantovi navodi izneseni u apelaciji točni. Ukazano je da se u spisu nalazi dokaz da su opunomoćenici apelanta 21. ožujka 2013. godine primili poziv suda za plaćanje sudske pristojbe, te da su pristojbu uplatili 27. ožujka 2013. godine, kao i dokaz o tome da su navedeno poslali sudu preporučenom pošiljkom 28. ožujka 2016. godine. Istaknuto je da je pošiljka sa dokazom o uplati sudske pristojbe u sudu primljena 1. travnja 2016. godine, što je evidentirano u CMS i uloženo u spis, a sudac pojedinac 22. travnja 2013. godine obavještava apelanta da mu zbog neplaćanje sudske pristojbe u ostavljenom roku vraća tužbu sa svim prilozima (članak 3b. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim taksama USK). Ukazano je da, iako je nakon navedenog obavještenja uslijedila reakcija apelanta, sudac pojedinac je predmet iznio kao završen „na drugi način“, što znači bez donošenja sudskih odluka (presude ili rješenja).
V. Relevantni propisi
12. Zakon o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine FBiH" broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 18. stavak 1.
Upravni spor pokreće se tužbom.
Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
13. Zakon o sudskim taksama Unsko-sanskog kantona („Službene novine USK“ br. 3/97, 6/98, 9/98, 4/03, 8/05, 22/07, 23/11 i 2/12), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:
Član 3a.
Uz podnesak (tužbe, prijedlog, pravni lijek i dr.) obavezno se dostavlja dokaz o uplaćenoj sudskoj taksi.
Ukoliko stranka smatra da ispunjava zakonom propisane uvjete da bude oslobođena plaćanja takse, uz podnesak mora podnijeti i zahtjev za oslobađanje plaćanja takse.
Član 3b.
Sud neće poduzimati nikakve radnje ako takseni obveznik nije platio taksu propisanu ovim Zakonom. U slučaju podnošenja podneska bez dokaza o uplaćenoj taksi, sud će pozvati stranku, odnosno njenog punomoćnika da se uplati taksa u roku od 8 dana, uz upozorenje da će joj podnesak biti vraćen.
Ako stranka ne ispoštuje rok, iz prethodnog stava, sud će podnesak vratiti uz obavijest da je vraćen zbog neplaćanja sudske takse.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ukoliko takseni obveznik ne postupi po pozivu suda i u ostavljenom roku ne uplati taksu na uloženi redovni ili vanredni pravni lijek, podnesak neće biti vraćen, već će se nastaviti postupak po uloženom pravnom lijeku, a prinudnoj naplati sudske takse pristupit će se u skladu sa odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv obavijesti Kantonalnog suda od 11. prosinca 2013. godine, tvrdeći da mu je vraćanjem tužbi zbog neplaćene pristojbe u ostavljenom roku povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz osporene obavijesti Kantonalnog suda proizlazi da je tužba vraćena apelantu zbog neplaćanja sudske pristojbe u zakonskom roku u smislu Zakona o sudskim taksama USK. S tim u svezi Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. studenog 2012. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 10/13 od 11. veljače 2013. godine) utvrdio da članak 4. Zakona o sudskim pristojbama Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 21/09, 29/09 i 14/11), koji nalaže obavezu plaćanja sudske pristojbe, nije sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije. Obzirom na to da predmetna apelacija, također, ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije (pravo na pristup sudu), te imajući u vidu citiranu Odluku broj U 8/12, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1684/13 od 17. rujna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , stavak 22).
18. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog vraćanja tužbe zato što nije platio sudsku pristojbu, povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)
23. Ustavni sud primjećuje da je apelantu vraćena tužba zbog toga što nije u zakonskom roku od osam dana platio sudsku pristojbu u smislu Zakona o sudskim taksama USK. Apelant tvrdi da je platio sudsku pristojbu o čemu je Kantonalnom sudu dostavio dokaz. Međutim, navodi da je, i pored toga, Kantonalni sud apelantovu tužbu vratio smatrajući da je predmet okončan obaviješću od 22. travnja 2013. godine u smislu Zakona o sudskim taksama USK budući da apelant nije platio sudsku pristojbu u zakonskom roku u iznosu od 50,00 KM. Apelant smatra da mu je zbog navedenog povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije osigurava, između ostalog, svakome pravo da svoj zahtjev u svezi s građanskim pravima i obvezama iznese pred sud ili „tribunal“. Na ovaj način ova odredba sadrži „pravo na sud“ iako ono nije eksplicitno navedeno u odredbi članka 6. stavak 1. Europske konvencije, a „pravo na pristup sudu“ samo je jedan element tog prava bez kojeg ne bi bilo moguće uživanje u drugim garancijama propisanim navedenom odredbom. Naime, principi pravičnosti, javnosti i ekspeditivnosti sudskog postupka ne bi imali nikakve vrijednosti ukoliko se sudski postupak ne bi mogao pokrenuti. Osim toga, teško bi bilo zamisliti vladavinu prava, kao temeljni princip prava na pravično suđenje, bez mogućnosti da se pokrene postupak pred sudom ili “tribunalom“, pa se neće smatrati da je pravo na pristup sudu učinkovito ako u nacionalnom pravu postoje procesne smetnje kojima se de facto osobi onemogućava da podnese tužbu sudu (vidi, Europski sud za ljudska prava, Kreuz protiv Poljske, presuda od 19. lipnja 2001. godine, aplikacija broj 28249/95, točka 52).
25. Međutim, pravo na sud nije apsolutno. Ono može biti podvrgnuto određenim ograničenjima, budući da ovo pravo, po svojoj prirodi, zahtijeva da bude uređeno na odgovarajući način. Garantiranjem pojedincima prava na učinkovit pristup sudu radi odlučenja o njihovim građanskim pravima i obvezama članak 6. stavak 1. Europske konvencije ostavlja državama slobodan izbor sredstava koje će koristiti u tom pravcu, pa države članice imaju određen stupanj diskrecione ocjene u tom pogledu. Ipak, odluka o tome ne može biti na štetu prava garantiranih Europskom konvencijom (vidi, Kreuz protiv Poljske, već citiran, toč. 52-53).
26. Ustavni sud ukazuje da Europski sud u svojoj praksi nikada nije isključio mogućnost da interesi pravičnog postupka mogu opravdati nametanje financijskih ograničenja prava na pristup sudu. U svezi s tim, Europski sud je zaključio da obveza garantiranja učinkovitog prava na pristup sudu ne znači samo odsustvo miješanja već može zahtijevati od države poduzimanje različitih oblika pozitivne akcije, ali da se iz toga ne može zaključiti da se svakome mora osigurati pravo na besplatan postupak pred sudom ili pravo na besplatnu pravnu pomoć. Imajući to u vidu, Europski sud je zaključio da se zahtjev za plaćanje sudske pristojbe, kada se od suda traži da odluči o nekom građanskom pravu, ne može per se smatrati inkompatibilnim s člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Međutim, visina te pristojbe, uključujući i mogućnost stranke u postupku da tu pristojbu plati, te faza postupka u kojoj se takvo ograničenje pristupa sudu nameće, faktori su koji se moraju uzeti u obzir kada se odlučuje o tome je li osoba imala pravo na pristup sudu ili ne (već citirana, Kreuz protiv Poljske, toč. 59-60).
27. Dalje, pri ocjenjivanju je li prekršeno pravo na pristup sudu Europski sud procjenjuje da li su nametnuta ograničenja takva da se njima umanjuje sama suština prava na pravično suđenje. U svezi s tim, Europski sud naročito ističe da ograničenja prava na pristup sudu ili tribunalu neće biti sukladna članku 6. stavak 1. Europske konvencije ako nemaju legitiman cilj i ako ne postoji proporcionalnost između sredstava ograničavanja tog prava i cilja koji se želi postići (već citirana, Kreuz protiv Poljske, točka 55). Cilj ovakve analize je zasnovan na principu da Europska konvencija garantira prava koja su praktična i učinkovita, a ne teoretska i iluzorna, koji ima naročit značaj za pravo na pristup sudu obzirom na prominentno mjesto koje pravo na pravično suđenje ima u demokratskom društvu (već citirana, Kreuz protiv Poljske, točka 57).
28. Dovodeći navedeno u svezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 1648/13 od 17. rujna 2013. godine, na koju se apelant poziva u apelaciji, rješavao identično pravno pitanje koje se odnosilo na vraćanje tužbe zbog neplaćanja sudske pristojbe. U toj odluci Ustavni sud je, prije svega, podsjetio na Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 u kojoj je utvrdio da članak 4. Zakona o sudskim pristojbama Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 21/09, 29/09 i 14/11) nije sukladan članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije. Ukazano je da je u toj odluci Ustavni sud zaključio da onemogućavanje da se vodi postupak ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska pristojba ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja – naplate sudskih pristojbi kao javnih prihoda, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost da se vodi sudski postupak, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Obzirom da su u tom predmetu apelantima tužbe bile vraćene sa naznakom da će se smatrati kao da nisu ni podnesene, a kako je navedeno u obavijestima protiv kojih je podnesena apelacija, sukladno članku 4. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, Ustavni sud je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje pošto ustanovljeno ograničenje, koje se ogleda u plaćanju sudske pristojbe kao uvjeta da se po tužbi postupi, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju - naplati sudskih pristojbi kao javnih prihoda, jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1648/13 od 17. rujna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , toč. 29-30). Navedeni stav Ustavni sud je potvrdio i u svojoj kasnijoj Odluci broj U 16/14 od 24. rujna 2014. godine u kontekstu ispitivanja gotovo identičnih odredbi Zakona o sudskim pristojbama sa tarifom Hercegovačko –neretvanskog kantona (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 16/14 od 24. rujna 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , toč. 24-25).
29. Obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se stavovi iz predmeta broj AP 1684/13 u cijelosti mogu primijeniti i na konkretan slučaj budući da se i u konkretnom slučaju u suštini radi o vraćanju tužbe od Kantonalnog suda zbog neplaćanja sudske pristojbe za što je već Odlukom Ustavnog suda broj U 8/12 utvrđeno da navedeno nije sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije jer ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju budući da narušava samu suštinu prava na pristup sudu. Zbog navedenog, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, u potpunosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1684/13.
30. Pored navedenog, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji ukazuje da je platio sudsku pristojbu, a što u svom odgovoru potvrđuje i Kantonalni sud. Međutim, Kantonalni sud i dalje apelantu uskraćuje pravo na pristup sudu smatrajući da je predmet završen „na drugi način“ iz razloga što apelant nije, u smislu odredaba, Zakona o sudskim taksama USK platio sudsku pristojbu u iznosu od 50,00 KM u zakonskom roku . Dovodeći navedeno u svezu sa citiranim odlukama Ustavnog suda, proizlazi da je Kantonalni sud povrijedio apelantovo pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje.
31. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantu povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada zakonom ustanovljeno ograničenje, koje se ogleda u plaćanju sudske pristojbe kao uvjeta da se po tužbi postupi, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju – naplati sudskih pristojbi kao javnih prihoda, jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu.
33. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman