Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5649/14 (S.B.)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zloupotreba službenog položaja
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5649/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-5649/14, rješavajući apelaciju S.B., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.B. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 101516 14 Kž od 18.
septembra 2014. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 101516 14 K od 5. maja 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Dževad Kadribašić, advokat iz Zenice, podnijela je 29. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 101516 14 Kž od 18. septembra 2014. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 101516 14 K od 5. maja 2014. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 101516 14 K od 5. maja 2014. godine apelantica je proglašena krivom zbog počinjenog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ F BiH, za koje djelo joj je izrečena uvjetna osuda, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a istodobno je određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelantica u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti ne počini novo krivično djelo.
3. U obrazloženju presude je navedeno da je apelantica u periodu od 15. februara do 3. aprila 2012. godine, kao ministrica zdravstva u Vladi ZDK imala svojstvo službene osobe, a kako je to propisano relevantnom odredbom Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima F BiH (u daljnjem tekstu: Zakon). Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo zdravstva ZDK, u periodu u kome je apelantica imala navedeno svojstvo, raspisalo javni oglas za imenovanje predsjednika i članova upravnih odbora javnih zdravstvenih ustanova i Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja ZDK (u daljnjem tekstu: Zavod). Također, utvrđeno je i da se na navedeni javni oglas za imenovanje u Upravni odbor Zavoda ispred reda osiguranika prijavio S.H., a H.J. na poziciju u Upravni odbor Kantonalnog zavoda za borbu protiv bolesti ovisnosti ispred reda osnivača. U vezi s tim, utvrđeno je da iz izvještaja komisije za izbor kandidata za upravne odbore kantonalnih zdravstvenih ustanova proizilazi da se na zajedničkoj listi za upražnjene pozicije pod rednim brojem 35. nalazi S.H. sa 46 bodova ispred reda osiguranika, a H.J. na 24. mjestu sa 50 bodova ispred reda osnivača. Isto tako, utvrđeno je da navedeno proizilazi i iz pojedinačnih lista kandidata za upražnjene pozicije, pa tako iz pojedinačne liste za Upravni odbor Zavoda proizilazi da se na 17. mjestu ispred osiguranika nalazi S.H., da se na istoj ne nalazi H.J., te da se H.J. nalazi na pojedinačnoj listi za upražnjene pozicije u Upravni odbor Kantonalnog zavoda za borbu protiv bolesti ovisnosti ispred reda osnivača.
4. Mada u toku postupka sa sigurnošću nije utvrđeno zašto je prvo vršeno privremeno imenovanje predsjednika i članova upravnih odbora jer je, u javnom oglasu bilo navedeno da je mandat članova upravnih odbora četiri godine, te da je izvještaj komisije za izbor i imenovanje bio okončan sa 14. novembrom 2011. godine, nespornim je utvrđeno da je apelantica kao ministrica zdravstva na osnovu sačinjenih lista kandidata za upražnjene pozicije od strane komisije za izbor kandidata u upravne odbore dana 15. februara 2012. godine Vladi ZDK dostavila prijedlog rješenja o privremenom imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Zavoda gdje je pod rednim brojem 6. predložila kandidata H.J., na osnovu kojeg prijedloga je Vlada ZDK dana 17. februara 2012.godine donijela odluku o njegovom privremenom imenovanju na navedenu poziciju, a potom je apelantica dana 3. aprila 2012. godine Vladi ZDK dostavila prijedlog rješenja o konačnom imenovanju predsjednika i članova upravnog odbora pomenutog zavoda, koji je Vlada ZDK u cijelosti usvojila dana 18. aprila 2012.godine, tako što je donijela rješenje o konačnom imenovanju kandidata za navedene pozicije, gdje je kao jedan od članova u Upravni odbor Zavoda konačno imenovan H.J.. Dakle, imajući u vidu činjenicu da se H.J. uopće nije prijavio na poziciju u Upravni odbor Zavoda, a da je i pored toga on na osnovu prijedloga apelantice izabran za navedenu poziciju, jasno je da je navedeni izbor izvršen u suprotnosti sa relevantnim odredbama Zakona, u skladu sa kojim odredbama je apelantica, kao ministrica zdravstva bila dužna da osigura da se izbor kandidata izvrši na način kako su prijavljeni kandidati rangirani u prijedlogu rang-liste kandidata. Također, utvrđeno je da je ovakav izbor H.J. i u suprotnosti sa članom III Kriterija za imenovanje predsjednika i članova upravnih odbora od 8. novembra 2011.godine koje je donijela apelantica u svojstvu ministra Ministarstva zdravstva ZDK, a kojim je propisano da u slučaju istog broja bodova prednost kod imenovanja ima kandidat sa više radnog iskustva u oblasti zdravstva, odnosno zdravstvenog osiguranja. Prema tome, utvrđeno je da ovakvim izborom kandidata H.J. apelantica, kao odgovorni javni službenik, nije osigurala da se privremena, a potom i konačna imenovanja za navedene pozicije izvrše u skladu sa relevantnom odredbom Zakona.
5. Isto tako, utvrđeno je da je podnošenjem privremenog, a zatim i konačnog prijedloga apelantica očigledno, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona, te pomenute Kriterije, dovela u zabludu članove Vlade ZDK u smislu da predlaže najviše rangirane kandidate, na osnovu kojih prijedloga je ta vlada 17. februara 2012. godine donijela rješenje o privremenom imenovanju H.J. u Upravni odbor Zavoda, te dana 18. aprila 2012. godine rješenje o njegovom konačnom imenovanju u Upravni odbor Zavoda. Dakle, Općinski sud je zaključio da je ovakvim izborom apelantica povrijedila ne samo pravo S.H. da bude biran u Zavod, nego i pravo svih ostalih predloženih kandidata sa rang liste Zavoda. Stoga, imajući u vidu navedeno Općinski sud je u potpunosti našao dokazanim da je apelantica u svemu postupala na način kako je to opisano u izreci presude, u kojim radnjama su na strani apelantice sadržana sva bitna obilježja bića predmetnog krivičnog djela.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 K 101516 14 Kž od 18. septembra 2014. godine žalba branitelja apelantice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda broj 43 0 K 101516 14 K od 5. maja 2014. godine. U obrazloženju presude je, pored ostalog, navedeno da je neosnovan prigovor branitelja apelantice da je sud stvarno nenadležan i da je povrijedio odredbu iz člana 312. stav l. tačka g) ZKP F BiH. Kako se apelantici stavlja na teret da je, kao službena osoba, u svojstvu ministrice Ministarstva zdravstva ZDK, iskoristila svoje službeno ovlaštenje, u vrijeme, mjestu i na način kako je to opisano u izreci prvostepene presude, to je u tim radnjama kantonalni tužilac našao obilježja predmetnog krivičnog djela. Naime, kako je apelantici stavljeno na teret da je navedenim radnjama opisanim u izreci prvostepene presude, odnosno optužnici, počinila pomenuto krivično djelo, utvrđeno je da je sud nadležan da razriješi predmetnu krivičnu stvar donošenjem odluke u meritumu. Također, utvrđeno je da apelantica, kao ministar zdravstva ZDK nije mogla da preduzima službenu radnju na način da suprotno uvjetima iz javnog oglasa i izraženoj volji određenih kandidata za upravne odbore, kandidata H.J. predloži u Upravni odbor Zavoda. U vezi s tim, utvrđeno je da je neosnovana odbrana apelantice, kao i izneseni žalbeni prigovor da je ona tu radnju učinila u interesu Zavoda, jer navodno nije bilo dovoljno prijavljenih zdravstvenih radnika. Međutim, utvrđeno je da je iz spiska bodovanih kandidata za pozicije koji su se prijavili za Upravni odbor Zavoda, vidljivo da na spisku postoji šest zdravstvenih radnika koji su konkurisali za pozicije u navedeni Upravni odbor.
7. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je apelantica, kao službena ili odgovorna osoba iskoristila svoj službeni položaj, kao ministrica Vlade ZDK, na način da je poduzela određene službene radnje u postupku imenovanja na poziciju u upravni odbor, suprotno uvjetima iz javnog oglasa, na koji način je povrijedila prava drugih kandidata koji su se prijavili na taj oglas. Kako iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je bilo dosta prijavljenih zdravstvenih radnika koji su se mogli birati u Upravni odbor Zavoda, a apelantica je i pored toga, predložila kandidata, koji se nije prijavio na tu poziciju, ona je na taj način teže povrijedila prava drugih kandidata, zbog čega su se u njenim radnjama stekla sva obilježja predmetnog krivičnog djela. Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da Općinski sud nije učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te da nije došlo do povrede krivičnog zakona.
8. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija). Apelantica se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Naime, apelantica, između ostalog, navodi da sud nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, koja je u isključivoj nadležnosti Skupštine ZDK, Vlade ZDK i Ombudsmena BiH. Također, apelantica tvrdi da je tačno da je uzela u obzir pri prijedlogu za listu kandidata H.J., ali se pri tome rukovodila interesima službe, a ne ličnim interesima da time počini štetu ili zloupotrijebi svoje ovlasti, što se ni u kom slučaju ne može podvesti pod obilježje predmetnog krivičnog djela, a posebno što se radilo o njenom prijedlogu, koji je usvojen i potvrđen od strane šefa izvršne vlasti-premijera ZDK, kojem je kao član Vlade ZDK direktno odgovorna, a koji nije osporio njene postupke, niti izvršene radnje, pri predlaganju liste kandidata. U suštini, apelantica smatra da se u konkretnom slučaju kod procjene cjelishodnosti, kao službeno lice, rukovodila isključivo interesima službe, a ne težnjom da ostvari sebi ili drugom kakvu korist ili drugom nanese kakvu štetu, te da su je redovni sudovi u osporenim odlukama proglasili krivom pogrešno i proizvoljno primjenjujući materijalno i procesno pravo, čime su povrijedili pravo apelantice na pravično suđenje.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom BiH.
11. U vezi sa navodima apelantice o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenim odlukama u predmetnoj apelaciji, a koji se u suštini zasnivaju na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i s tim u vezi pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
12. Razmatrajući navode apelantice Ustavni sud zapaža da su Općinski sud i Kantonalni sud dovoljno jasno i argumentovano obrazložili svoje odluke kojima su proglasili apelanticu krivom primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Kantonalni sud je dao jasne razloge vezane za činjenicu da je sud stvarno nadležan i da nije povrijeđena odredba iz člana 312. stav l. tačka g) ZKP F BiH. Osim toga, Općinski sud je dao argumentovane razloge vezane za činjenicu da je podnošenjem privremenog, a zatim i konačnog prijedloga apelantica očigledno, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona, te pomenute Kriterije, dovela u zabludu članove Vlade ZDK u smislu da predlaže najviše rangirane kandidate, na osnovu kojih prijedloga je ta vlada 17. februara 2012. godine donijela rješenje o privremenom imenovanju H.J. u Upravni odbor Zavoda, (a koji se uopće nije prijavio na tu poziciju), te dana 18. aprila 2012. godine rješenje o njegovom konačnom imenovanju u Upravni odbor Zavoda. Ustavni sud ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelantica nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati te da su navodi apelantice o povredi prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman