Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-639/16 (M. T.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Invalidnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalid
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-639/16

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 639/16, rješavajući apelaciju Mevludina Talića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mevludina Talića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004525 12 U od 27. augusta 2012. godine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004525 12 U od 27. augusta 2012. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Mevludinu Taliću, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mevludin Talić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 9. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 004525 12 U od 27. augusta 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) zatraženo je 15. jula 2016. godine, a od Kantonalnog suda i Službe boračko-invalidske zaštite Grada Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) 18. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. jula 2016. godine, Služba 22. jula 2016. godine, Vrhovni sud 27. jula 2016. godine, a Federalno ministarstvo 29. jula 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 22. decembra 2011. godine podnio Službi zahtjev za procjenu vojnog invaliditeta usljed povrede koju je zadobio kao pripadnik JNA, dok je vršio vojne dužnosti, te po navedenom osnovu zatražio stjecanje statusa vojnog invalida, odnosno prava na ličnu invalidninu.

6. Služba je donijela Rješenje broj 09-41-5576/11 od 16. januara 2012. godine kojim je odbacila apelantov zahtjev kao neblagovremen.

7. Apelant je 3. februara 2012. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja Službe, koju je Federalno ministarstvo Rješenjem broj UP-II-03-41-152/12 od 10. aprila 2012. godine odbilo kao neosnovanu.

8. Apelant je 12. maja 2012. godine podnio tužbu protiv Rješenja Federalnog ministarstva, koja je Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 004525 12 U od 27. augusta 2012. godine odbijena kao neosnovana.

9. Apelant je 20. septembra 2012. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 004525 12 U od 27. augusta 2012. godine i, prema stanju spisa, postupak pred Vrhovnim sudom je još u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je u predmetu završena faza pripreme (dostavljen zahtjev na odgovor), ali da predmet još nije dat u rad sudiji zbog toga što je inicijalni akt, tužba, 12. maja 2012. godine podnesena Kantonalnom sudu i takvi predmeti će se po redovnom toku raspoređivanja dati u rad u IV kvartalu 2016. godine. Nadalje, Vrhovni sud je istaknuo da apelant nije tražio prioritetno rješavanje predmeta, niti je predmet zaveden pod tzv. planske predmete.

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da apelantove navode smatra neosnovanim, te da presudom istog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji.

13. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo je kratko navelo činjenični tok u predmetu, te istaknulo da je, postupajući po dopisu Vrhovnog suda od 15. januara 2014. godine, dostavilo 4. februara 2014. godine odgovor navedenom sudu na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Federalno ministarstvo smatra apelaciju nedopustivom s obzirom na to da Vrhovni sud nije donio odluku o predmetnom zahtjevu.

14. U odgovoru na apelaciju Služba je navela da je apelantov zahtjev bio odbačen zbog prekluzivnih rokova zastare, po osnovu člana 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 41.

(1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

(2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

(3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. (4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Član 46.

(1) Nadležni sud presudom odbija ili uvažava zahtjev iz člana 41. ovog Zakona. (2) Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava, nadležni sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.

(3) Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku predmet vraća kantonalnom sudu čija je odluka ukinuta, a ako kantonalni sud ukine sudsku odluku predmet vraća vijeću iz stava 3. člana 42. ovog Zakona, odnosno sudiji pojedincu čija je odluka ukinuta. Taj sud, odnosno vijeće ili sudija pojedinac dužni su da izvedu sve procesne radnje, da rasprave pitanja na koja im je ukazao nadležni sud i da donesu odgovarajuću odluku.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda od skoro pet godine od podnošenja zahtjeva nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku povodom ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, te apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelant u apelaciji žali na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak pred tim sudom još nije okončan, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 20. septembra 2012. godine, kada je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje više od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovog zahtjeva za procjenu vojnog invaliditeta uslijed povrede koju je zadobio kao pripadnik JNA, dok je vršio vojne dužnosti, i da je po navedenom osnovu zatražio stjecanje statusa vojnog invalida, odnosno prava na ličnu invalidninu, te da se, imajući u vidu radnje koje je Vrhovni sud trebalo da provede, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

29. Analizirajući dužinu trajanja ovog postupka i ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud na temelju stanja u spisu primjećuje da je apelant 20. septembra 2012. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda i da Vrhovni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o apelantovom zahtjevu. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je, kao obrazloženje zbog čega nije donesena odluka po zahtjevu za vanredno preispitivanju, naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je nužno ukazati na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Vrhovni sud bio obavezan da u predmetnom postupku blagovremeno preduzima procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravlja predmetom i da u razumnom roku donese odluku. Sve navedeno i naročito činjenica da Vrhovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od četiri godine nije donio odluku po apelantovom zahtjevu za preispitivanje presude Kantonalnog suda, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka po zahtjevu za preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak pred Vrhovnim sudom traje više od četiri godine računajući od podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

33. U vezi sa apelantovim navodima da mu je, zbog dužine predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom, povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

2. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se garancije tog prava ni u kojem slučaju ne mogu dovesti u kontekst sa predmetnim postupkom, zbog čega Ustavni sud ove apelantove navode neće razmatrati.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom traje više od četiri godine, a takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Vrhovnom sudu.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-639/16 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio