Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4000/14 (JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4000/14
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4000/14, rješavajući apelaciju JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30.
juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 29. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 12. oktobra 2016. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
5. Apelant je 27. jula 2010. godine podnio tužbu Okružnom privrednom sudu protiv „Energokomerca“ d. o. o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, v.s.p. 7.004,48 KM.
6. Predmetna tužba je dostavljena tuženom na odgovor 29. jula 2010. godine, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 16. avgusta 2010. godine.
7. Okružni privredni sud je zakazao pripremno ročište za 29. decembar 2010. godine, te je na zakazanom ročištu na zapisnik isto opozvao, navodeći da predmet po hronologiji rješavanja predmeta u Sudu nije na redu za rješavanje.
8. Pripremno ročište je ponovo zakazano za 28. novembar 2013. godine, ali je odgođeno za 4. februar 2014. godine, kada se tuženi nije pojavio, a Okružni privredni sud je pozvao apelantovog punomoćnika da dostavi adresu tuženog.
9. Najzad, pripremno ročište je održano 12. marta 2014. godine, dok je glavna rasprava održana 29. aprila 2014. godine na kojoj su izvedeni svi raspoloživi dokazi i tad je okončan dokazni postupak.
10. Okružni privredni sud je pravosnažnom Presudom broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da je Okružnom privrednom sudu trebalo tri godine i pet mjeseci od dana podnošenja tužbe, odnosno od dostavljanja odgovora na tužbu da samo zakaže pripremno ročište, zbog čega smatra da mu je time nesumnjivo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. U vezi s tim, apelant je istakao da ni na koji način nije dao doprinos ovako dugom trajanju postupka, a sve radnje koje je od njega zahtijevao Sud preduzimao je u ostavljenim rokovima, te je u njegovom interesu bilo da se postupak što prije okonča. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i da mu odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od najmanje 900,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je opisao tok postupka i u suštini naveo da se predmeti rješavaju hronološki, to jest prema starosti inicijalnog akta i u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, te da s obzirom na broj predmeta s kojima je taj sud zadužen smatra da je u konkretnom slučaju postupano u razumnom roku. Takođe, navedeno je da u toku postupka pred tim sudom nije učinjena nijedna povreda prava koja pripadaju strankama u postupku.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 75.
Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.
Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 7. jula 2014. godine, a apelacija je podnesena 1. septembra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
19. S obzirom na to da je apelant javna ustanova i kao takav nosilac javnopravnih ovlašćenja, Ustavni sud podsjeća na to da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoje stanovište ustanovljeno u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci, osim navedenog, zaključeno je da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će apelantove apelacione navode ispitati u odnosu na odredbe iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut tužbom od 27. jula 2010. godine i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan donošenjem Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od tri godine i 11 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju radi se o postupku pokrenutom radi isplate duga. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Okružnog privrednog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
25. Što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Takođe, Ustavni sud primjećuje da iz činjeničnog stanja predmeta i navoda iz apelacije ne proizlazi da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.
26. Posmatrajući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelantov predmet bio kod Okružnog privrednog suda tri godine i pet mjeseci prije nego što je taj sud zakazao pripremno ročište. Članom 75 ZPP-a određeno je da će se pripremno ročište održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu. Budući da je u konkretnom slučaju proteklo više od tri godine prije nego što je Okružni privredni sud zakazao pripremno ročište, to Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u svom odgovoru, u suštini, naveo da je, imajući u vidu broj predmeta s kojima je zadužen taj sud, u apelantovom predmetu postupano u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25˗32). Iz navoda iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Okružni privredni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultovalo je nepostupanjem povodom apelantove tužbe u periodu dužem od tri godine, što je u odlučujućoj mjeri uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja postupka koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
29. Uzimajući u obzir predmet konkretnog sudskog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u vezi s kompenzacijom u ovakvim slučajevima (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1030/11 od 18. novembra 2014. godine, objavljena na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 53), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087550 10 Ps od 30. juna 2014. godine u situaciji kada je predmetni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci zbog toga što mjere koje je javna vlast preduzimala nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman