Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4217/16 (A. P.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4217/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4217/16, rješavajući apelaciju Aziza Potura, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aziz Potur, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 052692 16 Kž od 22. jula 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Aziz Potur (u daljnjem tekstu: apelant), iz Konjica, kojeg zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnio je 4. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 052692 16 Kž od 22. jula 2016. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela šumska krađa iz člana 316. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena uslovna osuda kojom je apelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Također, apelant je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM, te na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplatiti oštećenom (JP ŠGD „Šume Hercegovačko-Neretvanske“ d.o.o. Mostar) iznos od 245,10 KM.
2. U predmetnom krivičnom postupku je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno, pored ostalog, da je apelant 7. maja 2015. godine oko 19:00 časova, u državnoj šumi (pobliže opisano u izreci prvostepene presude), s ciljem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist posijekao bukovo stablo prečnika na panju 60 cm, ukupne bruto mase 2,26 m , na koji način je oštetio korisnika državne šume (JP ŠGD „Šume Hercegovačko-Neretvanske d.o.o. Mostar). U vezi s tim, utvrđeno je, na osnovu iskaza svjedoka K. G., da se ovaj svjedok, kao čuvar šuma nalazio u redovnoj kontroli šume kada je čuo rad motorke na udaljenosti od 500 metara, da je oko 20:00 časova zaustavio vozilo kojim je upravljao apelant i kojim je prevozio izrezana drva, koja su bila svježe posječena, te da se na vozilu nalazilo oko 2,00 m bukovog drveta. Osim toga, u obrazloženju osporene odluke se navodi da je apelant priznao ovom svjedoku da je u državnoj šumi posjekao bukvu za svoje potrebe i da nije imao doznaku i odobrenje za sječu i da nije natovario cijelu bukvu i da je na licu mjesta ostalo još drva. Također, navedeno je da je svjedok sljedeći dan na licu mjesta zatekao jednu svježe posječenu bukvu prečnika na panju 60 cm i visine 40 cm, kao i ostatke neodvezenih drva. Pored toga, zaključeno je da nije osnovan apelantov prigovor da je vlasništvo šume u kome je posječeno drvo utvrđeno proizvoljno, iz razloga što iz iskaza svjedoka S. S. i I. M. proizilazi da su uređajem GPS uzeli koordinate mjesta gdje je posječeno stablo, nakon čega su na osnovu dokumentacije Katastra nekretnina Općine Konjic utvrdili da se radi o državnoj šumi i da u blizini nema privatne šume, a da su prilikom utvrđivanja ovih činjenica koristili presliku katastarskog plana i izvod iz posjedovnog lista. Isto tako, zaključeno je da nije osnovan niti apelantov žalbeni prigovor u kome ističe da nije utvrđena količina posječenog drveta, jer iz iskaza svjedoka K. G. proizilazi da je na vozilu bilo oko 2 m , a da količina drva koju je svjedok zatekao na licu mjesta i količina drva na vozilu iznosi 2,26 m , što je u saglasnosti sa zapisnikom o izvršenoj kontroli Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Uprave za šumarstvo Odjeljenja 2 Konjic od 8. maja 2015. godine. Prethodno navedeno potvrđuje i procjena navedenog organa od 28. avgusta 2015. godine o pričinjenoj šteti, dok iz tablice proizilazi da bukva promjera 60 cm i visine panja 40 cm daje bruto količinu drvne mase 2,26 m .
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman