Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-874/14 (N. Đ.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-874/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 874/14, rješavajući apelaciju Neđeljka Đakovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Neđeljka Đakovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 121007 11 P od 24.

novembra 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Neđeljku Đakoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Neđeljku Đakoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Neđeljko Đaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 121007 11 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 30. decembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 27. juna 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

6. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je tužena 23. februara 2012. godine dostavila odgovor na tužbu, te da je Osnovni sud 20. avgusta 2014. godine i 10. septembra 2014. godine održao pripremno ročište u konkretnom predmetu, a 18. novembra 2014. godine i ročište za glavnu raspravu.

7. Nakon toga Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 121007 11 P od 24. novembra 2014. godine, kojom je tužena obavezana da apelantu za određeni vremenski period isplati određene novčane iznose na ime naknade razlike troškova prevoza na posao i sa posla, sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbačena kao neblagovremena apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade razlike troškova prevoza na posao i sa posla za određeni vremenski period sa zakonskim zateznim kamatama (sve kako je to pobliže opisano u izreci presude).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi sa tim, između ostalog, navodi da je tužbu podnio 27. juna 2011. godine, te da predmet nije uzet u rad i da postupak nije okončan ni nakon skoro tri godine, a da se ne radi o složenom predmetu, niti je svojim ponašanjem doprinio trajanju tog postupka. Takođe, traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 900,00 KM i troškovi sastavljanja apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. Osnovni sud je obavijestio da je postupak pred tim sudom okončan donošenjem Presude broj 71 0 P 121007 11 P od 24. novembra 2014. godine. U prilogu odgovora na apelaciju Osnovni sud je dostavio kopiju navedene presude.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 27. juna 2011. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda od 24. novembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jesu tri godine i pet mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak ticao apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu naknade razlike troškova prevoza na posao i sa posla, te da su u tom postupku sprovedeni dokazi uvidom u materijalne dokaze koje je predložio. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da činjenična i pravna pitanja koja su se u konkretnom slučaju trebala utvrditi, kao i obim dokaznog postupka koji je sproveden, ukazuju da se ne radi o složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja. Pored toga, iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi da je apelant doprinio trajanju predmetnog postupka.

21. U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je Osnovni sud u početnoj fazi postupka dostavio tužbu tuženoj na odgovor na koju je tužena odgovorila 23. februara 2012. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud 20. avgusta 2014. godine, odnosno nakon više od tri godine od podnošenja tužbe, održao pripremno ročište u konkretnom predmetu, da u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve razloge kojima bi opravdao svoju pasivnost u tako dugom periodu u postupku koji je od velikog značaja za apelanta i koji se, po izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim. Ustavni suda zapaža da je Osnovni sud nakon toga u kratkom vremenskom periodu, odnosno 10. septembra i 18. novembra 2014. godine, održao nastavak pripremnog ročišta i glavnu raspravu, te 24. novembra 2014. godine donio odluku kojom je okončan postupak pred tim sudom. Međutim, imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud smatra da je činjenica da je Osnovni sud tek nakon više od tri godine od podnošenja tužbe održao pripremno ročište u konkretnom predmetu, a da nije ponudio nikakve razloge za svoju pasivnost u tako dugom periodu dovodi do zaključka da dužina predmetnog postupka koji je trajao tri godine i pet mjeseci ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

23. Apelant traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 900,00 KM i troškovi sastavljanja apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

24. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u sličnim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o hitnom postupku, a da je postupak pred Osnovnim sudom trajao tri godine i pet mjeseci, apelantu se dodjeljuje naknada štete u iznosu od 900,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

25. S druge strane, u vezi sa apelantovim zahtjevom da mu Ustavni sud dodijeli troškove za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.000,00 KM, Ustavni sud ukazuje da ta mogućnost nije propisana Pravilima Ustavnog suda.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad je predmetni parnični postupak pred Osnovnim sudom trajao tri godine i pet mjeseci u predmetu koji je po zakonu hitne prirode.

27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-874/14 (N. Đ.) | Sudska praksa | Aktio