Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3933/16 (S. C.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Razvod braka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3933/16

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3933/16, rješavajući apelaciju Sumere Coskun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Sumere Coskun.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 P 279907 12 P u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu po tužbi Sumere Coskun radi razvoda braka.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 P 279907 12 P po tužbi Sumere Coskun radi razvoda braka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Sumeri Coskun, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sumera Coskun (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 10. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 65 0 P 279907 12 P pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po tužbi radi razvoda braka.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju do dana donošenja odluke Ustavnog suda. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica navodi da je 13. augusta 2012. godine Općinskom sudu podnijela tužbu za razvod braka od supruga Mustafe Coskuna iz Republike Turske i da u predmetu koji je zaveden pod broj 65 0 P 279907 12 P nije bila donesena prvostepena odluka do dana podnošenja apelacije. Prema stanju spisa postupak je još uvijek u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.748,00 KM. Ističe da je riječ o postupku hitne prirode, da je zajedničko dijete bilo maloljetno u vrijeme podnošenja tužbe, a da se sad nalazi na redovnom školovanju i da zbog neizvjesnosti njezine pravne situacije nedopustivo dugo trpi zbog nedonošenja odluke po njezinoj tužbi za razvod baka.

b) Odgovor na apelaciju

7. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

V.Relevantni propisi

8. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05, 41/05 i 31/14) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Član 42.

Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Član 268.

(1) Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

(2) U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Član 272.

(1) Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka.

(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.

Član 273.

(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.

9. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

12. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

13. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak prema stanju spisa i nakon četiri godine i tri mjeseca od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

15. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud zapaža da apelantica navodi da je 13. augusta 2012. godine podnijela tužbu radi razvoda braka, ali da taj postupak još uvijek nije okončan i da traje duže od četiri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku radi razvoda braka između apelantice i Mustafe Coskuna iz Republike Turske, da se odlučuje i o starateljstvu i izdržavanju njihovog djeteta koje je u vrijeme podnošenja tužbe bilo maloljetno, te da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak koji je po zakonu hitan od izuzetnog značaja za apelanticu jer je u pitanju egzistencija njezinog djeteta, pri čemu apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

21. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da, prema apelanticinim navodima Općinski sud ni četiri godine nakon podnošenja tužbe nije donio odluku i okončao prvostepeni postupak. Ustavni sud zapaža da je prema stanju spisa, između ostalog, riječ o sporu iz odnosa roditelja i djece, odnosno roditeljskom staranju i sporu o izdržavanju djece iz stava (2) člana

272. Porodičnog zakona u kojem se, prema izričitoj odredbi člana 273. Porodičnog zakona, radnje poduzimaju hitno. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kome bi se očitovao o apelanticinim navodima, čime je implicitno potvrdio da su ti navodi tačni, pa je Ustavnom sudu preostalo da prihvati apelanticine navode.

22. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku, koji od podnošenja tužbe radi razvoda braka traje duže od četiri godine i tri mjeseca, postoji ne samo nedopustiva neizvjesnost kada će apelanticin predmet biti uzet u rad, tj. kada će apelantica doći do konačne odluke suda kojom bi bilo riješeno i pravno pitanje koje je bitno za dijete (koje je u vrijeme podnošenja tužbe bilo maloljetno) kao posebno zaštićene kategorije lica u društvu, već i nedopustivo dug period za odlučivanje o ovako važnom pitanju koje je i po samom zakonu hitne naravi, pa zaključuje da je zbog pasivnog držanja Općinskog suda u predmetnom postupku došlo do povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku, u kojem ni nakon četiri godine od podnošenja tužbe radi razvoda braka nije donesena prvostepena odluka, došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

25. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

26. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba da se isplati je iznos od 1.200,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

27. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku koji je po zakonu hitan i koji je od velikog značaja za apelanticu i njezino dijete došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pri čemu predmetni postupak, koji je po zakonu hitan, pred Općinskim sudom traje duže od četiri godine i tri mjeseca, pri čemu Općinski sud Ustavnom sudu nije dostavio odgovor na apelaciju niti informaciju o tome kada će apelanticin predmet uzeti u rad, tj. kada će u predmetnom postupku biti donesena odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje koje je bitno za apelanticu i dijete.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3933/16 (S. C.) | Sudska praksa | Aktio