Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-311/15 (H. Č.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-311/15

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 311/15, rješavajući apelacije Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Hajrudina Čampare.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji se trenutno nalaze na rješavanju po tužbama pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža u predmetima br. 65 0 Mal 477826 15 Kom, 65 0 Mal 477837 14 Kom, 65 0 Mal 477841 14 Kom i 65 0 Mal 487304 15 Kom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnične postupke u predmetima br. 65 0 Mal 477826 15 Kom, 65 0 Mal 477837 14 Kom, 65 0 Mal 477841 14 Kom i 65 0 Mal 487304 15 Kom u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 20. januara i 7. marta 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužina trajanja izvršnih postupaka, gdje su izvršenja odgođena do okončanja parničnih postupaka po tužbama koji se vode pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža pod br. 65 0 Mal 477826 15 Kom, 65 0 Mal 477837 14 Kom, 65 0 Mal 477841 14 Kom i 65 0 Mal 487304 15 Kom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene četiri apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 311/15, AP 312/15, AP 313/15 i AP 1017/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 311/15.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 7. i 14. septembra 2016. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelacije, a od Općinskog suda 7. septembra i 27. oktobra 2016. godine.

4. Kantonalni sud je 14. septembra i 21. oktobra 2016. godine dostavio odgovore na apelacije, a Općinski sud 16. septembra i 7. novembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

AP 311/15

6. Tražilac izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 27. juna 2008. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanih potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje sa pripadajućim kamatama.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 It 10076827 09 It od 6. oktobra 2010. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Apelant je 29. decembra 2010. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 2. septembra 2011. godine i odlučio da se prijedlog od 27. juna 2008. godine ima smatrati tužbom, te će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.

9. Apelant je protiv rješenja od 2. septembra 2011. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 022135 14 Gži od 30. oktobra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Kantonalnog suda dostavljeno Općinskom sudu nakon čega je spis upućen Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 477826 15 Kom.

11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.

AP 312/15

12. Tražilac izvršenja KJKP „Vodovod i kanalizacija“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 19. juna 2007. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje sa pripadajućim kamatama.

13. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Iv 00041610 08 Iv (stari broj 065-0-I- 08-047140) od 25. maja 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

14. Apelant je 13. jula 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 25. februara 2014. godine i odlučio da se prijedlog od 19. juna 2007. godine ima smatrati tužbom, te će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.

15. Apelant je protiv rješenja od 25. februara 2014. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 022139 14 Gži od 30. oktobra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Kantonalnog suda dostavljeno Općinskom sudu, nakon čega je spis upućen Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 477837 14 Kom.

17. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.

AP 313/15

18. Tražilac izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 23. oktobra 2008. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje sa pripadajućim kamatama.

19. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 It 10082484 09 It od 6. oktobra 2010. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

20. Apelant je 23. novembra 2010. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 14. oktobra 2011. godine i odlučio da se prijedlog od 23. oktobra 2008. godine ima smatrati tužbom, te će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.

21. Apelant je protiv rješenja od 14. oktobra 2011. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 022134 14 Gži od 30. oktobra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Kantonalnog suda dostavljeno Općinskom sudu, nakon čega je spis upućen Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 477841 14 Kom.

23. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.

AP 1017/15

24. Tražilac izvršenja KJKP „Vodovod i kanalizacija“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 1. oktobra 2010. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu pobliže navedenom u prijedlogu za izvršenje sa pripadajućim kamatama.

25. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 065 0 Iv 20092826 11 Iv od 8. aprila 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

26. Apelant je 28. aprila 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 6. maja 2011. godine i odlučio da se prijedlog od 1. oktobra 2010. godine ima smatrati tužbom, te će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.

27. Apelant je protiv rješenja od 6. maja 2011. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 017497 13 Gž od 8. decembra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

28. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Kantonalnog suda dostavljeno Općinskom sudu, nakon čega je spis upućen Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 487304 15 Kom.

29. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

30. Apelant, u suštini, smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka koji se trenutno nalaze u fazi parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog toga što izvršni postupci nisu završeni u razumnom roku.

b)Odgovor na apelaciju

31. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije, očitujući se na dužinu trajanja postupka, istakao da je opterećen velikim brojem predmeta i obavezom da predmete rješava prema Planu za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, koji donosi svaka tri mjeseca na osnovu datuma podnošenja inicijalnog akta.

32. Općinski sud je u odgovorima na apelacije, između ostalog, naveo da je postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i odredbama Evropske konvencije, i to u najkraćim mogućim rokovima. Nadalje, Općinski sud je istakao da je zadužen velikim brojem predmeta, te da se po tim predmetima postupa po starosti, koliko je objektivno moguće, te u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. V.Relevantni propisi

33. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 29.

Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 49.

Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.

Član 50. st. 4, 5. i 6.

Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave (4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije s tužbom.

(6) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinut će provedene radnje u izvršnom postupku.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

34. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

36. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

37. Budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnih postupaka, pokrenutih na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se nakon usvajanja apelantovih prigovora nalaze u fazi parničnog postupka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neutemeljene, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

VII.Meritum

39. Apelant smatra da mu je, zbog neokončavanja postupaka u kojima se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnosioca prijedloga za izvršenje, odnosno tužioca protiv apelanta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

42. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža i koji se trenutno nalaze u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovih prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.

43. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da su tražioci izvršenja 19. juna 2007. godine, 27. juna i 23. oktobra 2008. godine i 1. oktobra 2010. godine podnijeli prijedloge za izvršenje protiv apelanta i da ti postupci, prema stanju spisa, još traju. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnih postupka jesu više od osam godina (AP 311/15 i AP 313/15), više od devet godina (AP 312/15), odnosno više od šest godina (AP 1017/15).

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

45. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima pokrenutim protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosima pobliže navedenim u prijedlozima za izvršenje sa pripadajućim kamatama. Prema stanju spisa, te odgovoru Kantonalnog i Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnim slučajevima ne radi o naročito složenim predmetima, koji su od značaja za apelanta, jer nastoji ishoditi konačnu odluku suda o potraživanju tražilaca izvršenja, odnosno tužilaca prema njemu.

46. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

47. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud donio rješenja o izvršenju tek 6. oktobra 2010. godine (odnosno dvije godine i tri mjeseca nakon što je prijedlog podnesen), 25. maja 2011. godine (odnosno tri godine i 11 mjeseci nakon što je prijedlog podnesen), 6. oktobra 2010. godine (odnosno jednu godinu i 11 mjeseci nakon što je prijedlog podnesen) i 8. aprila 2011. godine (odnosno šest mjeseci nakon što je prijedlog podnesen). Nadalje, Općinski sud je o apelantovim prigovorima riješio 2. septembra 2011. godine (odnosno jednu godinu i tri mjeseca nakon što je prigovor podnesen), 25. februara 2014. godine (odnosno dvije godine i sedam mjeseci nakon što je prigovor podnesen) i 14. oktobra 2011. godine (odnosno 10 mjeseci nakon što je prigovor podnesen), što je protivno odredbi člana 15. Zakona o izvršnom postupku koja za tu radnju ostavlja rok od 15 dana, dok je u predmetu broj AP 1017/15 Općinski sud blagovremeno odlučio o apelantovom prigovoru 6. maja 2011. godine (odnosno osam dana nakon što je prigovor podnesen). Odlučujući o apelantovim žalbama protiv rješenja Općinskog suda, kojima su njegovi prigovori usvojeni, pa se prijedlozi od 19. juna 2007. godine, 27. juna i 23. oktobra 2008. godine i 1. oktobra 2010. godine imaju smatrati tužbama, Kantonalni sud ih je odbio svojim rješenjima od 30. oktobra i 8. decembra 2014. godine i potvrdio prvostepena rješenja. Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud po apelantovim žalbama odlučivao više od tri godine, odnosno sedam mjeseci (u predmetu broj AP 312/15), što se ne može ocijeniti razumnim. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupci su se nalazili u postupanju pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.

48. Očitujući se o dužini predmetnih izvršnih postupaka, Kantonalni i Općinski sud su u odgovorima na apelacije kao opravdanje za svoju neaktivnost naveli Plan rješavanja starih predmeta, ukazavši na enormno visok broj komunalnih predmeta koji se nalaze pred tim sudovima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučajeva, preopterećenost suda velikim brojem komunalnih predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da su Kantonalni i Općinski sud poduzeli određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je neokončavanjem predmetnih izvršnih postupaka u periodu više od šest, osam, odnosno devet godina. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnih slučajeva Ustavni sud ne može prihvatiti ovakva objašnjenja kao opravdanje za neokončavanje predmetnih izvršnih postupaka u periodu dužem od šest, osam, odnosno devet godina.

49. Ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da su kako Općinski, tako i Kantonalni sud provodili procesne radnje u konkretnim predmetima, ali da je između pojedinih procesnih radnji prolazilo vrijeme znatno duže od onog predviđenog Zakonom o izvršnom postupku, pa se činjenica da predmetni postupci ni nakon šest, osam, odnosno devet godina nisu okončani ne može se smatrati opravdanom.

50. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započete izvršne postupke, budući da su predmeti upućeni Parničnom odjeljenju Općinskog suda na rješavanje po tužbama, nesporno je da su do tog trenutka postupci trajali vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovorima na apelacije ne mogu opravdati ovako dugo trajanje predmetnih postupaka. Ustavni sud konstatira da redovni sudovi nisu ispoštovali zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupaka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužem vremenskom periodu nisu ponudili adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno njegovo odsustvo, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da su Općinski i Kantonalni sud u toku postupanja u predmetima apelanata provodili određene radnje, ali je vremenski razmak između njih bio relativno dug, što je sve rezultiralo neokončanjem izvršnih postupaka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2007. godine (u predmetu broj AP 312/15), odnosno od 2008. godine i od 2010. godine (u predmetu broj AP 1017/15) do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije. Uzevši u obzir sve činjenice u ovim predmetima, Ustavni sud zaključuje da su Općinski i Kantonalni sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžili trajanje predmetnih izvršnih postupaka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovim slučajevima, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

51. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda - Odjeljenja za sporove male vrijednosti Ilidža za dužinu trajanja postupaka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti tom odjeljenju da po hitnom postupku donese odluke u apelantovim predmetima, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacija kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

c)Pitanje naknade nematerijalne štete

52. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

53. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu odgovarajuća satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku i što je izdat nalog Općinskom sudu - Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da po hitnom postupku donese odluke u apelantovim predmetima.

VIII.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupci pred redovnim sudovima traju šest, osam, odnosno devet godina i kada još nisu okončani iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su evidentni duži periodi neaktivnosti u postupanju Općinskog i Kantonalnog suda, te je neizvjesno kada će predmetni postupci biti okončani, jer primjena Plana za rješavanje starih predmeta rezultira time da svaki novi predmet, dok dođe na red, postaje stari.

55. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-311/15 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio