Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3954/16 (N. H.,M. P. i I. F.)

Odluka donesena 23. 11. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3954/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. novembra 2016.godine, u predmetu broj AP-3954/16, rješavajući apelacije Nihada Hafizovića i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Nihad Hafizović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018782 13 U od 28. jula 2016. godine;

Midhat Peljto, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019062 13 U od 12. jula 2016. godine;

Imšir Ferizović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019106 13 U od 28. jula 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3954/16

1. Nihad Hafizović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018782 13 U od 28. jula 2016. godine.

2. AP-3955/16

2. Midhat Peljto (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019062 13 U od 12. jula 2016. godine.

3. AP-3956/16

3. Imšir Ferizović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019106 13 U od 28. jula 2016. godine.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3954/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

5. U konkretnim slučajevima, osporenim konačnim odlukama odbijene su tužbe apelanata izjavljene protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim su odbijene žalbe apelanata izjavljene protiv rješenja Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, kojim je apelantima, kao korisnicima prava na prijevremenu starosnu penziju, priznato pravo na isplatu penzije u određenom novčanom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27 uz obračun isplaćenih akontacija penzije. Istim rješenjima je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, a da apelantima prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Zakon o službi u OS BiH).

6. U obrazloženjima osporenih odluka, navodi se, između ostalog, da su sredstva za isplatu prijevremene starosne penzije osigurana i doznačena Federalnom zavodu PIO/MIO, u skladu sa Sporazumom o transferu grant sredstava iz razdjela Budžeta Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine prema Federalnom zavodu PIO/MIO i Fondu PIO Republike Srpske. Na osnovu navedenog, kao i na osnovu odluke direktora tuženog i odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine kojom je data saglasnost tuženom za isplatu akontacije penzija ostvarenih po osnovu člana 48. stav 4. Zakona o službi u OS BiH. Pored toga, konstatovano je da odredba člana 117. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) propisuje, pored ostalog, da će se sredstva potrebna za pokriće penzija koje se ostvaruju pod povoljnijim uslovima u odnosu na uslove utvrđene Zakonom o PIO osigurati u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine. Također, konstatovano je da odredba člana 51. navedenog Zakona propisuje da se usklađivanje penzija vrši mjesečno po potrebi, na osnovu sredstava dodijeljenih za isplatu penzija, koje odredbe se shodno članu 54. Zakona o službi u OS BiH, primjenjuju i u ovim slučajevima, odnsono kod usklađivanja penzija ostvarenih pod povoljnijim uslovima na osnovu odredaba člana 48. stav 4. navedenog Zakona. Nadalje, zaključeno je, da iz navedenih odredaba Zakona o PIO proizilazi da se usklađivanje penzija vrši mjesečno na osnovu sredstava dodijeljenih za isplatu penzija, kao i da se isplatni koeficijent koji je utvrđen za penzije, ne može primjeniti na penzije koje su priznate pod povoljnijim uslovima. U vezi s tim, konstatovano je da je apelantima priznato pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima, koji su različiti od uslova koji su propisani za osiguranike kojima je priznato pravo na starosnu penziju primjenom Zakona o PIO. Shodno tome, navedeno je da odredba člana 117. stav 3. Zakona o PIO propisuje da će se za pokriće penzija koje se ostvaruju pod povoljnijim uslovima u odnosu na uslove utvrđene Zakonom o PIO, osigurati sredstva u Budžetu FBiH, a što podrazumjeva i mjesečno usklađivanje isplatnog koeficijenta na osnovu dodijeljenih sredstava, te isti može, a ne mora biti istovjetan za one penzionere koji su ostvarili pravo na starosnu penziju primjenom odredaba Zakona o PIO i na one penzionere koji su ostvarili pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima, primjenom odredaba Zakona o službi u OS BiH, odnosno mogu biti različiti što ovisi o visini sredstava koja za redovne penzije utvrđuje tuženi i sredstava koja se za penzije ostvarene pod povoljnijim uslovima osiguravaju iz Budžeta FBiH. Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava iz člana 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. godine. Ustavni sud, sumirajući navode iz apelacija zaključuje da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3954/16 (N. H.,M. P. i I. F.) | Sudska praksa | Aktio