Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4195/16 (Koalicija SDA/SBB)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4195/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4195/16, rješavajući apelaciju Koalicije SDA/SBB, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav 2. tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14) donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koalicije SDA/SBB podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 023414 16 Iž od 28. oktobra 2016. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-1044/16 od 21. oktobra 2016. godine, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Koalicija SDA/SBB (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa ovlašteni predstavnik Amir Zukić, podnio je 4. novembra 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 023414 16 Iž od 28. oktobra 2016. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-1044/16 od 21. oktobra 2016. godine.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila implementacija odluke CIK o potvrđivanju i objavljivanju rezultata lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2016. godine broj 05-1-07-1-1571-1/16 od 1. novembra 2016. godine, u dijelu potvrđivanja i objavljivanja konačnih rezultata za izbornu jedinicu 018 Vukosavlje za nivo načelnik Općine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
3. CIK je 12. augusta 2016. godine donijela odluku broj 05-1-07-5-859-12/16 kojom je utvrđen i objavljen broj birača upisanih u Izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje putem pošte za Lokalne izbore 2016. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 65/16). Navedenom odlukom je utvrđeno da će se na Izvodu iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan BiH naći ukupno 65.453 birača, a izmijenjenom odlukom od 25. augusta 2016. godine broj 05-1-07-859-12/16 utvrđen je konačan broj od 65.398 birača.
4. Apelant je 20. oktobra 2016. godine CIK podnio zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića za birače koji su glasali izvan BiH za osnovnu izbornu jedinicu Vukosavlje, izborni nivo načelnik Općine.
5. CIK je 21. oktobra 2016. godine rješavajući o apelantovom zahtjevu donijela odluku broj 05-1-07-5-1044/16 kojom je apelantov zahtjev odbijen. U obrazloženju odluke je navedeno da je apelant zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića glasača koji su glasali izvan BiH utemeljio na potrebi provjere vjerodostojnosti glasačkih listića pristiglih putem pošte s tvrdnjom da je tokom podnošenja prijava za glasanje putem pošte došlo do niza povreda Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon) a te povrede se tiču: neovlaštene prijave većeg broja glasača za glasanje putem pošte, sumnje da su određena lica prijavljena za glasanje putem pošte mimo njihovog znanja i saglasnosti s prijedlogom da se to utvrdi vještačenjem rukopisa na obrascima prijava. Osim toga, apelant je u zahtjevu ukazao na propuste učinjene prilikom dostave glasačkog materijala za glasanje izvan BiH smatrajući da je glasački materijal upućivan na netačne adrese.
6. U vezi s neosnovanošću apelantovog zahtjeva koji se tiče fiktivne i neovlaštene prijave birača za glasanje putem pošte, CIK je navela relevantne odredbe čl. 3.15, 5.18. i 5.28. Izbornog zakona uz zaključak da su svi birači u BiH imali mogućnost da provjere podatke vezane za način glasanja (da li su registrovani za glasanje na redovnom biračkom mjestu ili putem pošte) direktnim uvidom na web.stranici CIK www.izbori.ba (link „Da li ste registrovani), te da su imali mogućnost prijave CIK-u ukoliko su utvrdili da podaci ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. Osim toga, CIK je ukazala na relevantne odredbe Pravilnika o načinu provođenja izbora u BiH (čl. 31. do 34.) u kojima je propisana procedura i nain glasanja bira a koji glasaju putem pošte. S tim č č u vezi, navedene su odredbe Pravilnika o organizaciji rada i utvrđivanju rezultata glasanja u Glavnom centru za brojanje za Lokalne izbore 2016. godine prema kojima se ispravnost biračkih kompleta utvrđuje u Glavnom centru za brojanje, u okviru pripreme izbornog materijala za brojanje birača koji su glasali izvan BiH, u skladu s Pravilnikom o načinu provođenja izbora u BiH. Pri tome je naglašeno da se birački kompleti koji ne sadrže potrebnu dokumentaciju ili nisu pristigli u rokovima propisanim naprijed navedenim Pravilnikom, ne šalju se u narednu fazu obrade. Obrazlažući dalje, CIK je navela da su, prema izvještaju Glavnog centra za brojanje u Sarajevu, za osnovnu izbornu jedinicu Vukosavlje od strane Glavnog centra za brojanje 222 biračka kompleta prošla sve faze obrade i u fazi prebrojavanja su prihvaćena 222 glasačka listića za načelnika Općine. Iz navedenog je proizašao zaključak da je CIK u potpunosti postupila u skladu sa svojim nadležnostima propisanim Izbornim zakonom, te da su stoga apelantovi navodi iz zahtjeva kojim traži ponovno brojanje glasačkih listića glasača koji su glasali izvan BiH za izbornu jedinicu Vukosavlje – izborni nivo načelnik Općine paušalni, proizvoljni i ne sadrže konkretne dokaze, osim što izražavaju sumnju i pretpostavku da su navodne nepravilnosti uticale na izborne rezultate.
7. Apelant je protiv odluke CIK-a, shodno pravnoj pouci o pravnom lijeku, Sudu BiH izjavio žalbu.
8. Sud BiH je odlučujući o apelantovoj žalbi donio rješenje broj S1 3 Iž 023414 16 Iž od 28. oktobra 2016. godine kojom je žalba odbijena. Sud BiH je u obrazloženju rješenja istakao navode iz apelantove žalbe prema kojima je ukazao na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i povrede zakona i političkih prava. Apelant je naime, kako je navedeno u obrazloženju rješenja, žalbu utemeljio na tvrdnji da je došlo do niza povreda Izbornog zakona, da je CIK propustila da preduzme konkretne radnje iz svoje nadležnosti koje su bitno uticale na izborni rezultat, da birači nisu na vrijeme primili svoj birački materijal (glasačke listiće) i da su upravo ti glasovi bili odlučujući kod utvrđivanja izbornih rezultata za izbornu jedinicu Vukosavlje.
9. Nakon ispitivanja osporene odluke u granicama žalbenih razloga, Apelaciono vijeće Suda BiH je zaključilo da nije osnovana te da je CIK, prema stanju u spisu postupala na zakonit i pravilan način, da je pravilno utvrdila i ocijenila činjenično stanje i donijela pravilnu i zakonitu odluku. Naime, kako je dalje navedeno, na Odluku o utvrđivanju i objavljivanju rezultata Lokalnih izbora 2016.godine od 17. oktobra 2016. godine mogao se podnijeti zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića i prigovor na objavljene rezultate. Iz odluke koja se žalbom pobija, kako je dalje obrazloženo, proizlazi da je apelantov zahtjev cijenjen pravilno, dakle kao zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića i da je o istome donesena odluka koja se pobija žalbom, tako da nema osnova apelantov prigovor da o njegovom zahtjevu nije u cjelini odlučeno.
10. U pogledu neosnovanosti žalbenih prigovora kojima je ukazano na potrebu provjere vjerodostojnosti glasačkih listića, Sud BiH je naveo da se u skladu sa odredbama Izbornog zakona i podzakonskih akata, provjera vjerodostojnosti glasačkih listića vrši u Glavnom centru za brojanje, da se birači koji su glasali putem pošte potpisuju na instrukcijskim pismima koja im se dostavljaju zajedno sa glasačkim materijalom, da se validnost istih verifikuje u Glavnom centru za brojanje i da je to faza izbornog procesa koja se odvija u Glavnom centru za brojanje prije utvrđivanja izbornih rezultata. Također je napomenuto da se ne radi se o nekoj novini propisanoj samo za Lokalne izbore 2016.godine, obzirom da je takav način provjere glasačkih listića bio i u prethodnim Općim izborima, kao i ranijim Lokalnim izborima, koja činjenica je poznata svim učesnicima izbornog procesa.
11. Što se tiče neosnovanosti žalbenog prigovora kojim je apelant ukazao na neregularnost glasanja birača izvan BiH, kao i navodno kršenje relevantnih odredbi CIK-a, Sud BiH je naveo odredbu člana 3.15 Izbornog zakona kojom su propisani uslovi koje moraju ispuniti lica koja žive privremeno u inostranstvu i način da budu registrovani u izvodu iz Centralnog biračkog spiska. Provjeru pristiglih prijava birača za glasanje izvan BiH vrši CIK kako za birače koji se prvi puta prijavljuju za navedeno glasanje, tako i za birače koji su se već nalazili na prethodnim izborima. Prema utvrđenom tajmingu za preduzimanje radnji u izbornom procesu, kako je dalje obrazloženo, CIK je 12. augusta 2016. godine donijela Odluku o utvrđivanju i objavi broja birača upisanih u izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan BiH za Lokalne izbore 2016. godine. Izmijenjenom odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-85912/16 od 25. augusta 2016. godine, nakon svih provjera, je utvrđen konačan broj od 65.398 birača. Apelaciono vijeće je iz dokaza u spisu, između ostalog uvidom u izvještaj Glavnog centra za brojanje u Sarajevu za općinu Vukosavlje utvrdio da je sve faze obrade prošlo 222 biračka kompleta i da su u fazi prebrojavanja prihvaćena kao važeća 222 glasačka listića. Zbog glasanja drugim tipom glasanja (nepotvrđenim glasačkim listićima ili putem mobilnog tima) odbijena su 4 glasačka paketa. Dalje je utvrđeno da 18 kompleta nije prošlo fazu verifikacije jer nisu ispunjavali uslove za verifikaciju propisane odredbom člana 11. stav 1. i 2. Pravilnika o organizaciji rada i utvrđivanja rezultata glasanja u Glavnom centru za brojanje za Lokalne izbore 2016 godine. U vezi naprijed navedenog, Apelaciono vijeće Suda BiH je zaključilo da su svi birači u BiH imali mogućnost da provjere podatke vezane za način glasanja tj. da li su registrovani za glasanje na redovnom biračkom mjestu ili putem pošte i to direktnim uvidom na web stranici www. izbori.ba, što znači da su za birače pravovremeno date upute na koji način da provjere da li se nalaze na spisku.
12. Posebno je napomenuto da je za birače koji su se registrovali za glasanje van BiH, a vratili se u zemlju prije zaključenja Centralnog biračkog spiska, postojala opcija da glasaju na biračkom mjestu u BiH te da su mogli, ukoliko tu mogućnost nisu pravovremeno iskoristili, glasati u svojoj izbornoj jedinici na nepotvrđenim glasačkim listićima dolaskom na biračko mjesto za izdavanje nepotvrđenih/kovertiranih glasačkih listića. Stoga po ocjeni Suda BiH nemaju osnove apelantove primjedbe da su građani određene nepravilnosti prijavljivali političkim partijama, iz razloga što političke partije nisu učesnici u postupku registracije glasača izvan BiH niti učestvuju u postupku ažuriranja biračkih spiskova.
13. U pogledu neosnovanosti žalbene tvrdnje da je CIK za birače izvan BiH glasačke pakete dostavljala na netačne adrese i da nije vodila računa o standardima i prijenosima pošiljki u međunarodnom saobraćaju, Sud BiH je iz stanja spisa zaključio da je CIK u skladu sa svojim nadležnostima propisanim Izbornim zakonom i Pravilnikom o vođenju i upotrebi Centralnog biračkog spiska, dostavila glasački materijal svim biračima izvan BiH na adrese označene u obrascima prijave PRP-1 i PRP-2, u skladu sa vremenskim planom aktivnosti za slanje paketa putem pošte.
14. U vezi naprijed navedenog i apelantovih navoda iz žalbe, Sud BiH je zaključio da su apelantovi navodi u vezi s nepravilnostima i povredi Izbornog zakona koje su bitno uticale na izborni rezultat zasnovane na pretpostavkama da bi eventualno glasovi birača za koje ističe da su nepravilno prijavljeni za glasanje van BiH, bili doista za kandidata Koalicije SDA/SBB za načelnika Općine Vukosavlje. Takve tvrdnje su po ocjeni Suda BiH paušalne i ničim dokazane, a u prilog tome kazuje i činjenica da apelant nije tražio ponovno brojanje za nivo Skupštine opštine Vukosavlje, već samo za nivo načelnik Općine.
15. U odnosu na neosnovanost apelantovih žalbenih navoda prema kojima CIK nije mogla donijeti nikakve podzakonske akte koji su u suprotnosti s Izbornim zakonom, Sud BiH je naglasio da u postupku ispitivanja žalbi zbog povreda izbornog procesa nije nadležan preispitivati pravilnost pojedinih odredbi zakona kao i usklađenost podzakonskih akata u odnosu na zakon. Pri tome je naglašeno da je u okviru svojih nadležnosti, CIK utvrdila Pravilnik o načinu provođenja izbora u BiH na osnovu relevantnih odredbi Izbornog zakona koji je objavljen u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama FBiH, Službenom glasniku RS i Službenom glasniku Brčko distrikta Brčko i web.stranici CIK www.izbori.ba. što znači da je sadržaj bio dostupan svima koji se nalaze u izbornom procesu. Osim toga, napomenuto je da je predmetni Pravilnik mogao eventualno biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom BiH da je takva inicijativa od dana njegovog stupanja na snagu pa do dana provođenja izbora bila podnesena od strane ovlaštenih lica. S tim u vezi je ukazano da je CIK nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini BiH i čije ovlasti iz nje proizlaze, između ostalog utvrđuje način i proceduru glasanja državljana BiH putem pošte. S tim u vezi je naveden sadržaj relevantnih odredbi Pravilnika o načinu provođenja izbora u BiH s posebnim osvrtom na proceduru glasanja birača izvan BiH, dakle putem pošte nakon čega je zaključeno da je pobijana odluka CIK-a pravilna i zakonita, a žalba neosnovana, pa je istu odbio primjenom odredbe člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine. Apelacioni navodi
16. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Suda BiH i odluke CIK-a došlo do povrede prava zagarantovanih u odredbama čl. II/1, II/2, II/4, II/6, II/7. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 14. Evropske konvencije. Navode o kršenju prava zagarantiranih odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, dakle primjene i poštovanja ljudskih prava, međunarodnih standarda, nediskriminacije, implementacije i međunarodnih sporazuma apelant nije posebno obrazložio niti konkretizirao. U pogledu odredbi Evropske konvencije, apelant je ukazao na pravično suđenje i zabranu diskriminacije, pri čemu je te navode utemeljio na tvrdnjama koje se tiču bitne povrede odredbi Izbornog zakona za izbornu jedinicu Vukosavlje, izborni nivo načelnik Općine. Apelant je naime u apelaciji ukazao na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, bitne povrede postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava. Smatra da odlukom CIK kojom je odbijen njegov zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića birača koji su glasali izvan BiH nije u cjelini odlučeno, jer je u svom zahtjevu, osim ponovnog brojanja glasačkih listića tražio i provjeru njihove vjerodostojnosti putem vještačenja rukopisa i potpisa na obrascima za prijavu lica za glasanje putem pošte. Također ukazuje da je CIK propustila preduzeti sve neophodne radnje iz svoje nadležnosti, prije, tokom i nakon izbora, kako bi se nepravilnosti na koje je apelant u svom zahtjevi i žalbi ukazao, otklonile. Kako to nije učinjeno, smatra da je u konkretnom slučaju prilikom utvrđivanja a zatim i objave rezultata za izbornu jedinicu Vukosavlje, izborni nivo načelnik Općine, učinjena bitna povreda Izbornog zakona koja je bitno uticala na dodjelu mandata za poziciju načelnika. Apelant je osim navedenog ukazao i na neregularnosti koje su se desile prilikom brojanja glasačkih listića pristiglih putem pošte ukazujući da je odluka CIK-a u tom dijelu nezakonita, jer utvrđeni i objavljeni rezultati nisu obuhvatili sve glasove pristigle putem pošte u skladu s odredbama Izbornog zakona, već su se glasački listići brojali prema odredbama Pravilnika o načinu provođenja izbora u BiH za kojeg smatra da nije u skladu s Izbornim zakonom. U vezi s tim, apelant naglašava da su upravo „odbačeni“ glasački listići i to zbog njihove neblagovremenosti prema Pravilniku za kojeg smatra da je nezakonit bili odlučujući kod izbornih rezultata za izbornu jedinicu Vukosavlje, pri čemu su prekršene odredbe Izbornog zakona, Ustava BiH i Evropske konvencije.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch v. France (vidi, Pierre-Bloch protiv France, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine; Paksas protiv Litva aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Isto tako, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite pasivnog biračkog prava pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića birača koji su glasali izvan Bosne i Hercegovine, ne potpada ni pod krivični aspekt (krivičnu optužbu) iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ovo pitanje ne spada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.
19. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Prilikom razmatranja apelacionih navoda kojima je ukazano na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se suština ovih navoda odnosi na apelantovu tvrdnju da je diskriminiran u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava jer su CIK i Sud BiH, odbijanjem njegovog zahtjeva za ponovno brojanje glasačkih listića, pogrešno utvrdili činjenice, bitno povrijedili postupak i pogrešno primijenili materijalno pravo.
21. U odnosu na ove navode, Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A, broj 31, stav 32) iz čega proizlazi da njegov karakter nije samostalan. Evropski sud je u slučaju Rasmussen protiv Danske (28. novembar 1984, serija A, broj 87, strana 12, stav 29) jasno rekao da član 14. Evropske konvencije dopunjuje druge suštinske odredbe Evropske konvencije i njenih protokola. On nije neovisan, pošto je djelotvoran jedino u vezi s „uživanjem prava i sloboda“ koja su jamčena tim odredbama. On ne može biti primijenjen ako činjenice, o kojima je riječ, ne spadaju unutar obuhvata jedne ili više ovih odredbi (vidi, inter alia, Evropski sud, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A, broj 70, strana 22, stav 43).
22. Imajući u vidu da apelant, u ovom slučaju, svoje navode u vezi kršenja prava na zabranu diskriminacije vezuje za povredu člana 6. Evropske konvencije tj. za pravičan postupak za koji je zaključeno da u okolnostima konkretnog slučaja ne spada niti u okvire građanskog a ni krivičnog postupka, Ustavni su analogno tome, zaključuje da je pozivanje apelanata na kršenje prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant ukazao na kršenje odredbi iz čl. II/1, II/2, II/6. i II/7. Ustava Bosne i Hercegovine, koje se tiču primjene i poštovanja ljudskih prava, međunarodnih standarda, implementacije i međunarodnih sporazuma, koje su općeg karaktera a koje apelant u apelaciji nije posebno obrazložio niti konkretizirao. Imajući to u vidu, Ustavni sud ne nalazi za potrebno upuštati se u razmatranje ovih paušalno istaknutih navoda o povredi tih prava.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman