Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2749/15 (H. Č.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2749/15
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2749/15, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrudina Čampare.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak, koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 2. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, gdje je izvršenje odgođeno do okončanja parničnog postupka po tužbi, koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 28. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. novembra 2016. godine, a Kantonalni sud 9. novembra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Tražilac izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 21. novembra 2005. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 754,60 KM.
6. Općinski sud je 22. decembra 2009. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 9. februara 2010. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio svojim Rješenjem broj It 065 0 It 00311927 05 (stari broj It-445447/05) od 12. februara 2010. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatirano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se ono nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.
8. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja od 12. februara 2010. godine, koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 020594 14 Gži od 25. marta 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
9. Predmetni spis je 2. jula 2015. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Odjeljenje).
10. Odjeljenje je rješenjem od 30. maja 2016. godine dostavilo prijedlog za izvršenje tražiocu izvršenja na uređenje, te je, nakon prijema uređenog prijedloga za izvršenje kao tužbe, ona dostavljena apelantu, kao tuženom, na odgovor po drugi put s obzirom na to da je prvi put bila neuredna dostava.
11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.700,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da referat postupajućeg stručnog saradnika trenutno broji više od 7.000 predmeta, te se, u skladu sa takvom obimnosti referata, u konkretnom predmetu postupa u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i u rokovima koliko je to objektivno moguće. Dalje je navedeno da se apelantov predmet, s obzirom na broj „starih predmeta“ u referatu, ne nalazi kako za ranije godine, tako ni za tekuću 2016. godinu u Planu rješavanja starih predmeta koji imaju prioritet u rješavanju.
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupajuća sutkinja počela raditi u tom sudu 5. januara 2015. godine i da je tada zadužila referat od više od 800 predmeta. Zbog velikog broja predmeta, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je sačinilo Plan rješavanja predmeta po kojem taj sud postupa. Sutkinja je u apelantovom predmetu 25. marta 2015. godine donijela rješenje kojim je odbila apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje potvrdila, a da su razlozi za takvo odlučenje navedeni u odluci i da će apelant u parničnom postupku moći isticati sve eventualne prigovore ukoliko ih bude imao.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se nakon usvajanja apelantovog prigovora nalazi u fazi parničnog postupka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je, u suštini, zbog neokončanja postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnosioca prijedloga za izvršenje, odnosno tužioca protiv apelanta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom i koji se trenutno nalazi u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovog prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja 21. novembra 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste 11 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 754,60 KM. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
29. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud donio rješenje o izvršenju 22. decembra 2009. godine, odnosno četiri godine nakon što je prijedlog podnesen, što se može ocijeniti kao naročito dug period i u suprotnosti sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku koja za tu radnju ostavlja rok od osam dana. S druge strane, Općinski sud je o apelantovom prigovoru riješio 12. februara 2010. godine, odnosno tri dana nakon što je prigovor podnesen. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda, kojim je apelantov prigovor usvojen, pa se prijedlog od 21. novembra 2005. godine ima smatrati tužbom, Kantonalni sud ju je odbio svojim rješenjem od 25. marta 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud o apelantovoj žalbi odlučivao više od pet godina, što se ne može ocijeniti razumnim. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupak se nalazi u postupanju pred Odjeljenjem. Očitujući se o dužini predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da su i Kantonalni i Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za svoju neaktivnost naveli Plan rješavanja starih predmeta, ukazavši na enormno visok broj predmeta koji se nalaze pred tim sudovima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da su Općinski i Kantonalni sud poduzeli određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je neokončavanjem predmetnog izvršnog postupka u periodu od više od 11 godina. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za neokončavanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od 11 godina.
30. Ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da su kako Općinski, tako i Kantonalni sud provodili procesne radnje u apelantovom predmetu, ali da je između pojedinih procesnih radnji prolazilo vrijeme znatno duže od onog predviđenog Zakonom o izvršnom postupku. Iako je Ustavni sud uzeo u obzir i argumente sudova o preopterećenosti predmetima, činjenica da predmetni postupak ni nakon 11 godina nije okončan ne može se smatrati opravdanom.
31. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započeti izvršni postupak, budući da je predmet upućen Odjeljenju na rješavanje po tužbi, nesporno je da je do tog trenutka postupak trajao vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovoru na apelaciju ne mogu opravdati ovako dugo trajanje postupka.
32. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da su Općinski i Kantonalni sud u toku postupanja u apelantovom predmetu provodili određene radnje, ali je vremenski razmak između njih bio relativno dug, što je sve rezultiralo neokončanjem izvršnog postupka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2005. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
33. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Iako nije utvrdio odgovornost Odjeljenja za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Odjeljenju da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od 2.700,00 KM. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Odjeljenju da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, imajući u vidu da se ti navodi zasnivaju na istim navodima kao što su navodi o povredi prava na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred redovnim sudovima traje 11 godina i kada još nije okončan, iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su evidentni duži periodi neaktivnosti u postupanju Općinskog i Kantonalnog suda, te je neizvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, jer primjena Plana za rješavanje starih predmeta rezultira time da svaki novi predmet, dok dođe na red, postaje stari.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman