Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-314/15 (D. H.)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-314/15
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 314/15, rješavajući apelaciju Dževada Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dževada Hodžića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža u predmetu broj 65 0 Mal 477819 14 Kom.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 65 0 Mal 477819 14 Kom, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dževad Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 20. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, gdje je izvršenje odgođeno do okončanja parničnog postupka po tužbi koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža pod brojem 65 0 Mal 477819 14 Kom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 14. septembra 2016. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 27. oktobra 2016. godine.
3. Kantonalni sud je 21. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 7. novembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Tražilac izvršenja KJKP „Toplane - Sarajevo” (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 10. jula 2008. godine protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 331,60 KM sa pripadajućim kamatama.
6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 It 10082216 09 It od 19. januara 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 4. februara 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem od 6. jula 2011. godine i odlučio da se prijedlog od 10. jula 2008. godine ima smatrati tužbom, te će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak.
8. Apelant je protiv Rješenja od 6. jula 2011. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud odbio svojim Rješenjem broj 09 0 I 021911 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Kantonalnog suda dostavljeno Općinskom sudu, nakon čega je spis upućen Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 477819 14 Kom.
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom – Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant, u suštini, smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji se trenutno nalazi u fazi parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog toga što izvršni postupak nije završen u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da u svemu ostaje pri obrazloženju svoje odluke, pri čemu se nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja postupka, da tom odlukom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, opisao hronologiju postupka, te istakao da referat postupajućeg stručnog saradnika trenutno broji oko 6.300 predmeta, te se, u skladu sa obimnosti referata i promjenom stručnih saradnika, u konkretnom predmetu postupa u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH i u rokovima koliko je to objektivno moguće, uzimajući u obzir i podatak da se predmetni spis, s obzirom na broj „starih predmeta“ u referatu, ne nalazi u Planu rješavanja starih predmeta kako za ranije godine, tako ni za tekuću 2016. godinu, a koji za 2016. godinu broji 263 predmeta i koji imaju prioritet u rješavanju. Nadalje, postupajući stručni saradnik je tek krajem 2014. i početkom 2015. godine zadužen navedenim predmetom, koji nosi oznaku Kom i broj 65 0 Mal 477819 14 Kom iz čega proizlazi da se radi o relativno „mladom predmetu“ kada se pogleda njegov cjelokupan referat, ali je, i pored toga, postupajući stručni saradnik preduzimao sve radnje u skladu sa zakonom radi što bržeg okončanja ovog postupka. V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 29.
Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.
(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.
(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 49.
Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
Član 50. st. 4, 5. i 6.
Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave (4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.
(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije s tužbom.
(6) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinut će provedene radnje u izvršnom postupku.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave, a koji se nakon usvajanja njegovog prigovora nalazi u fazi parničnog postupka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog neokončanja postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnosioca prijedloga za izvršenje, odnosno tužioca protiv apelanta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Općinskim sudom– Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža i koji se trenutno nalaze u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovog prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.
24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja 10. jula 2008. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste više od osam godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 331,60 KM sa pripadajućim kamatama. Prema stanju spisa, te odgovoru Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu, koji je značajan za apelanta, jer nastoji ishoditi konačnu odluku suda o potraživanju tražioca izvršenja, odnosno tužioca prema njemu.
27. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godine).
28. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud donio rješenje o izvršenju 19. januara 2011. godine (odnosno dvije godine i šest mjeseci nakon što je prijedlog podnesen). Nadalje, Općinski sud je o apelantovom prigovoru riješio 6. jula 2011. godine (odnosno pet mjeseci nakon što je prigovor podnesen), što je protivno odredbi člana 15. Zakona o izvršnom postupku koja za tu radnju ostavlja rok od 15 dana. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda kojim je njegov prigovor usvojen, pa se prijedlog od 10. jula 2008. godine ima smatrati tužbom, Kantonalni sud je odbio svojim rješenjem od 31. oktobra 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud po apelantovoj žalbi odlučivao više od tri godine, što se ne može ocijeniti razumnim. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupak se nalazio u postupanju pred Općinskim sudom - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža.
29. Očitujući se o dužini predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je naveo da u svemu ostaje pri obrazloženju svoje odluke, te da tom odlukom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, dok je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za svoju neaktivnost naveo Plan rješavanja starih predmeta, ukazavši na enormno visok broj komunalnih predmeta koji se nalaze pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano naprimjer recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem komunalnih predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Općinski sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je neokončavanjem predmetnog izvršnog postupka u periodu više od osam godina. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za neokončavanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od osam godina.
30. Ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da su kako Općinski, tako i Kantonalni sud provodili procesne radnje u konkretnom predmetu, ali da je između pojedinih procesnih radnji prolazilo vrijeme znatno duže od onog predviđenog Zakonom o izvršnom postupku, pa se činjenica da predmetni postupak ni nakon osam godina nije okončan ne može smatrati opravdanom.
31. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započeti izvršni postupak, budući da je predmet upućen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na rješavanje po tužbi, nesporno je da je do tog trenutka postupak trajao vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovorima na apelaciju ne mogu opravdati ovako dugo trajanje predmetnog postupka. Ustavni sud konstatira da redovni sudovi nisu ispoštovali zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužem vremenskom periodu nisu ponudili adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno njegovo odsustvo, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da su Općinski i Kantonalni sud u toku postupanja u konkretnom predmetu provodili određene radnje, ali je vremenski razmak između njih bio relativno dug, što je sve rezultiralo neokončanjem izvršnog postupka u višegodišnjem trajanju, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2008. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije. Uzevši u obzir sve činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su Općinski i Kantonalni sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžili trajanje predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda - Odjeljenja za sporove male vrijednosti Ilidža za dužinu trajanja postupaka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti tom odjeljenju da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu odgovarajuća satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku i što je izdat nalog Općinskom sudu-Odjeljenju za rješavanje sporova male vrijednosti Ilidža da po hitnom postupku donese odluke u apelantovom predmetu.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred redovnim sudovima traje osam godina i kada još nije okončan iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su evidentni duži periodi neaktivnosti u postupanju Općinskog i Kantonalnog suda, te je neizvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, jer primjena Plana za rješavanje starih predmeta rezultira time da svaki novi predmet, dok dođe na red, postaje stari.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman