Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3471/16 (E.A.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3471/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3471/16, rješavajući apelaciju E.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija E.A.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 127628 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu E.A. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu E.A. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 127628 14 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 5. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. oktobra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 30. maja 2012. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv „Triglav osiguranja“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da mu tuženi naknadi štetu (koju je pretrpio u saobraćajnoj nezgodi) u ukupnom iznosu od 13.442,97 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 127628 12 P od 25. septembra 2013. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev.

7. Tuženi je 7. oktobra 2013. godine podnio žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 32 0 P 127628 12 P od 25. septembra 2013. godine. Predmet je 14. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe i zaveden je pod poslovnim brojem 32 0 P 127628 14 Gž.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 127628 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je 30. maja 2012. godine podnio predmetnu tužbu, te da ni nakon više od četiri godine (u vrijeme podnošenja apelacije) po pokretanju sudskog postupka, zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o žalbi tuženog, nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete, jer ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom. Zbog navedenog, apelant traži da mu Ustavni sud, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, dodijeli iznos od 150,00 KM za svaku godinu „čekanja“.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da taj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je ovaj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. Prema tom planu za 2016. godinu, predmet broj 32 0 P 127628 14 Gž stavljen je za rješavanje u IV kvartal 2016. godine (period od 1. oktobra 2016. godine do 31. decembra 2016. godine), te je on izvijećan 17. oktobra 2016. godine, kao i da će odluka u ovom predmetu biti donesena u zakonskom roku od 30 dana. Zbog navedenih razloga, Kantonalni sud smatra da u konkretnom slučaju nema povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, jer je predmet stavljen u rad i izvijećan u optimalnom roku, slijedom čega se navodi apelacije pokazuju neosnovanima.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 127628 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 30. maja 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 17. oktobra 2016. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao oko četiri godine i pet mjeseci.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, s obzirom na činjenicu da se radi o postupku naknade štete po osnovu štetnog događaja. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može se govoriti o relativno složenom predmetu.

23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku sa većom efikasnošću preduzimao procesne radnje i da je u roku od godinu dana i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu na koju je tuženi podnio žalbu 7. oktobra 2013. godine. Predmetni spis je na daljnje postupanje dostavljen Kantonalnom sudu 14. januara 2013. godine.

24. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku pokazao nedopustivu neefikasnost kada je žalbeni postupak trajao više od dvije godine i devet mjeseci od prijema predmeta na daljnje postupanje do donošenja Presude broj 32 0 P 127628 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine, kojom je predmetni postupak okončan, a kao opravdanje za nepostupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, što je u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, da je apelantov predmet prema Planu rješavanja bio predviđen za IV kvartal 2016. godine, kada je odluka u predmetnom postupku i donesena. Ovakvo opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda i da je doveo do toga da su Kantonalnom sudu bile potrebne gotovo tri godine da bi po žalbi tuženog u predmetnom postupku odlučio.

25. Imajući u vidu dužinu postupka u cjelini, donekle bi se i moglo prihvatiti da je odluka donesena u razumnom roku. Međutim, efikasnost prvostepenog suda, koji je svakako imao teži posao nego drugostepeni, nije mogla ispraviti apsolutnu neaktivnost žalbenog suda u periodu od gotovo tri godine, koja je prema standardima prava na pravično suđenje - nedopustiva. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

27. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu „čekanja“. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi se o predmetu koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 600,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

30. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju odnose, također, na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao oko četiri godine i pet mjeseci, pri čemu su Kantonalnom sudu bile potrebne gotovo tri godine da bi odlučio o žalbi u predmetnom parničnom postupku, jer, i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3471/16 (E.A.) | Sudska praksa | Aktio