Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1608/16 (J. S.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1608/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1608/16, rješavajući apelaciju J. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija J. S.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 P 088704 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 32 0 P 088704 13 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, J. S. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu J. S. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. J. S. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 088704 13 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 13. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni i Općinski sud su dostavili 19. jula 2016. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 6. jula 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo radi isplate po polisama osiguranja.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 088704 11 P od 29. oktobra 2012. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude tuženi je 28. novembra 2012. godine podnio žalbu. Spis predmeta je 4. februara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je apelantov predmet zaveo pod brojem 32 0 P 088704 13 Gž.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, apelant je naveo da Kantonalni sud ni nakon više od tri godine od dana sačinjavanja predmetne apelacije nije donio odluku o žalbi tuženog, slijedom čega apelant ni nakon skoro pet godina po pokretanju predmetnog sudskog spora nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete, jer ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom. Slijedom navedenog, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM zbog nedonošenja pravosnažne sudske odluke u razumom roku.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet tom sudu dostavljen na postupanje 4. februara 2013. godine i da je zaveden pod brojem 32 0 P 088704 13 GŽ. Zatim je navedeno da se u tom sudu na Građanskom odjeljenju predmeti rješavaju po starosti inicijalnog akta, odnosno po datumu podnesene tužbe prvostepenom sudu, te u skladu sa Planom rješavanja predmeta koji je donesen na osnovu Uputstva VSTV za kvartalne periode. Potom je navedeno da je navedeni predmet uvršten u Plan rješavanja predmeta tog suda za III kvartal 2016. godine, tj. za period od 1. jula 2016. godine do 30. septembra 2016. godine, kada će biti i završen. S tim u vezi je istaknuto da Kantonalni sud rješava na građanskom referatu, na kojem ima najveći broj neriješenih predmeta, predmete po inicijalnom aktu općinskih sudova na području Tuzlanskog kantona od 2012. godine pa do ranijih godina. Kantonalni sud u Tuzli pokriva područje sedam općinskih sudova u Tuzlanskom kantonu zbog čega ima veliki broj neriješenih predmeta različite vrste sporova koji se ne mogu rješavati u razumnom roku, jer sud nema dovoljan broj sudija, a u prošloj, 2015. godini iz suda je otišlo osam sudija u penziju, na drugu dužnost ili su bili odsutni zbog težih bolesti, tako da je 1/3 sudijskog kadra nedostajala u 2015. godini. Osim toga, posebno je istaknuto da povećanje broja općinskih sudova na području Tuzlanskog kantona i imenovanje sudija od VSTVBiH u te sudove nije pratilo povećanje broja sudija u Kantonalnom sudu u Tuzli zbog čega postoji nesrazmjer između broja sudija ovog suda u odnosu na broj sudija općinskih sudova, pa je i to jedan od razloga zbog kojih se predmeti ne mogu da riješe u razumnom roku. Kantonalni sud u Tuzli je tražio od VSTVBiH da izvrši sistematizaciju ovog suda, ali tom zahtjevu nije udovoljeno, tako da svaki sudija na građanskom referatu zadužuje u prosjeku 500 neriješenih predmeta, što predstavlja sudijsku godinu za dvije i po godine, pod uvjetom da za to vrijeme sudija ne primi nijedan novi predmet. S obzirom na navedeno, konkretan predmet do sada nije stavljen u rad, jer se predmeti uzimaju u rad isključivo po inicijalnom aktu, prije svega najstariji predmeti, a ovaj, prema starosti inicijalnog akta, došao je na red za rješavanje za III kvartal 2016. godine.

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je samo naveo kada je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena i kada je donesena prvostepena presuda tog suda, kao i da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje po žalbi.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak, i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina i četiri mjeseca, nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je pokrenuo 6. jula 2011. godine podnoseći tužbu Općinskom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 6. jula 2011. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će postupak koji traje duže od pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.

23. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka u kojem potražuje isplatu po polisi osiguranja uslijed zadobijene teške tjelesne povrede iz čega proizlazi da predmetni postupak ima veći značaj za apelanta.

24. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku sa većom efikasnošću preduzimao procesne radnje i da je u roku od skoro godinu dana i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu na koju je tuženi podnio žalbu. Predmetni spis je na daljnje postupanje dostavljen Kantonalnom sudu 4. februara 2013. godine. Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji Kantonalnog suda, koji u periodu dužem od tri godine i devet mjeseci nije odlučio o žalbi tuženog a kao opravdanje za nepostupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, što je u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, da je apelantov predmet, prema Planu rješavanja, bio predviđen za III kvartal 2016. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu dužem od tri godine i devet mjeseci, odnosno time da parnične stranke u periodu dužem od pet godina i četiri mjeseca nisu došle do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo i to da će apelantov predmet biti uzet u rad u III kvartalu 2016. godine, odnosno da će odluka o žalbi biti donesena do 30. septembra 2016. godine, a iz stanja spisa predmeta proizlazi da nije učinjeno do dana donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome, i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina, apelant nije došao do konačne odluke suda, odnosno u kome Kantonalni sud u periodu dužem od tri godine i devet mjeseci od prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio odluku, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 750,00 KM, koji je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

31. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju odnose, također, na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u predmetnom parničnom postupku, koji traje duže od pet godina, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno apelantovo pravno pitanje koji svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, koji po žalbi tuženog na prvostepenu presudu u periodu dužem od tri godine i devet mjeseci nije donio odluku, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetu čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman