Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1013/14 (R. Š.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Otkaz
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Prekid postupka
  • Građanski postupak
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1013/14

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1013/14, rješavajući apelaciju Rajka Šalabalije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tač. c) i e), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Rajka Šalabalije.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Rajku Šalabaliji u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Šalabalije podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 010977 10 Gž od 30.

avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Šalabalije podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 010977 09 P od 21.

avgusta 2012. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rajko Šalabalija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ iz Banjaluke, podnio je 26. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 010977 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine, te Rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 010977 09 P od 21. avgusta 2012. godine. Apelant je 4. novembra 2016. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dopunio apelaciju tako što je dostavio punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 28. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 2. novembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Okružni sud 9. novembra 2016. i Osnovni sud 14. novembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 25. marta 2005. godine podnio tužbi Osnovnom sudu protiv „Arcelor Mittal-a“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

6. Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 23. februar 2007. godine, na kojem je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, donio rješenje o prekidu postupka do okončanja izvršnog postupka koji se vodio između istih stranaka.

7. Osnovni sud je dopisom od 12. februara 2009. godine zatražio od apelantovog punomoćnika da obavijesti sud da li je okončan izvršni postupak.

8. Osnovni sud je 1. juna 2009. godine održao pripremno ročište, te 6. jula 2009. godine glavnu raspravu. Osnovni sud je zakazao ročište za nastavak glavne rasprave za 2. septembar 2009. godine koje je, na apelantov prijedlog, odložio za 7. oktobar 2009. godine.

9. Osnovni sud je rješenjima od 28. oktobra i 30. novembra 2009. godine odlučio o zahtjevima Udruženja za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: Udruženje) i apelanta za izuzeće sudije u predmetnom postupku.

10. Osnovni sud je 18. januara 2010. godine zaključio glavnu raspravu.

11. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine poništena je odluka o otkazu ugovora o radu tuženog od 29. oktobra 2004. godine i naloženo tuženom da apelantu na ime neisplaćenih plata od novembra 2004. do septembra 2005. godine, te na ime regresa za 2004. i 2005. godinu isplati novčane iznose pobliže navedene u izreci presude, kao i da na dosuđene iznose plata uplati za apelanta doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se tuženi obaveže da ga vrati na posao, u dijelu u kojem je tražio da mu tuženi isplati naknadu na ime otpremnine, te u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da je u određenom periodu bio izložen neposrednoj diskriminaciji i psihičkom zlostavljanju od strane tuženog i da se tuženi po tom osnovu obaveže da mu naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu, dok je apelantova tužba, u dijelovima pobliže navedenim u izreci presude, odbačena kao neblagovremena ili zbog nenadležnosti suda. Obavezan je apelant da tuženom isplati iznos od 1.329,03 KM, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog.

12. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 77 0 P 010977 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine kojom je apelantovu žalbu odbio, a žalbu tuženog djelimično uvažio, pa je preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je tuženi obavezan da apelantu na ime regresa za 2004. i 2005. godinu isplati navedene novčane iznose tako što je apelantov tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

13. Apelant je 28. oktobra 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 010977 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 2640/10 od 12. juna 2013. godine (grupna odluka - apelanti zaposlenici tuženog) kojom je odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

14. Apelant je istovremeno izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Okružnog suda.

15. Udruženje je 30. decembra 2010. godine podnijelo zahtjev Osnovnom sudu kojim je tražilo da kao umješač na strani apelanta stupi u predmetni postupak.

16. Vrhovni sud, kojem je predmet već bio dostavljen na odlučivanje o reviziji, 15. februara 2011. godine vratio je predmetni spis Osnovnom sudu radi odlučivanja o zahtjevu Udruženja.

17. Osnovni sud je donio Rješenje broj 77 0 P 010977 09 P od 21. avgusta 2012. godine kojim je određeno da se odbija učešće Udruženja kao umješača u predmetnoj pravnoj stvari. Odlučujući o žalbama Udruženja i apelanta protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine kojim je žalbe odbio i navedeno rješenje potvrdio.

18. Vrhovni sud, odlučujući o revizijama apelanta i Udruženja, donio je Presudu broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine kojom je odbio apelantovu reviziju protiv drugostepene presude od 30. avgusta 2010. godine, te odbacio reviziju apelanta i Udruženja protiv drugostepenog rješenja od 27. februara 2012. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, u suštini, naveo da je drugostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te donio zakonitu odluku. Vrhovni sud je dalje naveo da je revizija nedozvoljena u odnosu na pobijana rješenja kojima je odbijeno učešće Udruženja kao umješača u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, Vrhovni sud je ukazao da se navedenim rješenjima nije odlučivalo o predmetu spora, tako da ta rješenja nemaju karakter rješenja kojima se postupak pravosnažno okončava u smislu odredaba člana 254 st. 1, 2 i 3 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije (zabrana diskriminacije). Apelant navodi da su osporene presude zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te da redovni sudovi nisu dali valjana obrazloženja za svoja odlučenja. Apelant dalje navodi da je osporenim odlukama, kojima je odbijen zahtjev Udruženja da kao umješač stupi u predmetni postupak, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. Apelant, takođe, navodi da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku budući da je predmetni postupak trajao duže od osam godina, iako se radi o hitnom postupku u smislu odredaba člana 420 ZPP-a, te u vezi s tim traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

20. Vrhovni sud je naveo da je iscrpno i svestrano obrazložio svoju odluku, te da se izjasnio i o pitanjima koja je kao sporna postavio apelant u predmetnoj apelaciji. Što se tiče navoda o dužini trajanja postupka, Vrhovni sud je naveo da je dužini trajanja postupka doprinijelo Udruženje (koje je u apelantovo ime podnijelo apelaciju) jer je zatražilo da se umiješa u predmetni postupak tek nakon izjavljivanja revizije, tako da je taj sud morao da predmet vrati prvostepenom sudu da odluči o tom zahtjevu.

21. Okružni sud je naveo da je postupak pred tim sudom trajao četiri mjeseca, računajući od dostavljanja predmeta na odlučivanje o žalbama protiv prvostepene presude.

22. Osnovni sud je opisao hronologiju postupanja u predmetnom postupku na način kako je to navedeno u činjeničnom stanju predmeta. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je apelant nakon podnošenja tužbe više puta dopunjavao i precizirao tužbeni zahtjev, a zatim podnio prijedlog za prekid postupka. Osnovni sud je naveo da je i apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, te da se to ne može staviti na teret sudu. V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na osporene presude

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporene presude (kojima je odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu i protivtužbenom zahtjevu tuženog), Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka

e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. oktobra 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 010977 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine koja je zavedena pod brojem AP 4633/10. U vezi s tim, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 2640/10 od 12. juna 2013. godine (grupna odluka) kojom je odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda (kojom je odbijena njegova revizija protiv drugostepene presude), te protiv presuda Okružnog suda i Osnovnog suda, tj. protiv odluka protiv kojih je ranije podnio apelaciju broj AP 4633/10 i o kojoj je Ustavni sud odlučio Odlukom o dopustivosti broj AP 2640/10 od 12. juna 2013. godine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a da iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o tom pitanju.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je u odnosu na osporene presude odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na osporena rješenja

29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporena rješenja (kojima je odbijen zahtjev Udruženja da stupi u predmetni postupak u svojstvu umješača na strani apelanta) Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

30. Ustavni sud ukazuje da Presudom Vrhovnog suda broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanta i Udruženja izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka o ovom pitanju Rješenje Okružnog suda broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine.

31. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno navedeno rješenje Okružnog suda. S obzirom na to da je Presudom Vrhovnog suda broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine odbačena apelantova revizija protiv predmetnog rješenja, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Rješenje Okružnog suda broj 77 0 P 010977 12 Gž 2 od 27. decembra 2012. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. februara 2014. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

32. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav 3 tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je u odnosu na osporena rješenja odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka

33. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. januara 2014. godine, a apelacija je podnesena 26. februara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na navode o dužini trajanja postupka ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

35. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

37. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na zaštitu prava iz radnog odnosa, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa su stoga član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjivi na taj postupak.

39. Ustavni sud ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18 i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant 25. marta 2005. godine pokrenuo predmetni postupak, te da je taj postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 77 0 P 010977 13 Rev 2 od 11. decembra 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i osam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud tek nakon jedne godine i 11 mjeseci zakazao pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari. Što se tiče navoda Osnovnog suda iznesenih u odgovoru na apelaciju da je „apelant nakon podnošenja tužbe više puta dopunjavao i precizirao tužbeni zahtjev“, Ustavni sud ukazuje da je na redovnom sudu da djelotvorno kontroliše postupak, zbog čega takvi navodi ne mogu da opravdaju ovakvu neaktivnost tog suda (vidi, mutatis mutandis, presuda Evropskog suda Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine). Ustavni sud ukazuje da je nakon toga prvostepeni sud, postupajući po prijedlogu apelantovog punomoćnika, donio rješenje o prekidu postupka (koji je trajao oko dvije godine), da bi u narednom periodu od jedne godine, u kojem je prvostepeni sud aktivno preduzimao procesne radnje, okončao prvostepeni postupak i donio presudu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je prvostepenom sudu, nakon što je Vrhovni sud vratio predmetni spis, trebalo godinu i šest mjeseci da odluči o zahtjevu Udruženja za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani apelanta, čime je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Što se tiče Okružnog suda i Vrhovnog suda, Ustavni sud ne nalazi da su ovi sudovi svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, budući da su u relativno kratkim rokovima, računajući od datuma kada im je dostavljena žalba odnosno revizija donijeli svoje odluke. S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je prvostepeni sud, na prijedlog apelantovog punomoćnika, donio rješenje o prekidu postupka, te da je predmetni postupak nastavljen tek nakon dvije godine. Ustavni sud ukazuje da je, dakle i apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, ali da to ipak, s obzirom na cjelokupan tok postupka, nije odlučujuće uticalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je riječ o „radnom sporu“ koji je po prirodi hitan i koji, stoga, zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka od osam godina i osam mjeseci suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

43. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao osam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao osam godina i osam mjeseci, pri čemu odgovornost za dužinu postupka u najvećem dijelu snosi Osnovni sud. Pri tome, postoji i određeni apelantov doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće uticao na sveukupnu dužinu predmetnog postupka.

45. Na osnovu člana 18 stav (3) tač. c) i e), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1013/14 (R. Š.) | Sudska praksa | Aktio