Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-704/14 (H. K.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-704/14

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 704/14, rješavajući apelaciju Hajrije Kamarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hajrije Kamarić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju pod brojem 42 1 P 001817 14 P (raniji broj P-34/09).

Nalaže se Općinskom sudu u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 42 1 P 001817 14 P (raniji broj P-34/09) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona, u skladu sa članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Hajriji Kamarić u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrija Kamarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijela je 14. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pod brojem 42 1 P 001817 14 P (raniji broj P-34/09) vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelantica je 6. aprila 2014. godine dostavila dopunu apelacije u kojoj je navela da je postupak pred Općinskim sudom okončan presudom od 24. marta 2014. godine, ali da i dalje ostaje pri apelaciji. Apelantica je i 19. februara 2016. godine dostavila dopunu apelacije u kojoj je navela da je presuda Općinskog suda od 14. marta 2014. godine u međuvremenu ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak tom sudu. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 3. novembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 3. marta 2009. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv 29 lica, poimenično navedenih u apelaciji, kojom je tražila da sud utvrdi da je apelantica jedina vlasnica nekretnina preciziranih u tužbi s dijelom 1/1.

6. Općinski sud je, nakon što su dostavljeni odgovori na tužbu, zakazao i održao pripremno ročište 29. septembra 2011. godine, nakon čega je zakazano i odgođeno šest ročišta (zbog neuredne dostave poziva strankama). Općinski sud je zakazao i održao pripremna ročišta 9. maja 2013. i 14. novembra 2013. godine, nakon čega je donio Presudu broj 42 1 P 001817 13 P 2 od 24. marta 2014. godine. Navedenom presudom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je jedina vlasnica nekretnina preciziranih u presudi. Presudom je apelantica obavezana da tuženom, poimenično navedenom u presudi, naknadi troškove postupka precizirane u presudi.

7. Protiv navedene presude apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Rješenjem broj 42 1 P 001817 14 Gž od 5. augusta 2014. godine žalbu uvažio, ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je odredbama člana 5. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH propisano da se tužba za utvrđenje vlasništva na nekretnini zbog prirode pravnog posla, te s obzirom na kumulativno dejstvo upisa u zemljišne knjige, može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, zbog čega je tužbom za utvrđenje vlasništva na nekretnini, a time i sudskom odlukom potrebno obuhvatiti sve suvlasnike. Međutim, kako je obrazložio taj sud, iz stanja spisa proizlazi da je tuženim Nefi (Mehe) Paštić i Vasvi (Mehe) Mehinović, rođ. Pašić, kao licima nepoznatog boravišta, Centar za socijalni rad u Maglaju postavio staraoce za posebne slučajeve (advokate Bakira Ljubovića i Eldina Bašića), što je Općinski sud prihvatio. S tim u vezi je navedeno da je odredbom člana 227. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ako stranku koja je pravno lice u postupku nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku oko vođenja parnice, odnosno pojedinih radnji u postupku, a što nije naknadno odobreno s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i predmet vratiti nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

8. Kako je, prema obrazloženju Kantonalnog suda, tuženi Safet Pašić svojim podneskom od 23. septembra 2009. godine istakao da su navedene tužene preminule, a da je apelantica to morala znati jer su u rodbinskim odnosima to je, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud prije prihvaćanja prijedloga za postavljanje staralaca za poseban slučaj trebao da u nadležnim matičnim knjigama provjeri istaknutu činjenicu da su te tužene preminule. Ovo stoga jer se, kako je obrazložio taj sud, prema članu 197. Porodičnog zakona staralac za poseban slučaj može postaviti nepoznatom licu, odnosno licu nepoznatog boravišta, a ne umrlom licu koje uopće ne može biti stranka u postupku shodno odredbama člana 291. ZPP. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je donio rješenje kao u dispozitivu.

9. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 42 1 P 001817 14 P 3 od 17. aprila 2015. godine kojim je prekinuo predmetni postupak i odredio da će se taj postupak nastaviti kada nasljednici tuženih Nefe Pašić i Vasve Mehinović preuzmu postupak ili ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

10. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 42 1 P 001817 15 Gž od 28. jula 2015. godine žalbu uvažio, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je u ponovljenom postupku prvostepeni sud od preciziranih organa općina Tešanj i Zenica pribavio informaciju da u njihovim matičnim knjigama umrlih tužene Nefa Pašić i Vasva Mehinović nisu evidentirane kao umrle, ali da je taj sud i pored toga donio rješenje o prekidu postupka samo na osnovu iskaza Safeta Pašića da su navedena lica umrla. Kantonalni sud je istakao da je u ovakvoj situaciji prvostepeni sud bio dužan da od navedenog lica zatraži informaciju o mjestu i vremenu smrti navedenih tuženih, te da se nakon toga obrati i MUP-u na čijem području su one imale prebivalište, a sve u cilju utvrđivanja tačne činjenice da li su ta lica preminula. Navedeno, prema obrazloženju rješenja, prvostepeni sud ponovno nije učinio, te je zbog toga taj sud i usvojio apelanticinu žalbu, ukinuo osporeno rješenje i predmet ponovno vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

11. Do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda postupak pred Općinskim sudom nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da u predmetu postoje poteškoće zbog velikog broja tuženih i da su joj u sudu informacije oko problema s dostavom davali isključivo usmenim, a ne pismenim putem, kao i da su ročišta odgađana jer se sud nije konsultirao sa strankama oko termina njihovog održavanja. Apelantica traži da joj zbog navedenog Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je naveo da su apelanticini navodi neosnovani i da postupak ne traje nerazumno dugo, već u razumnim rokovima i da apelacija predstavlja način apelanticinog pritiska na sud u ovom veoma obimnom predmetu čiji se spis sastoji od čak pet svezaka i u kojem se broj tuženih stalno povećava jer prvobitni tuženi umiru i na njihovo mjesto stupaju njihovi nasljednici. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 3. marta 2009. godine i da taj postupak još uvijek traje, i to pred prvostepenim sudom. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka je period od sedam godina i osam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o postupku po apelanticinoj tužbi kojom je tražila da se utvrdi da je jedina vlasnica nekretnina preciziranih u tužbi i kojom je obuhvaćeno 30 tuženih, zbog čega Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom predmetu.

26. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 24. marta 2014. godine, dakle pet godina nakon podnošenja tužbe, da je taj sud otkazivao ročišta zbog svojih proceduralnih grešaka u vezi s dostavom dokumentacije vezane za predmet tuženim, te da je navedena presuda, a nakon toga i rješenje tog suda o prekidu postupka ukinuto rješenjima Kantonalnog suda zbog isključivo proceduralne greške Općinskog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da Općinski sud u odgovoru na apelaciju negira nerazumno dugo trajanje postupka, tvrdeći da je postupao u skladu sa zakonom i u razumnim rokovima, ali da je predmet složen zbog velikog broja tuženih. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi Ustavni sud smatra da broj tuženih u konkretnom slučaju ne može biti opravdanje za proceduralne greške Općinskog suda koje je taj sud počinio čak dva puta i zbog čega je njegove odluke ukidao Kantonalni sud (zbog neutvrđivanja službenim putem činjenice da li su poimenično navedene tužene zaista umrle, već oslanjanja isključivo na iskaz jednog od tuženih). Sve navedeno za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

29. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje sedam godina i osam mjeseci, apelantici se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.050,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

30. Postoji kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada predmetni postupak za utvrđivanje prava vlasništva, koji je relativno složen, traje sedam godina i osam mjeseci i kada su odluke Općinskog suda dva puta ukidane u žalbenom postupku i predmet vraćan tom sudu na ponovni postupak zbog isključivo proceduralnih grešaka tog suda.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-704/14 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio