Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4287/16 (G. G.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Otkaz
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4287/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4287/16, rješavajući apelaciju Gordane Gavrilović, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Gordana Gavrilović, protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 043301 16 Rsž od 6. juna 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Gavrilović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Istočnog Sarajeva, koju zastupa Neđo Šutanović, advokat iz Sokolca, podnijela je 11. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Rs 043301 16 Rsž od 6. juna 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev, kojim je tražila, da se ponište kao nezakonita, rješenje tuženog (TEKO Mining Lapišnica d.o.o. Istočno Sarajevo) o otkazu ugovora o radu apelantici i Odluka tuženog, kojom je odbijena apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja o otkazu ugovora o radu, te da se obaveže tuženi da apelanticu vrati na rad i rasporedi je na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, te da apelantici na ime neisplaćenih plata, za određeni vremenski period, isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom i da za apelanticu uplati zakonske doprinose.

2. Okružni sud, između ostalog, navodi da je u toku prvostepenog postupka utvrđeno da je apelantica sa tuženim zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, 1. jula 2014. godine, kojim je raspoređena na radno mjesto „komercijaliste“, da je tuženi, 10. februara 2015. godine, donio novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (u daljnjem tekstu: Pravilnik o sistematizaciji), koji je stupio na snagu danom donošenja, da je novim Pravilnikom o sistematizaciji tuženog ukinuto radno mjesto „komercijaliste”, na kome je do tada radila apelantica, da je tuženi 13. februara 2015. godine, donio rješenje o otkazu ugovora o radu apelantici, na osnovu odredaba člana 126. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, sa istekom otkaznog roka od 30 dana i pravom na otpremninu, iz razloga što je prestala potreba za radom apelantice zbog organizacionih promjena kod tuženog usvajanjem novog Pravilnika o sistematizaciji, kojim nisu sistematizovani poslovi „komercijaliste”, te što tuženi obzirom na svoje ekonomsko stanje, proizvodne kapacitete i organzaciju rada, nije u mogućnosti apelantici obezbijediti odgovarajući posao. Dalje se navodi, da je osporenom presudom prvostepeni sud odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan, iz razloga što je utvrdio da je apelantici otkazan ugovor o radu u skladu sa odredbama člana 126. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, iz ekonomskih i organizacionih razloga, odnosno što je uvidom u novi Pravilnik o sistematizaciji poslova tuženog, utvrdio da je ukinuto radno mjesto „komercijaliste”, na kome je do tada radila apelantica i da su poslovi tog radnog mjesta (izrada faktura) pripojeni poslovima vagara-blagajnika, da su sva ostala radna mjesta popunjena i da nije bilo drugih slobodnih radnih mjesta, koja odgovaraju stručnoj spremi i radnoj sposobnosti apelantice, na koja se apelantica mogla rasporediti, te da tuženi od donošenja novog Pravilnika nije primao nove radnike sa stručnom spremom apelantice ( VSS ekonomske struke), što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka R. B., rukovodioca finansija tuženog, a što proizlazi i iz nalaza sudskog vještaka finansijske struke B. K., koje dokaze apelantica tokom postupka nije osporila drugim dokazima. Po mišljenju Okružnog suda, prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza, pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dajući za svoju odluku valjane razloge, koje u cijelosti prihvata i Okružni sud, što nije dovedeno u sumnju apelanticinim žalbenim navodima. Okružni sud konstatuje, da su neosnovani apelanticini žalbeni navodi da je nejasno kako su se poslovi komercijaliste koje je obavljala apelantica i za koje je bila predviđena VSS, mogli povjeriti blagajniku-vagaru, za čije poslove je predviđena SSS, jer nije u nadležnosti Okružnog suda da cijeni koja školska sprema je potrebna za radna mjesta sistematizovana u Pravilniku tuženog, već je to u isključivom domenu tuženog.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4287/16 (G. G.) | Sudska praksa | Aktio