Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4271/16 (S. E.-V.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4271/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4271/16, rješavajući apelaciju Selme Elezović rođ. Voljevica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Selme Elezović rođ.Voljevica podnesena zbog vođenja istrage pred Kantonalnim tužilaštvom Hercegovačko neretvanskog kantona u predmetu broj T07 0 KT 0010861 15, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Selma Elezović rođ. Voljevica iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Nenad Rebac, advokat iz Mostara podnijela je 10. novembra 2016 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog vođenja istrage pred Kantonalnim tužilaštvom Hercegovačko neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u predmetu broj T07 0 KT 0010861 15.
2. MUP Hercegovačko neretvanskog kantona Mostar 13. jula 2015. godine dostavio je izvještaj broj Ku:308/15 o počinjenom krivičnom djelu Tužilaštvu protiv apelantice zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti saobraćaja iz člana 336 stav 4. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i formiran predmet T07 0 KT 0010861 15.
3. Tužilaštvo je 24. avgusta 2015. godine donijelo naredbu o provođenju istrage broj T07 0 KT 0010861 15 protiv apelantice kao osumnjičene da je počinila krivično djelo teško krivično djelo protiv sigurnosti saobraćaja iz člana 336 stav 4. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Nakon provedene istrage, odnosno uvida u prikupljene dokaze kroz spis T07 0 KT 0010861 15, izvještaj MUP-a od 13. jula 2015. godine te saobraćajno vještačenje Tužilaštvo je donijelo naredbu o obustavi istrage T07 0 KT 0010861 15 od 7. oktobra 2015. godine, jer je utvrđeno da djelo koje je počinila nije krivično djelo za koje je vođena istraga.
5. Na osnovu pritužbe E.K., oca oštećenog ured glavnog tužitelja stavio je van snage naredbu o obustavi istrage T07 0 KT 0010861 15 2 od 7. oktobra 2015. godine i određeno je ponovno provođenje istrage.
6. U ponovljenoj istrazi Tužilaštvo je izvršilo uvid u sve ranije pribavjene dokaze i provedena je dopuna vještačenja po vještaku.B.N..
7. Nakon provedene ponovne istrage Tužilaštvo je donijelo naredbu o obustavi istrage broj T07 0 KT 0010861 15 2 od 18. decembra 2015. godine protiv apelantice kao osumnjičene teško krivično djelo protiv sigurnosti saobraćaja iz člana 336 stav 4. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine jer je utvrđeno da djelo koje je počinila nije krivično djelo za koje je vođena istraga niti neko drugo krivično djelo na što Tužilaštvo pazi po službenoj dužnosti.
8. Rješenjem Tužilaštva broj T07 0 KT 0010861 15 od 12. jula 2016. godine odbijena je kao neosnovana pritužba E.B., oca oštećenog protiv naredbe o obustavi istrage T07 0 KT 0010861 15 od 7. oktobra 2015. godine.
9. E.B. otac oštećenog podnio je zahtjev Federalnom Tužilaštvu za preispitivanje rješenja Tužilaštva broj T07 0 KT 0010861 15 2 od 12. jula 2016. godine i naredbu Tužilaštva o obustavi istrage broj T07 0 KT 0010861 15 2 od 18. decembra 2015. godine.
10. Postupajući po zahtjevu E.B. Federalno tužilaštvo je dopisom broj T11 0 KTA 00002367 16 od 26. septembra 2016. godine (uz koji je priloženi i spis broj T07 0 KT 0010861 15 2 u kojem je sadržan i spis broj T07 0 KT 0010861 15) obavijestilo Tužilaštvo da je zahtjev E.B. ocijenjen osnovanim i određeno da u konkretnom predmetu u cilju provjeravanja izvedenih dokaza i utvrđivanja činjenica koje su od značaja za potpuno razrješenje stvari shodno odredbama člana 107. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hecegovine neophodno odrediti rekonstrukciju događaja, a nakon toga sa tačno utvrđenim parametrima na licu mjesta eventualno narediti timsko saobraćajno vještačenje što bi pomoglo i omogućilo tužiocu da izvede pravilne zaključke u pogledu svih odlučnih činjenica i donese pravilnu tužilačku odluku.
11. Istraga pred Tužilaštvom protiv apelantice zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti saobraćaja iz člana 336 stav 4. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine još uvijek je u toku.
Apelacioni navodi
12. Ustavni sud zapaža da se u apelaciji apelantica žali da je vođenjem istrage protiv nje pred Kantonalnim tužilaštvom Hercegovačko neretvanskog kantona u predmetu broj T07 0 KT 0010861 15 povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
13. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojim je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će da zabrani dalje vođenje istrage i vršenje istražnih radnji protiv apelantice do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njenoj apelaciji.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;»
15. U konkretnom slučaju apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što se protiv nje kao osumnjičene vodi istraga da je počinila teško krivično djelo protiv sigurnosti saobraćaja iz člana 336 stav 4. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud prije svega podsjeća da Evropski sud za ljudska prava smatra da «optužba», u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ima autonomno značenje i da postoji od momenta kada država preduzme mjere koje impliciraju tvrdnje da je neko lice počinilo krivično djelo «što značajno utječe na situaciju osumnjičenog lica » (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i dr. protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56). Dakle, od tog trenutka licu protiv kojeg postoji «optužba» moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju protiv apelantice je pokrenuta istraga zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo. Iz navedenog proizlazi da su prema apelantici preduzete mjere koje impliciraju tvrdnju da je počinila krivično djelo i koje značajno utječu na njenu situaciju. Navedene mjere preduzete su protiv apelantice u istražnom postupku, koji u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u apelanticinom slučaju postoji „optužba“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima, ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. Saglasno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovi postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6.decembra 1988. godine, Serija A broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).25..
16. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u fazi istrage u toku pred Kantonalnim tužilaštvom Hercegovačko neretvanskog kantona, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
17. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman