Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-890/14 (V. Z.)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-890/14

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 890/14, rješavajući apelaciju Vase Zekanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Vase Zekanovića podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okonačan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-682/05 od 28.

decembra 2006. godine i nedostavljanja Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-682/05 od 28. decembra 2006. godine u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vaso Zekanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 682/05 od 28. decembra 2006. godine i zbog nedostavljanja predmetne presude u razumnom roku. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 19. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 30. septembra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantov otac Milorad Zekanović (u daljnjem tekstu: apelantov prednik) podnio je 7. juna 2004. godine Općinskom sudu u Bugojnu tužbu protiv Huseina Jusića (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime ugovorene cijene za preuzete trupce isplati iznos od 3.500,00 KM.

6. Općinski sud u Bugojnu je donio Presudu broj P-440/04 od 4. jula 2005. godine kojom je kao neosnovan odbio navedeni tužbeni zahtjev apelantovog prednika.

7. Apelantov prednik je protiv navedene presude podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj Gž-682/05 od 28. decembra 2006. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

8. Presudu Kantonalnog suda broj Gž-682/05 od 28. decembra 2006. godine taj sud je dostavio strankama u postupku, i to punomoćniku apelantovog prednika - advokatu Ivici Dragunu iz Bugojna 1. februara 2007. godine, a tuženom 3. februara 2007. godine. Obje dostave su bile uredne, te je Kantonalni sud prvostepeni spis, sa odlukom Kantonalnog suda, vratio Općinskom sudu u Bugojnu.

9. Apelantov prednik je umro 27. aprila 2012. godine, nakon čega je u ostavinskom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju (6. juna 2012. godine) i dopunsko rješenje o nasljeđivanju (6. augusta 2013. godine) apelantovog prednika prema kojem je apelant jedini nasljednik svog prednika (budući da su ostali nasljednici svoje zakonske dijelove ustupili apelantu).

10. Nakon toga apelant je putem punomoćnika Milana Romanića zatražio od Kantonalnog suda 10. decembra 2013. godine da mu taj sud dostavi Presudu broj Gž-682/05 od 28. decembra 2006. godine, što je taj sud i učinio 18. decembra 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka i nedostavljanja sudske odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je predmetna presuda Kantonalnog suda dostavljena tek nakon sedam godina od njezinog donošenja iako je nesporno da je apelant jedini nasljednik svog prednika, o čemu svjedoče i rješenja o nasljeđivanju koja kao dokaz dostavlja uz apelaciju. Apelant traži da mu Ustavni sud zbog navedenog dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.600,00 KM i 1.000,00 KM na ime troškova sastavljanja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da je apelacija neosnovana jer nije bilo kršenja prava na koje se apelant poziva.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 185.

(1) Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.

(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.

(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

Član 186.

(1) U izuzetnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odlučiti da se dostava presude izvrši na način predviđen odredbama ovog zakona o dostavi.

(2) Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude, sud će u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi. VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom i nedostavljanje presude Kantonalnog suda u razumnom roku.

17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka i nedostavljanja presude Kantonalnog suda u razumnom roku prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 7. juna 2004. godine kada je apelantov prednik Općinskom sudu u Bugojnu podnio tužbu protiv tuženog i da je postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 28. decembra 2006. godine, te da je predmetna presuda apelantovom predniku uručena 1. februara 2007. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od dvije godine i šest mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju radi se o postupku po tužbi apelantovog prednika podnesenoj zbog naplate potraživanja od tuženog za neplaćene, a isporučene trupce, zbog čega Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.

25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 4. jula 2005. godine, dakle u roku od godinu i mjesec dana, dok je postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 28. decembra 2006. godine, dakle u narednih godinu i pet mjeseci. Iz navedenog proizlazi da je predmetni postupak okončan za dvije godine i šest mjeseci, dakle u kratkom vremenskom roku na dvije sudske instance i da u konkretnom slučaju nije prešao granice „razumnog trajanja“. Stoga, Ustavni sud ove apelantove navode smatra neosnovanim.

26. Osim toga, apelant navodi da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno i zbog toga što je Kantonalnom sudu trebalo više od sedam godina da mu kao jedinom nasljedniku svog prednika uruči presudu tog suda od 28. decembra 2006. godine. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na činjenice konkretnog predmeta precizirane u prethodnim tačkama ove odluke iz kojih jasno proizlazi da je navedena presuda apelantovom predniku (koji je bio tužilac u postupku) uručena 1. februara 2007. godine. S obzirom na navedeno, te kako je apelantov prednik umro 27. aprila 2012. godine, a apelant proglašen njegovim nasljednikom rješenjem o nasljeđivanju (od 6. juna 2012. godine) i dopunskim rješenjem o nasljeđivanju (od 6. augusta 2013. godine), to navedeni sud nije ni bio u obavezi da apelantu kao nasljedniku prednika apelanta uruči navedenu presudu s obzirom da je presuda već ranije uručena apelantovom predniku kao tužiocu u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud i ove apelantove navode smatra neosnovanim.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka i dostavljanje presude Kantonalnog suda nisu prešli granicu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da ne postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

28. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i njezinog dostavljanja apelantu u razumnom roku kada je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao dvije godine i šest mjeseci i kada je, nakon okončanja postupka, presuda 2007. godine uručena apelantovom predniku, a koji je umro 2012. godine, zbog čega redovni sud i nije bio u obavezi odluku dostaviti apelantu kao nasljedniku prednika apelanta.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-890/14 (V. Z.) | Sudska praksa | Aktio