Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3893/14 (PPUTUD “Feniks” Kakanj)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3893/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. prosinca 2016. godine, u predmetu broj AP-3893/14, rješavajući apelaciju PPUTUD “Feniks” Kakanj, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PPUTUD “Feniks” Kakanj, podnesena zbog neprovođenja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Kaknju u predmetu broj 36 0 Ip 009248 10 Ip, a koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 Ip 009248 14 Pž od 6. siječnja 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. PPUTUD “Feniks” Kakanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Mensur Hodžić, odvjetnik iz Zenice, podnio je 20. kolovoza 2014. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 36 0 Ip 009248 10 Ip, a koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 Ip 009248 14 Pž od 6. siječnja 2015. godine. Podnescima od 24. studenog 2014. godine i 25. veljače 2015. godine apelant je dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 36 0 Ip 009248 10 Ip od 14. studenog 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 36 0 Ip 009248 14 Pž od 6. siječnja 2015. godine, odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje od 22. travnja 2010. godine kao neuredan i obustavljeno je izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju navedenog rješenja, Općinski sud je istakao da je, ispitujući urednost prijedloga za izvršenje utvrdio da isti nije usuglašen sa izvršnom ispravom, zbog čega je zaključkom od 29. travnja 2010, godine, naložio apelantu da u roku od 8 dana pravilno označi izvršenike, odnosno da sudu dostavi dokaz o pravnom sljedništvu izvršenika, obzirom da je u prijedlogu za izvršenje kao prvoizvršenik označena “Javna ustanova za kulturu i sport, sada Javna ustanova za kulturu i obrazovanje, uL Šehida br. 5., Kakanj”, koja je u izvršnoj ispravi - presudi označena kao “Javna ustanova za kulturu i sport Kakanj”, dok je drugoizvršenik označen u izvršnom postupku kao „Odbor Islamske zajednice Kakanj sada Medžlis Islamske zajednice Kakanj“ a u presudi kao „Odbor Islamske zajednice Kakanj“. Općinski sud je dalje naveo da je apelant 14. svibnja 2010. godine dostavio Izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Zenici br. G43-0-R.egZ-l0-000883 od 14. svibnja 2010. godine za prvoizvršenika, sa podneskom u kojem navodi da su izvršenici pravilno određeni, njihovi nazivi u vrijeme spora, te da smatra da ne treba vršiti bilo kakve ispravke, a podneskom od 28. lipnja 2012. godine apelant je ponovno dostavio Izvod iz sudskog registra Općinskog suda od 5. ožujka 2012. godine. U vezi sa navedenim, Općinski sud je naveo da je uvidom u dostavljene podneske utvrdio da apelant nije postupio po nalogu suda iz zaključka, obzirom da iz dostavljenih Izvoda iz sudskog registra od 14. svibnja 2010. godine i 5. ožujka 2012. godine, ne proizlazi da je izvršenik „Javna ustanova za kulturu i obrazovanje, Kakanj” pravni slijednik tuženog iz izvršne presude označenog kao "Javna ustanova za kulturu i sport Kakanj”, dok za izvršenika „Medžlis Islamske zajednice Kakanj“ koji je u izvršnoj ispravi označen kao „Odbor Islamske zajednice Kakanj“, apelant uopće nije ni dostavio izvod iz sudskog registra. Kod naprijed navedenog stanja stvari, ukazujući da je nesporno da apelant nije postupio po nalogu suda odnosno zaključku od 29. travnja 2010. godine na način da sudu nije dostavio dokaze da su označeni izvršenici pravni slijednici tuženih iz izvršne isprave na osnovu koje temelji svoje potraživanje, Općinski sud je na temelju članka 336. stava 3. Zakona o parničnom postupku u vezi sa člankom 21. stavak 1. i člankom 63. stavak 3. Zakona o izvršnom postupku odlučio kao u dispozitivu odluke.
3. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je između ostalog naveo da su redoviti sudovi imali razloga i osnova da usvoje predloženo rješenje o izvršenju te da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;
5. U vezi sa navodima apelacije kojima ukazuje na duljinu trajanja izvršnog postupka, Ustavni smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovitim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu duljine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kada sam apelant ne dostavi uredan prijedlog za izvršenje, odnosno ne postupi prema nalogu suda da pravilno označi izvršenike odnosno da sudu dostavi dokaze o pravnom sljedništvu izvršenika, pa mu zbog toga prijedlog za izvršenje bude odbačen, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. pravila Ustavnog suda.
6. Također, razmatrajući navode apelanta kojima ukazuje da su redoviti sudovi imali razloga i osnova da usvoje predloženo rješenje o izvršenju, Ustavni sud Ukazuje da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
7. Stoga, imajući u vidu da iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da apelant u predmetnom izvršnom postupku nije Općinskom sudu dostavio uredan prijedlog za izvršenje u kojemu bi pravilno označio izvršenike, pa je zbog toga njegov prijedlog za izvršenje konačno odbačen rješenjem Općinskog suda broj 36 0 Ip 009248 10 Ip od 14. studenog 2014. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 36 0 Ip 009248 14 Pž od 6. siječnja 2015. godine, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman