Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2329/16 ("First Trade" d.o.o. export import Brčko Distrikt BiH i X. H. i D. P. i A. H. i A. K. i D. G. i drugi)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2329/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2329/16, rješavajući apelacije "First Trade" d.o.o. export import Brčko distrikt BiH i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3). tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"First Trade" d.o.o. export import Brčko distrikt BiH i Xuefeng Huang, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Pr 095205 16 Pžp od 17. maja 2016. godine;

Dedo Peljto i Abdulah Hodžić, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 070085 14 Rev od 9. juna 2016. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 070085 12 Rsž od 16. juna 2014. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 070085 09 P od 29. augusta 2012. godine;

Amira Kamberović, zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 Rs 020931 15 Rev od 2. augusta 2016. godine;

Darko Golemac, protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 007041 12 Uvp od 7. jula 2016. godine;

Mirko Budimir, protiv rješenja Okružni sud u Banjoj Luci broj 71 0 I 199062 16 Gž od 27. septembra 2016. godine;

Gorislav Višekruna, protiv rješenje Okružni sud u Banjoj Luci broj 71 0 I 166029 15 Gž od 16. augusta 2016. godine;

Drago Jović, protiv rješenje Okružni sud u Banjoj Luci broj 71 0 I 170111 15 Gž od 14. septembra 2016. godine;

A.J., H.B., J.B. i S.H., protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 196296 15 Rev od 21. juli 2016. godine presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 196296 13 Rsž od 18.

februara 2015. godine;

Sanel Karić, Amela Mujanić, Sanela Lettl, Hašima Karić i Tufik Karić, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 074601 16 Rev od 18. oktobar 2016. godine presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 074601 15 Gž od 1. marta 2016. godine;

Hasib Zekotić, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 46 0 V 005001 15 Rev od 5. jula 2016. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 V 005001 15 Gž 3 od 18. februara 2015. godine;

Rusmir Mulalić i Samir Mulalić, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 075442 16 Rev od 18. oktobra 2016. godine presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 075442 15 Gž od 14. aprila 2016. godine;

Devka Mujić, Dijana Mujić, Rešada Vencl i Zajim Mujić, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 059422 16 Rev od 17. oktobra 2016. godine i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 059422 16 Gž od 8. aprila 2016.

godine;

Saša Dragoljić protiv presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 16 Kv 2 od 30. marta 2016. godine;

zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-2329/16

1. "First Trade" d.o.o. export import Brčko Distrikt BiH i Xuefeng Huang (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 1. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Pr 095205 16 Pžp od 17. maja 2016. godine. U predmetnom prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, apelanti su proglašeni odgovornim za prekršaj iz člana 37. kažnjivog po članu 83. stav 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, pa je prvoapelantu (kao pravnom licu) izrečena novčana kazna u iznosu od 55.000,00 KM, dok je drugoapelantu (kao odgovornom licu u pravnom licu) izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM, te su obavezani da naknade troškove prekršajnog postupka u novčanom iznosu od po 50,00 KM.

2. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 31. maja 2016. godine podnijeli apelaciju pod brojem AP-2303/16 Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 20. juna 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-183/15 u okviru koje je apelaciju zavedenu pod broj AP-2303/16 podnesenu 31. maja 2016. godine protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Pr 095205 16 Pžp od 17. maja 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-3890/16

3. Dedo Peljto i Abdulah Hodžić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 070085 14 Rev od 9. juna 2016. godine kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 070085 12 Rsž od 16. juni 2014. godine, u postupku radi isplate razlike dodatka na plaću za prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora i rad praznikom.

4. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 23. jula 2014. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 3. februara 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 3423/14 kojom je apelaciju podnesenu 23. jula 2014. godine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 070085 12 Rsž od 16. juna 2014. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 070085 09 P od 29. augusta 2012. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-3895/16

5. Amira Kamberović iz Živinice (u daljnjem tekstu:apelantica), koju zastupa Zlatan Bektić advokat iz Živinica, podnijela je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 Rs 020931 15 Rev od 2. augusta 2016. godine i traži naknadu nematrijalne štete u iznosu do 2.100,00 KM.

6. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 26. juna 2015. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja istog parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020931 10 Rs, Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020931 13 Rsž, a koji se nakon izjavljene revizije na drugostepenu odluku nalazio pred Vrhovnim sudom Federacije BiH. Ustavni sud je na sjednici od 15. septembra 2016. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 26. juna 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 3188/15, kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH kao predmet broj 33 0 Rs 020931 15 Rev, te naložio tuženoj Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke apelantici isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

7. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na isto činjenično i pravno pitanje, i traži da joj se poveća iznos potraživane naknade nematerijalne štete na iznos od 2.100,00 KM zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. U vezi sa navedenim Ustavni sud smatra da iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-4049/16

8. Darko Golemac iz Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 21. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 007041 12 Uvp od 7. juli 2016. godine, kojom je odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007041 12 U od 30. oktobra 2012. godine, u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida.

9. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 7. januara 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 6. novembra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti AP 38/13 kojom je apelaciju podnesenu 7. januara 2013. godine protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007041 12 U od 30. oktobra 2012. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4068/16

10. Mirko Budimir iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić advokatica iz Banja Luke, podnio je 25. oktobar 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog sud u Banjoj Luci broj 71 0 I 199062 16 Gž od 27. septembra 2016. godine.

11. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 20. jula 2015. godine podnio apelaciju pod brojem AP 3568/15 Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 I 199062 14 I od 23. oktobra 2014. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 20. jula 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 114/15, u okviru koje je usvojio i apelaciju zavedenu pod broj AP-3568/15 te utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu. AP-4069/16

12. Gorislav Višekruna iz Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić advokatica iz Banja Luke, podnio je 25. oktobar 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 166029 15 Gž od 16. augusta 2016. godine.

13. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 5. jula 2013. godine podnio apelaciju pod brojem AP 2969/13 Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 I 166029 13 I od 29. aprila 2013. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 9. oktobra 2013. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 5. jula 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 1006/10, u okviru koje je usvojio i apelaciju AP 2969/13, te utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP-4070/16

14. Drago Jović iz Čelinaca (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić advokatica iz Banja Luke, podnio je 25. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog sud u Banjoj Luci broj 71 0 I 170111 15 Gž od 14. septembra 2016. godine.

15. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 24. oktobra 2013. godine podnio apelaciju pod brojem AP 4358/13 Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 I 170111 13 I od 1. jula 2013. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 23. decembra 2013. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 5. jula 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 4120/13, u okviru koje je usvojio i apelaciju AP 4358/13, utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP-4092/16

16. A. J., H.B., J.B. i S.H., svi iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Behija Ljubović Aganović advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 25. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 196296 15 Rev od 21. jula 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 196296 13 Rsž od 18. februara 2015. godine, u postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa.

17. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 1. juna 2015. godine podnijeli apelaciju pod brojem AP 2725/15 Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 3. marta 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 3161/14 u okviru koje je apelaciju broj AP 2725/15 podnesenu 1. juna 2015. godine protiv Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 196296 13 Rsž od 18. februara 2015. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-4134/16

18. Ajka Karić, Sanel Karić, Amela Mujanić, Sanela Lettl, Hašima Karić i Tufik Karić, svi iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčko, podnijeli su 27. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 074601 16 Rev od 18. oktobra 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 074601 15 Gž od 1. marta 2016. godine;

19. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 31. marta 2016. godine podnijeli apelaciju pod brojem AP 1523/16 Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 20. jula 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 1557/15 u okviru koje je apelaciju broj AP 1523/16 podnesenu 31. marta 2016. godine protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 074601 15 Gž od 1. marta 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4150/16

20. Hasib Zekotić iz Gornjeg Vakufa (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Arif Miralem advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 31. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 46 0 V 005001 15 Rev od 5. juli 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 V 005001 15 Gž 3 od 18. februara 2015. godine, u postupku radi raspravljanja zaostavštine.

21. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 30. marta 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 10. oktobra 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 1452/15 kojom je apelaciju podnesenu 30. marta 2015. godine protiv Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 V 005001 15 Gž 3 od 18. februara 2015. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4204/16

22. Rusmir Mulalić i Samir Mulalić iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčko, podnijeli su 3. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 075442 16 Rev od 18. oktobar 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 075442 15 Gž od 14. aprila 2016. godine;

23. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 27. aprila 2016. godine podnijeli apelaciju pod brojem AP 1891/16 Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 20. jula 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 1557/15 u okviru koje je apelaciju broj AP 1891/16 podnesenu 27. aprila 2016. godine protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 075442 15 Gž od 14. aprila 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4259/16

24. Devka Mujić, Dijana Mujić, Rešada Vencl i Zajim Mujić, svi iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnijeli su 9. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 059422 16 Rev od 17. oktobar 2016. godine, kojim je odbačena revizija apelanta protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 059422 16 Gž od 8. aprila 2016. godine;

25. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 27. aprila 2016. godine podnijeli apelaciju pod brojem AP 1890/16 Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 20. jula 2016. godine donio Odluku o dopustivosti AP 1557/15 u okviru koje je apelaciju broj AP 1890/16 podnesenu 27. aprila 2016. godine protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 059422 16 Gž od 8. aprila 2016. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP- 4316/16

26. Saša Dragoljić (u daljnjem tekstu:apelant), kojeg zastupa Željko Bubić advokat iz Banja Luke, podnio 14. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 16 Kv 2 od 30. marta 2016. godine, kojom je odbijen prijedlog apelanta za brisanje kazne zatvora izrečene presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 02 K od 7. juna 2011. godine.

27. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 3. aprila 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 11 Kž od 23. decembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 02 K od 7. juna 2011. godine. Ustavni sud je na sjednici od 10. novembra 2015. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 3. aprila 2012. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 1231/12, kojom je djelimično usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 020044 11 Kž od 23. decembra 2011. godine, dok je u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje apelacija odbijena kao neosnovana.

28. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, i traži da mu se nadokandi nematerijalna šteta u iznosu od 10.000,00 KM zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. U vezi sa navedenim Ustavni sud smatra da iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Spajanje predmeta

29. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2329/16. Apelacioni navodi

30. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

33. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2329/16 ("First Trade" d.o.o. export… | Sudska praksa | Aktio