Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5563/14 (JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka)

Odluka donesena 06. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5563/14

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5563/14, rješavajući apelaciju JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 118111 11 I od 18. novembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijela je 23. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 118111 11 I od 18. novembra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 7. oktobra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelantkinja je 12. maja 2011. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 71 0 Ps 014721 08 Ps od 16. jula 2008. godine protiv izvršenika M. P. kao vlasnika SUR „Diskoteka Music Hall“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi ispražnjenja i predaje u posjed nepokretnosti - poslovnog prostora i naplate troškova postupka.

6. Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 118111 11 I od 2. novembra 2011. godine Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje.

7. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je 11. novembra 2011. godine izjavio prigovor u kojem je podnio i prijedlog za protivizvršenje.

8. Osnovni sud je 18. jula 2012. godine apelantkinji dostavio prigovor radi davanja odgovora, a apelantkinja je 25. jula 2012. godine dostavila odgovor na prigovor u kojem je obavijestila Osnovni sud da je izvršenik djelimično izvršio predmetno rješenje o izvršenju jer je 9. novembra 2011. godine apelantkinji predao predmetni poslovni prostor, te predložila da se izvršenje nastavi sprovoditi u dijelu naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.

9. Rješenjem broj 71 0 I 118111 11 I od 16. septembra 2014. godine Osnovni sud je odbio kao neosnovan prigovor izvršenika protiv rješenja o izvršenju, odbacio kao nedozvoljen izvršenikov prijedlog za protivizvršenje, te je obustavio postupak izvršenja predaje u posjed poslovnog prostora.

10. Osnovni sud je rješenjem od 16. septembra 2014. godine odredio izvršenje pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.

11. Zaključkom od 3. novembra 2014. godine, koji je apelantkinja primila 5. novembra 2014. godine, Osnovni sud je pozvao apelantkinju da uplati predujam troškova izvršenja radi popisa, pljenidbe i prodaje pokretnih stvari izvršenika u roku od osam dana od prijema zaključka.

12. S obzirom da apelantkinja u ostavljenom roku nije postupila po nalogu suda, odnosno nije uplatila predujam troškova izvršenja, niti je predložila drugi način izvršenja Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 118111 11 I od 18. novembra 2014. godine, koje je postalo pravosnažno 3. decembra 2014. godine, obustavio izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Iz navoda apelacije proizlazi kako apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je, između ostalog, navela da je predmetni izvršni postupak do njegovog okončanja trajao tri godine i pet mjeseci i da je Osnovni sud imao znatne periode neaktivnosti, te smatra da Osnovni sud nema niti jedan opravdan razlog za ovakvo nerazumno trajanje izvršnog postupka, pogotovo za nepostupanje u periodu od dvije godine i dva mjeseca nakon što je sudu dostavljen odgovor na prigovor izvršenika, što je dovelo do nemogućnosti izvršenja. Imajući u vidu navedeno, apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, apelantkinji odredi naknadu nematerijalne štete, kao i da joj odredi naknadu troškova za sastavljanje apelacije.

b) Odgovori na apelaciju

14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio činjenično stanje predmeta, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo kako smatra da podnosiocu apelacije nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je izvršni postupak okončan u zakonski optimalnim rokovima.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelantkinja ukazuje da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 118111 11 I od 18. novembra 2014. godine koje je postalo pravosnažno 3. decembra 2014. godine i protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je predmetni postupak okončan rješenjem od 18. novembra 2014. godine, a da je apelantkinja predmetnu apelaciju podnijela 23. decembra 2014. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantkinja smatra da je u predmetnom parničnom postupku došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

21. S obzirom na to da je apelantkinja javna ustanova i kao takva nosilac javnopravnih ovlašćenja, Ustavni sud podsjeća na to da apelantkinja ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoje stanovište ustanovljeno u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci, osim navedenog, zaključeno je da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će apelantkinjine apelacione navode kojima ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka ispitati u odnosu na odredbe iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Relevantni principi

24. Ustavni sud ukazuje da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 12. maja 2011. godine pokrenula izvršni postupak i da je taj postupak okončan Rješenjem broj 71 0 I 118111 11 I od 18. novembra 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka je period od tri godine i šest mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Rukovodeći se naprijed navedenim kriterijumima, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je traženo izvršenje radi predaje u posjed poslovnog prostora i radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka, te da se imajući u vidu radnje koje je Osnovni sud preduzeo konkretan predmet ne može smatrati naročito složenim.

28. U pogledu apelantkinjinog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelantkinja nije doprinijela dužini trajanja postupka. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta i navoda iz apelacije ne proizlazi da je predmetni postupak od naročitog značaja za apelantkinju.

29. Analizirajući postupanje redovnih sudova u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5 stav 1 Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U odnosu na postupanje redovnog suda, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu uočava da je Osnovni sud rješenje o izvršenju donio nakon što je proteklo pet mjeseci (2. novembra 2011. godine), te da je tom sudu trebalo osam mjeseci da prigovor izvršenika od 11. novembra 2011. godine dostavi apelantkinji radi davanja odgovora (18. jula 2012. godine). Ustavni sud dalje uočava da je apelantkinja 25. jula 2012. godine dostavila odgovor na prigovor u kojem je obavijestila Osnovni sud da je izvršenik predao u posjed poslovni prostor i predložila da se izvršenje nastavi sprovoditi radi isplate troškova postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo više od dvije godine da rješenjem od 16. septembra 2014. godine odluči o prigovoru izvršenika. Ustavni sud takođe primjećuje da je Osnovni sud rješenjem od 16. septembra 2014. godine odredio sprovođenje izvršenja radi naplate troškova postupka i pozvao apelantkinju da uplati predujam troškova izvršenja, ali da apelantkinja u ostavljenom roku nije postupila po nalogu suda, zbog čega je Osnovni sud rješenjem od 18. novembra 2014. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sprovedene radnje. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud imao značajne periode neaktivnosti u sprovođenju predmetnog izvršnog postupka koji se smatra hitnim. Takođe, Ustavni sud dalje primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije obrazlagao razloge neaktivnosti, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. Prema tome, imajući u vidu činjenicu da je predmetni izvršni postupak okončan nakon proteka više od tri godine i šest mjeseci, a da je pri tome Osnovni sud imao periode neaktivnosti u trajanju dužem od dvije godine, te u periodu od osam mjeseci, Ustavni sud smatra da je dužini predmetnog izvršnog postupka u najvećoj mjeri doprinio Osnovni sud.

30. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju usljed značajnih perioda neaktivnosti suda u dva navrata, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelantkinja je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

32. Uzimajući u obzir predmet konkretnog izvršnog postupka, njegov značaj za apelantkinju, a naročito činjenicu da je rješenje o izvršenju izvršeno u dijelu u kojem je tražen povrat u posjed poslovnog prostora, a da apelantkinja nije uplatila predujam troškova izvršenja zbog čega je izvršenje obustavljeno u tom dijelu, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u vezi s kompenzacijom u ovakvim slučajevima (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1030/11 od 18. novembra 2014. godine, objavljena na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 53), Ustavni sud smatra da je za apelantkinju dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njenih ustavnih prava.

Pitanje naknade troškova podnošenja apelacije

33. U pogledu apelantkinjinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je izvršni postupak okončan nakon proteka tri godine i šest mjeseci zbog toga što je Osnovni sud značajnim periodima neaktivnosti propustio izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično sprovede izvršni postupak.

35. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5563/14 (JU Sportski centar „Borik“ Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio