Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-963/15 (B. Ž. iz Prnjavora)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-963/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-963/15, rješavajući apelaciju Brane Žunića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brane Žunića protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 008392 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 008404 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Brano Žunić iz Prnjavora (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Saša Grabež, advokat iz Banjaluke podnio je 4. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 008392 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine i presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 008404 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine.
2. Rješenjem Skupštine opštine Prnjavor broj 01-111-35/11 od 21. oktobra 2011. godine apelant je razriješen dužnosti predsjednika Skupštine opštine Prnjavor i određeno da njegova prava po osnovu radnog odnosa i prestanka funkcije utvrđuje nadležni organ u skladu sa zakonom.
3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 008392 11 U od 25. oktobra 2012. godine apelantova tužba radi poništenja rješenja Skupštine opštine Prnjavor broj 01-111-35/11 od 21. oktobra 2011. godine odbijena kao neosnovana. U obrazloženju sud je naveo utvrdio da je apelant obavljao dužnost predsjednika Skupštine opštine Prnjavor, te da je klub SNSD-a 6. oktobra 2011. godine podnio pismeni prijedlog za dopunu dnevnog reda 33. sjednice Skupštine opštine Prnjavor i tražio da isti dopuni tačkom-razrješenje apelanta sa dužnosti predsjednika Skupštine opštine što je u skladu sa odredbama člana 140. Poslovnika skupštine opštine Prnjavor. Sud dalje naveo da je Komisija za izbor i imenovanja Skuštine opštine Prnjavor 21. oktobra 2011. godine utvrdila prijedlog i predložila da apelant bude razriješen sa dužnosti predsjednika. Sud je naveo da prema članu 251. Poslovnika propisani su razlozi za razrješenje od kojih je između ostalih i u slučaju kada skupštinska većina izglasa nepovjerenje, a koje je u konkretnom slučaju potvrđeno glasanjem većine odbornika skupštine opštine Prnjavor što ukazuje na zakonitost osporenog rješenja. Sud takođe navodi nisu osnovani navodi da apelantu nije omogućeno da učstvuje u postupku, jer je apelant učestvovao u radu 33. sjednice skupštine opštine Prnjavor ,a posebno nije tačan apelantov navod da je Skupština opština odlučivala van postavljenog zahtjeva stranke (kluba odbornika SNSD-A) koji je bio usmjeren na razrješenje apelanta sa funkcije predsjednika Skupštine opštine Prnjavor o kojem prijedlogu je glasala nadležna skupštinska većina na 33. sjednici kada je usvojen prijedlog i apelant razriješen sa dužnosti predsjednika. Na osnovu razmatranja tužbe, osporenog rješenja, odgovora Skupštine opštine te cjelokupnog spisa predmetne upravne stvari, sud je zaključio da za poništenje osporenog rješenja nisu ispunjeni uslovi iz odredbi člana 10. tač. 2 i 4. Zakona o upravnim sporovima RS.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 008392 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 008392 11 U od 25. oktobra 2012. godine odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude sud je naveo da po ocjeni suda proizlazi da je postupak razrješenja tužioca u potpunosti proveden u skladu sa zakonom, kao i da su osporenim rješenjem dati potpuni i jasni razlozi za razrješenje apelanta, koje on navodima tužbe argumentovano nije doveo u sumnju, a niti je osporio navode prijedloga, koiji su potkrijepljeni dokazima, nepotpisivanje akata usvojenih na skupštini, neizvršavanje obaveza, nepostojanje saradnje sa predstavnicima izvršne vlasti i si. Osim toga i činjenica daje prijedlog usvojen većinom glasova upućuje na zaključak o postojanju nezadovoljstva većine odbornika sa načinom obavljanja ove dužnosti od strane tužioca i na osnovanost navoda prijedloga i odbornika koji su isti podnijeli. Sud je dalje naveo da je apelant razriješen dužnosti predsjednika Skupštine opštine Prnjavor, prije isteka mandata, jer je opozvan sa funkcije iz već navedenih razloga, a na što upućuje i rješenje broj 01-111-35-1/11 od 26.10.2011. godine Komisije za izbor i imenovanje tužene, koje je doneseno u izvršenju predmetnog rješenja i kojim je tužilac opozvan sa funkcije predsjednika skupštine, odnosno razriješen iz razloga propisanih u odredbi člana 27. Zakona o statusu. S obzirom da u oosporenoj presudi nisu ostvareni razlozi propisani odredbama člana 35. stav. 2. Zakona o upravnom sporu RS, sud je apelantov zahtjev vanredno preispitivanje presude odbio je kao neosnovan na osnovu odredaba člana 40. stav 1. tog zakona.
5. Rješenjem Komisije za izbor i imenovanje Skupštine opštine Prnjavor broj 01-111-35-1/11 od 26. decembra 2012. godine apelant je opozvan sa funkcije predsjednika skupštine opštine Prnjavor na osnovu rješenja Skupštine opštine Prnjavor broj 01-111-35/11 od 21. oktobra 2011. godine. Tačkom 2. istog rješenja određeno da mu je prestao mu radni odnos sa danom 21. oktobra 2011. godine u skladu sa članom 28. Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave, a tačkom 3. određeno da pravo na platu nakon prestanka funkcije po njegovom zahtjevu kao razrješenom-opozvanom funkcioneru određuje nadležni organ.
6. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 008404 11 U od 26. decembra 2012. godine apelantova tužba radi poništenja rješenja Komisije za izbor i imenovanje Skupštine opštine Prnjavor broj 01-111-35-1/11 od 26. decembra 2012. godine odbačena je kao nedopuštena, jer je sud utvrdio da osporeno rješenje nije upravni akt u skladu sa odredbama člana 7. Zakona o upravnim sporovima protiv kojeg se može voditi upravni spor.
7. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 008404 13 Uvp od 11. decembra 2014. godine apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 008404 11 U od 26. decembra 2012. godine odbijen kao neosnovan.
Apelacioni navodi
8. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojem se odlučivalo o opozivu i razrješenju apelanta s funkcije predsjednika Skupštine opštine Prnjavor. S tim u vezi, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost člana 6. stava 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima, koji se apelacijom osporavaju, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.
11. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obavezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 707/16 od 3. marta 2016. godine, AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je van okvira člana 6. stava 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelanta u ovom dijelu apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te imajući u vidu da se u predmentim postupcima odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za opoziv apelanta i razrješenje s funkcije, što spada u domen političkih, a ne građanskih prava, Ustavni sud takođe smatra da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman