Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-73/16 (Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-73/16
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 73/16, rješavajući apelaciju „Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po žalbama protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 513807 15 Ip od 9. februara 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 8. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Ip 513807 15 Ip, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbama protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 513807 15 Ip od 9. februara 2016. godine . II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 29. januara i 24. augusta 2016. godine od Općinskog suda zatraženo je da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju Općinski sud je dostavio 12. februara i 13. septembra 2016. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 6. jula 2015. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Centralna Bosna“ d.o.o. Sarajevo, a na osnovu izvršne odluke-pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 128710 10 Ps od 17. decembra 2010. godine (koja je preinačena u dijelu o troškovima presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 128710 11 Pž od 11. maja 2015. godine) u predmetu radi naplate novčanog potraživanja.
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 513807 15 Ip od 7. jula 2015. godine je određeno izvršenje po prijedlogu apelantice.
7. Apelantica je protiv navedenog Rješenja o izvršenju podnijela 13. jula 2015. godine prigovor, dok je izvršenik to učinio 19. augusta 2015. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 513807 15 Ip od 9. februara 2016. godine odbijen je u cjelosti prigovor izvršenika, dok je usvojen prigovor apelantice pa se rješenje o izvršenju mijenja u dijelu odluke o troškovima izvršenja, dok u preostalom dijelu ostaje neizmijenjeno. Također je rješenjem odbijen zahtjev apelantice za naknadu troškova za sastav odgovora na prigovor.
9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su apelantica (11. februara 2016. godine) i izvršenik (24. februara 2016. godine) podnijeli žalbe protiv rješenja Općinskog suda od 9. februara 2016. godine, te da je postupak pred Kantonalnim sudom u toku po izjavljenim žalbama stranaka. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pri čemu je zbog dužine trajanja postupka tražila od Ustavnog suda da naloži isplatu naknade štete apelantici. Također je navedeno da Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju nije preduzimao nikakve pravne radnje s ciljem provođenja svog rješenja o izvršenju, koje nije dostavio bankama kako je to predlagala apelantica.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju od 12. februara 2016. godine, Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu ove odluke, gdje je istakao da je taj sud, nakon donošenja odluke o prigovoru stranaka od 9. februara 2016. godine, rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje. Osim toga je navedeno da je nakon presignacije i dodjele spisa predmeta u rad drugom sudiji (28. januara 2016. godine) prigovor izvršenika dostavljen apelantici kao tražiocu izvršenja na koji može dati odgovor u roku od tri dana, dok je prigovor apelantice, također, dostavljen izvršeniku na očitovanje u roku od tri dana.
12. U odgovoru na apelaciju od 13. septembra 2016. godine, Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je u konkretnoj pravnoj stvari cijeli spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu po žalbi stranaka podnesenima protiv rješenja Općinskog suda od 9. februara 2016. godine. Također je istaknuto da je prethodno prvooznačenoj banci izvršenika-Sparkasse bank d.d. Sarajevo dostavljeno na provođenje rješenje o izvršenju od 7. jula 2015. godine i rješenje od 9. februara 2016. godine, te da se izvještaji banke o postupanju po rješenju o izvršenju nalaze u spisu predmeta (rješenje zavedeno u evidenciju redosljeda zakonskih prioriteta prinudne naplate).
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje od 6. jula 2015. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
19. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njezinog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka kojoj je naročito doprinio Općinski sud svojim neblagovremenim postupanjem, tj. nepreduzimanjem pravnih radnji s ciljem efektivnog provođenja rješenja o izvršenju tog suda od 7. jula 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 6. jula 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, do dana donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje skoro jednu i po godinu. Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te kako je riječ o ostvarivanju novčanog potraživanja predmet je od značaja za apelanticu, a s obzirom na činjenice koje se tokom postupka moraju utvrditi, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom postupku.
26. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.
27. S druge strane, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
28. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u roku od jednog dana od podnošenja prijedloga za izvršenje donio odluku kojom je predloženo izvršenje dozvolio, tj. donio je rješenje o izvršenju od 7. jula 2015. godine. Kako su obje stranke (apelantica i izvršenik) na navedeno rješenje o izvršenju izjavili prigovor, Općinski sud je donio rješenje od 9. februara 2016. godine kojim je prigovor izvršenika od 13. jula 2015. godine odbio, a prigovor apelantice od 19. augusta 2015. godine usvojio. Ustavni sud zapaža da je predmet na postupanje po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu, te da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak po žalbi stranaka pred tim sudom u toku.
29. Shodno prednje navedenom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, da tokom postupka nije imao većih perioda neaktivnosti u preduzimanju procesnih radnji. Također, suprotno navodima apelantice, Ustavni sud primijećuje da je Općinski sud dostavio nadležnoj banci rješenje o izvršenju od 7. jula 2015. godine i rješenje tog suda od 9. februara 2016. godine. U tom smislu, Ustavni sud nije mogao zaključiti da izvršni postupak - sagledavajući postupak u cjelini - nije provođen ekonomično i efikasno, zbog čega još uvijek nije došlo do kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
30. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu „štete“. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetnom postupku koji traje skoro jednu i po godinu.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman