Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4780/15 (F. G.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Radni odnos
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4780/15
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4780/15, rješavajući apelaciju Fahrudina Goletića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Fahrudina Goletića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Fahrudinu Goletiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Fahrudinu Goletiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Goletića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fahrudin Goletić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 27. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine, kao i zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Apelant je dopunio apelaciju 10. oktobra 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 16. juna 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 7. oktobra 2016. godine.
3. Kantonalni sud je 18. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 21. juna 2016. godine, a Općinski sud 11. novembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 2. juna 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga iz radnog odnosa v.sp. 10.741,30 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020896 10 Rs od 21. oktobra 2013. godine.
7. Apelant je 13. novembra 2013. godine protiv prvostepene presude podnio žalbu Kantonalnom sudu. Tužena je također podnijela žalbu protiv prvostepene presude (iz stanja spisa nije jasno kada je predmetna žalba podnesena). Predmetni spis je na odlučivanje o žalbama apelanta i tužene Kantonalnom sudu dostavljen 3. februara 2014. godine.
8. Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine i Rješenje o ispravci presude broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 4. novembra 2015. godine.
9. Nezadovoljan navedenom presudom Kantonalnog suda, apelant je 26. oktobra 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te garancije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju postupka ukazujući na to da se radi o radnom sporu, te da postupak nakon više od pet godina nije okončan. Osporavajući presudu Općinskog suda i Kantonalnog suda, apelant je istakao da su redovni sudovi u postupku povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo, uslijed čega je došlo do povrede njegovog prava na pravično i fer suđenje. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, djelimično ukine drugostepenu odluku i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i da mu naknadi troškove sastavljanja žalbe protiv prvostepene presude i troškove na ime sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je cjelokupan spis na odlučivanje o žalbama apelanta i tužene tom sudu dostavljen 3. februara 2014. godine, te da je 16. septembra 2015. godine donio presudu koju je apelantov punomoćnik primio 28. septembra 2015. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je predmetna apelacija neosnovana, predloživši da Ustavni sud odbije apelaciju.
13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je konkretni predmet na postupanje po reviziji primio 11. decembra 2015. godine i on je zaveden pod brojem 33 0 Rs 020896 15 Rev.
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je tokom postupka došlo do presignacije predmeta drugom sudiji na postupanje (i to u dva navrata) budući da je sudija koji je dužio predmet raspoređen na drugi referat, a da je nakon toga ponovno raspoređeni sudija prešao da radi u drugi sud, što se treba imati u vidu kada se govori o dužini trajanja postupka. Pored navedenog, Općinski sud smatra da je predmetni spor okončao u razumnom roku, posebno kada se uzme u obzir i činjenica da je sud u vrijeme postupanja po predmetnom spisu odlučivao u velikom broju starih predmeta koji su datirali iz ranijih godina i u kojima se moralo postupati prioritetno. Općinski sud je istakao da je postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, vodeći računa o procesnim načelima, posebno načelu hitnosti i ekonomičnosti postupka. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na navode kojima se osporava Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020896 14 Rsž od 16. septembra 2015. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
19. Član 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak kojim se osporava navedena presuda je nakon izjavljene revizije u toku pred Vrhovnim sudom, a apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da li je Vrhovni sud donio odluku o izjavljenoj reviziji.
21. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke o reviziji prejudicirao to pitanje.
22. Zbog toga je u konkretnom slučaju i u dijelu u kojem se osporava odluka Kantonalnog suda apelacija preuranjena jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navede i ovu odluku Ustavnog suda.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka
24. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
28. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te garancije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je Vrhovni sud odlučio o reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. septembra 2015. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 2. juna 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od više od šest godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
35. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u postupku donio odluku tek nakon tri godine i četiri mjeseca (21. oktobra 2013. godine), dok je Kantonalni sud u žalbenom postupku donio presudu tek nakon godinu i sedam mjeseci (16. septembra 2015. godine). Nakon toga, apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku o izjavljenoj reviziji. Ustavni sud zapaža da se Kantonalni i Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nisu očitovali o dužini trajanja predmetnog postupka, već su samo opisali hronologiju predmetnog postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je tokom postupka došlo do presignacije predmeta drugom sudiji na postupanje (i to u dva navrata), kao i da je u vrijeme postupanja po predmetnom spisu, odlučivao u velikom broju starih predmeta koji su datirali iz ranijih godina i u kojima se moralo postupati prioritetno. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije relevantno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje parničnog postupka koji i nakon šest godina od podnošenja tužbe nije okončan. Ustavni sud naglašava da ne može prihvatiti odgovor Općinskog suda da apelantov predmet nije na vrijeme uzet u rad jer je došlo do presignacije predmeta drugom sudiji na postupanje (i to u dva navrata). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da presignacija predmeta ne može biti razlog za nedonošenje odluke u razumnom roku bez obzira na to da li se radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42). Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
39. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu činjenicu da postupak traje više od šest godina, te da se radi o hitnom postupku, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
40. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud konstatira da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te da navedeni troškovi padaju isključivo na teret apelanata.
41. Dalje, u pogledu apelantovog zahtjeva da mu se odrede troškovi nastali uslijed redovnog postupka, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove redovnog postupka iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti u skladu sa odlukama redovnih sudova.
Ostali navodi
42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 17. Evropske konvencije jer se i oni zasnivaju na navodima o nerazumno dugoj dužini trajanja predmetnog postupka, a ti su navodi razmotreni u prethodnim tačkama ove odluke. VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje preko šest godina i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose isključivo Općinski sud i Kantonalni sud koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je propisano procesnim zakonom.
44. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman