Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1631/14 (M. S., V. S. i S. S.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zastara
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1631/14
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1631/14, rješavajući apelaciju Mileve Sekulović i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mileve Sekulović, Vinka Sekulovića i Slavka Sekulovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 004774 12 Gž od 13. marta 2014. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mileva Sekulović, Vinko Sekulović i Slavko Sekulović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 7. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 004774 12 Gž od 13. marta 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 004774 10 P od 28. septembra 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i JP „Putevi Republike Srpske“, tuženog u postupku u kojem su donesene osporene odluke (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 25. oktobra 2016. godine, a od Okružnog suda 1. novembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i tuženi su 31. oktobra 2016. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Osnovnog suda broj 94 0 P 004774 10 P od 28. septembra 2012. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime naknade materijalne štete za uništene voćne zasade, zauzeto zemljište i uništene građevinske objekte isplati ukupan iznos od 3.962,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.
6. Iz obrazloženja presude Osnovnog suda proizilazi da je tokom prvostepenog postupka utvrđeno da je prilikom izgradnje puta Ustiprača-Foča zauzet dio zemljišta u svojini apelanata i da su uništena stabla voćaka, kao i građevinski objekti koji su se nalazili u tom dijelu nepokretnosti. Takođe, proizilazi da tuženi nije sporio tvrdnju apelanata da nikada nije izvršena eksproprijacija njihovog zemljišta i da je Republika Srpska Odlukom broj 02-1066/97 od 15. avgusta 1997. godine utvrdila opšti interes za izgradnju puta Ustiprača-Srbinje (Foča). Osnovni sud je, razmatrajući prigovor zastarjelosti potraživanja koji je istakao tuženi, zaključio da se predmetni spor ne može riješiti primjenom odredbi čl. 25 i 26 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOSPO), između ostalog, zbog toga što u predmetnom slučaju apelanti nisu postali vlasnici građevine (spornog magistralnog puta), niti je tuženi postao vlasnik zemljišta apelanata, a da potraživanja vlasnika zemljišta iz osnova naknade štete zastarijevaju u rokovima koji su određeni Zakonom o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Pri tome Osnovni sud je konstatovao da predmet parnice u konkretnom slučaju nije isplata naknade za eksproprisane nepokretnosti, već naknada štete koju su apelanti pretrpjeli gubitkom dijela svoje parcele i zasada koji su im oduzeti, odnosno uništeni van zakonitog postupka (čl. 154 i 155 ZOO). Konstatujući da je u konkretnom slučaju šteta nastala 15. avgusta 1997. godine, Osnovni sud je zaključio da je od tada pa do podnošenja tužbe, odnosno 24. avgusta 2010. godine, protekao i subjektivni trogodišnji rok, koji se računa od dana saznanja za štetu i njenog učinioca prema članu 376 stav 1. ZOO, kao i objektivni rok od pet godina prema stavu 2 iste zakonske odredbe. Osim toga, Osnovni sud je istakao da ni Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ne isključuje primjenu odredaba ZOO koje propisuju rokove i uslove za zaštitu pojedinih prava. Osnovni sud je konstatovao da je odbijanje tužbenog zahtjeva nesporno miješanje u imovinu apelanata, ali da takvo lišavanje može biti opravdano u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ako je predviđeno zakonom, ako je u javnom interesu i ako je u skladu sa principom proporcionalnosti, kao što je, po mišljenju tog suda, i u konkretnom slučaju.
7. Apelanti su podnijeli žalbu protiv presude Osnovnog suda koju je Okružni sud Presudom broj 94 0 P 004774 12 Gž od 13. marta 2014. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
8. Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, konstatovao da je nesporno da je Republika Srpska Odlukom broj 02-1066/97 od 15. avgusta 1997. godine utvrdila opšti interes za izgradnju puta Ustiprača-Srbinje (Foča). Dalje, konstatovao je da eksproprijacija nepokretnosti apelanata nije izvršena, a da je tuženi bio investitor radova, pa je radovima na izgradnji puta preko njihovog zemljišta apelantima prouzrokovao štetu za koju je odgovoran prema odredbi člana 207 ZOO. Međutim, suprotno žalbenim navodima apelanata, Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio prigovor zastare potraživanja koji je istakao tuženi, odnosno kada je zaključio da je potraživanje apelanata zastarjelo u smislu odredbi člana 376 ZOO. Naime, Okružni sud je konstatovao da je u konkretnom slučaju nesumnjivo protekao objektivni rok zastare iz navedene zakonske odredbe. Osim toga, Okružni sud je u obrazloženju presude ponovio stavove Osnovnog suda u vezi sa primjenom odredbi člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Prema mišljenju apelanata, u konkretnom slučaju nisu mogle da budu primijenjene odredbe ZOO koje regulišu zastarjelost. U vezi sa tim, apelanti, između ostalog, tvrde da je u konkretnom slučaju izvršena „faktička eksproprijacija“, odnosno nikada nije sproveden postupak eksproprijacije i nije im isplaćena pravična naknada, a da je šteta na njihovoj imovini posljedica toga što je tuženi na njoj izgradio javni put.
b) Odgovori na apelaciju
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je Ustavni sud u „identičnim slučajevima“ donio odluke broj AP 161/13, AP 4313/12, AP 6449/12, AP 4312/12, te AP 160/13. Shodno tome, po mišljenju Osnovnog suda, apelacija je osnovana i kao takvu je treba usvojiti.
11. Tuženi tvrdi da u cijelosti ostaje kod svih navoda i podnesaka koje je izjavio i podnio u toku postupka pred redovnim sudovima i da u tom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava zagarantovnih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom
V. Relevantni propisi
12. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:
Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova Član 207.
Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova.
Potraživanje naknade štete Član 376.
(1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.
(3) Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastareva za vreme određeno za zastarelost te obaveze.
13. Zakon o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08 i 106/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Javni putevi su dobra u opštoj upotrebi i u svojini Republike Srpske.
Upravljanje, održavanje, građenje i zaštita puteva je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Srpsku.
Na javnim putevima se mogu sticati prava korišćenja i prava službenosti za postavljanje objekata i uređaja od javnog interesa, pod uslovom da ostvarena prava ne ugrožavaju nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja i ne nanose štetu putu, putnim objektima i putnom pojasu.
14. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.
Član 6. st. 1. i 2.
(1) Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave, ako zakonom nije drugačije određeno (korisnik eksproprijacije).
(2) Korisnik će eksproprisane nepokretnosti prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opšti interes, s tim što će se ugovorom regulisati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata.
Član 77.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske", br. 8/96, 15/96 i 64/04).
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 94 0 P 004774 12 Gž od 13. marta 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 7. aprila 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njihova prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. U vezi s primjenjivošću člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na konkretan slučaj, Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na naknadu štete. Prema praksi Ustavnog suda, „pravo na naknadu štete u traženom iznosu predstavlja pravo privatnog karaktera i, kao takvo, građansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravičnog suđenja“ (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 428/04 od 23. marta 2005. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 32/05).
23. Ustavni sud zapaža da je sporno pitanje, u stvari, da li je predmetno potraživanje apelanata, kako tvrde redovni sudovi, zastarjelo, odnosno da li su redovni sudovi o spornom pitanju zastarjelosti potraživanja raspravili uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
24. U vezi s tim spornim pitanjem, Ustavni sud podsjeća na to da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje, u kontekstu odluka redovnih sudova koji su u konačnici prihvatajući prigovor zastare i nedostatka pasivne legitimacije odbili tužbeni zahtjev usmjeren na obavezivanje tuženog da apelantu u tom predmetu na ime oduzetog zemljišta za izgradnju regionalnog puta Prnjavor - Čelinac isplati naknadu, razmatrao u svojoj novijoj praksi u predmetu broj AP 2986/11 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2986/11 od 18. novembra 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 35). Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj odluci, raspravljajući o gotovo identičnom činjeničnom i pravnom pitanju sa aspekta primjene materijalnog prava, utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj odluci prilikom odlučivanja pošao od usaglašenog pravnog shvatanja redovnih sudova oba entiteta i Suda Bosne i Hercegovine, te Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, usvojenog na panelima za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti (30. januar 2014. godine). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci podsjetio na to da je na navedenim panelima raspravljano o pitanjima zastarjelosti potraživanja u slučaju izgradnje objekata od javnog interesa ili izvođenja drugih radova od javnog interesa, čija je posljedica potpuno ili djelimično oduzimanje prava svojine fizičkim ili pravnim licima na nepokretnostima iako ne postoji odluka o oduzimanju, odnosno odluka o utvrđivanju javnog interesa i rješenje o eksproprijaciji (u praksi poznatija kao faktička eksproprijacija). U citiranoj odluci je istaknuto da je usaglašeno pravno shvatanje da zahtjev za novčanu naknadu zbog izvršene faktičke eksproprijacije ne zastarijeva imajući u vidu da su, u slučaju faktičke eksproprijacije, fizička ili pravna lica lišena prava svojine, pa je osnov tužbenog zahtjeva, u stvari, zahtjev za povrat svojine. Ustavni sud podsjeća i na to da su redovni sudovi prilikom raspravljanja o tom spornom pitanju na panelima imali u vidu da pravo da se zahtijeva povrat svojine ne zastarijeva, pa da, shodno tome, ni zahtjev za traženu naknadu ne zastarijeva. Ustavni sud podsjeća da je o gotovo identičnom činjeničnom i pravnom pitanju koje se, takođe, odnosilo na Odluku Republike Srpske broj 02-1066/97 od 15. avgusta 1997. godine, kojom je, kao i u apelantovom slučaju, utvrđen opšti interes za izgradnju puta Ustiprača-Foča, raspravljao i u predmetu broj AP 2676/11 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2676/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je ovu praksu slijedio i u nizu drugih predmeta koji su pokretali identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 4457/11 od 18. novembra 2014. godine, AP 1706/12 od 17. marta 2015. godine i AP 4731/12 od 21. jula 2015. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Dovodeći navedeno u kontekst s predmetnim slučajem, Ustavni sud zapaža da se identičan stav u cijelosti može primijeniti i na konkretan slučaj. Naime, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije bilo sporno pravo apelanata na spornim nepokretnostima, zatim, da je odlukom Vlade Republike Srpske iz 1997. godine utvrđen opšti interes za izgradnju magistralnog puta Ustiprača - Foča, ali da, u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, eksproprijacija nije izvršena, već je izvršena tzv. faktička eksproprijacija bez sprovođenja postupka propisanog zakonom, da je izgradnjom puta došlo do štete na spornoj nepokretnosti apelanata, da u takvim okolnostima povrat tih nepokretnosti, odnosno povrat u prijašnje stanje više nije bio moguć, da su u postupku faktičke eksproprijacije apelanti nesporno lišeni svoje imovine, pa u takvim okolnostima ni zahtjev za traženu naknadu nije mogao zastarjeti. Stoga su, shodno navedenom, i u konkretnom slučaju redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 376 ZOO prihvatajući prigovor zastare potraživanja i zbog toga odbijajući tužbeni zahtjev apelanata, jer se citirane odredbe ZOO nisu mogle primijeniti na konkretan slučaj, budući da potraživanje koje proističe iz tzv. faktičke eksproprijacije ne podliježe zastari. Imajući u vidu sve navedeno, te podržavajući svoju praksu iz citiranih odluka, Ustavni sud zaključuje da je i u predmetnom slučaju osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
26. S obzirom na to da je u prethodnim tačkama ove odluke utvrđena povreda prava apelanata na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u segmentu prihvatanja prigovora zastare potraživanja u slučaju tzv. faktičke eksproprijacije
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman