Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1683/14 (M. G., D. M., B. M. i drugi)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1683/14

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1683/14, rješavajući apelacije Milana Gašića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. prosinca 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Milana Gašića, Damira Mostarca, Boška Markova, Stipe Mostarca, Davora Čečure, Damira Čička, Medihe Talić-Pivčić, Ivana Milolože, Zdeslava Duvnjaka, Berislava Dalića, Edine Maslo i Ivice Gelo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Livnu, u dijelu odluke o troškovima postupka, -broj 68 0 Rs 013373 13 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 013075 12 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 015899 13 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012851 13 Rsž 2 od 2. travnja 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012935 12 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 015737 13 Rsž 2 od 2. travnja 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012756 12 Rsž 2 od 25. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012720 12 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012761 13 Rsž 2 od 2. travnja 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 013205 13 Rsž 2 od 2. travnja 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 012753 12 Rsž 2 od 25. ožujka 2013. godine;

-broj 68 0 Rs 017176 13 Rsž 2 od 26. ožujka 2013. godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Livnu koji je dužan po hitnom postupku donijeti nove odluke sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milan Gašić, Damir Mostarac, Boško Markov, Stipo Mostarac, Davor Čečura, Damir Čičak, Mediha Talić-Pivčić, Ivan Miloloža, Zdeslav Duvnjak, Berislav Dalić, Edina Maslo i Ivica Gelo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Perica Babić, odvjetnik iz Livna, podnijeli su u razdoblju od 9. travnja 2014. godine do 12. ožujka 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u dispozitivu ove odluke.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da je apelant Ustavnom sudu dostavio više apelacija koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija br. AP 1683/14, AP 1685/14, AP 1687/14, AP 1688/14, AP 3144/14, AP 3145/14, AP 3146/14, AP 3147/14, AP 3148/14, AP 4090/14, AP 1133/15 i AP 1134/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1683/14.

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 8. veljače 2016. godine traženo da Ustavnom sudu dostavi odgovor na apelaciju broj AP 1683/14.

4. Kantonalni sud je dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju 19. veljače 2016. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Kantona 10 - Vlade Kantona 10 - Ministarstva unutarnjih poslova Livno (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate raznih potraživanja iz radnog odnosa za razdoblja i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima.

7. Općinski sud je donio presude br. 68 0 Rs 013373 12 Rs 2 od 9. listopada 2012. godine, 68 0 Rs 013075 12 Rs 2 od 21. kolovoza 2012. godine, 68 0 Rs 015899 12 Rs 2 od 25. rujna 2012. godine, 68 0 Rs 012851 12 Rs 2 od 25. siječnja 2013. godine, 68 0 Rs 012935 12 Rs 2 od 4. srpnja 2012. godine, 68 0 Rs 015737 12 Rs 2 od 30. kolovoza 2012. godine, 68 0 Rs 012756 12 Rs 2 od 6. srpnja 2012. godine, 68 0 Rs 012720 12 Rs 2 od 2. srpnja 2012. godine, 68 0 Rs 012761 12 Rs 2 od 25. siječnja 2013. godine, 68 0 Rs 013205 12 Rs 2 od 25. rujna 2012. godine, 68 0 Rs 012753 12 Rs 2 od 4. srpnja 2012. godine i 68 0 Rs 017176 12 Rs 2 od 21. kolovoza 2012. godine kojima je obvezan tuženi da apelantima, kao uposlenicima Ministarstva unutarnjih poslova Kantona 10, isplati novčane iznose po osnovi uvećanja plaće za rad noću, rad u dane vjerskih blagdana i državnih blagdana, rad u dane tjednog odmora, kao i rad u dane vikenda za razdoblja precizirana u presudama, uz zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presuda pa do konačne isplate uz uplatu doprinosa za razlike plaća tužitelja u korist nadležnog Federalnog zavoda za MIO. Istim presudama je odlučeno da je tuženi dužan apelantima naknaditi troškove parničnog postupka, u iznosima preciziranim u izrekama presuda (2.827,20 KM). U obrazloženju presuda u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove postupka Općinski sud je naveo da je odlučeno na temelju članka 386. stavak 1. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), uz jasno i detaljno navođenje iznosa koji se odnose na sastavljanje tužbi, zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu glavne rasprave uz navođenje broja održanih ročišta, te za svaku parničnu radnju, sastav podnesaka i troškove vještačenja.

8. Kantonalni sud je, postupajući po prizivima tuženog, donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je prizive djelomično uvažio i prvoststupanjsku presudu preinačio na način da je tuženi obvezan apelantima naknaditi troškove postupka u umanjenim iznosima bliže označenim u presudama (od 2.394,80 KM, odnosno 2.134,20 KM, odnosno 2.184,20, odnosno 2.304,08 KM), dok su u preostalom dijelu prizivi odbijeni i prvostupanjske presude su potvrđene. U obrazloženjima presuda, u osporenom dijelu u kojemu je obrazložio svoju odluku o troškovima postupka, Kantonalni sud je naveo da je djelomično utemeljen prigovor tuženog koji se odnosi na dosuđene troškove parničnog postupka, pa je apelantima umanjen dosuđeni iznos „temeljem članka 386. stavak 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Službene novine FBiH“ broj 22/04) i članka 31. stavak 5. Zakona o odvjetništvu FBiH („Službene novine FBiH“ br. 40/02, 18/05, stupio na snagu 24. ožujka 2005. godine, 68/05)“.

9. Ustavni sud je odlukama o dopustivosti broj AP 1887/13 od 25. lipnja 2013. godine i br. AP 2002/13, AP 2177/13 i AP 2256/13 od 22. listopada 2013. godine odbacio apelacije istih apelanata kao preuranjene s obzirom da je bio u tijeku postupak pred Vrhovnim sudom po izjavljenim revizijama protiv presuda Kantonalnog suda, navedenih u izreci ove odluke. Ustavni sud je u navedenim odlukama apelante uputio da nakon donošenja odluka po reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, imaju mogućnost ponovno podnijeti apelacije.

10. Nakon što je Ustavni sud donio navedene odluke, apelanti su se ponovno obratili Ustavnom podnošenjem apelacija koje su predmetom odlučivanja ove odluke protiv presuda Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke, u dijelu odluke o troškovima postupka, s obzirom na to da je Vrhovni sud donio rješenja kojima je odbacio revizije apelanata sukladno članku 237. st. 2. i 3. ZPP.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni procesnog prava, ZPP, od Kantonalnog suda, kada je preinačio prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Apelanti ukazuju da u obrazloženjima pobijanih presuda Kantonalni sud nije naveo razloge zbog čega je umanjio iznose dosuđene na ime troškova postupka presudama Općinskog suda. Apelanti su naveli da su pokrenuli parnične postupke radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te da je, nakon što je Kantonalni sud jednom ukinuo presudu Općinskog suda, ponovno održano pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, te je preciziran zahtjev podneskom, a prema uputama Kantonalnog suda, iako je ostao neizmijenjen u odnosu na zahtjev preciziran u ranijem postupku.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je dosudio troškove koji su bili nužni i neophodni, sukladno članku 387. ZPP tako da tužitelju-apelantu nije priznat trošak sastavljanja pismenog podneska u iznosu od 180,00 KM i pristup na jedno pripremno ročište, jer te radnje nisu bile nužne i neophodne za vođenje parnice.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 383.

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

(2) Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Članak 384.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama. Članak 386.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. […] Članak 387.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

(2) Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi.

VI. Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ispitujući dopustivost apelacije u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća na to da je prethodno odlukama o dopustivosti br. AP 1887/13, AP 2002/13, AP 2177/13 i AP 2256/13 odbacio apelacije apelanata kao preuranjene s obzirom da je bio u tijeku postupak pred Vrhovnim sudom, po izjavljenim revizijama protiv presuda Kantonalnog suda navedenih u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su rješenjima Vrhovnog suda revizije apelanata odbačene kao nedopuštene zbog formalnih razloga, konačne odluke u ovom predmetu predstavljaju presude Kantonalnog suda navedene u dispozitivu ove odluke, pa će Ustavni sud apelacione navode ispitati u odnosu na te presude.

17. U tom kontekstu Ustavni sud, sukladno svojoj praksi (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. siječnja 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan nadnevak podnošenja apelacije uzima u obzir nadnevak kada je podnesena apelacija koja je odbačena kao preuranjena. S obzirom na to da su osporene presude Kantonalnog suda donesene u razdoblju od 25. ožujka 2013. godine do 2. travnja 2013. godine, a da su apelacije koje su odbačene kao preuranjene (kojim su apelanti osporili te presude) podnesene u razdoblju od 3. svibnja 2013. godine do 24. svibnja 2013. godine, proizlazi da su apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti predmetnih apelacija. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su predmetne apelacije očigledno (prima facie) neutemeljene.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da je tim presudama prekršeno njihovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Ustavni sud ističe da se garancije iz članka 6. Europske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao nastavak parnice po glavnom pitanju i, sukladno tome, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza“ (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 23. rujna 1997. godine, Izvješća 1997-V, stavak 25. i dalje). Iz navedenog je jasno vidljivo da se članak 6. primjenjuje u odnosu na troškove postupka bez obzira što ujedno nije osporen i glavni zahtjev, pa proizlazi da se u osporenim postupcima radilo o utvrđivanju građanskih prava i obveza apelanta i tuženog, te su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjiv.

23. Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini navoda iz apelacija, sporno pitanje je li Kantonalni sud prilikom uvažavanja priziva tuženog i preinačenja odluke o troškovima postupka proizvoljno primijenio odredbe ZPP kada je umanjio apelantima dosuđene iznose troškova postupka.

24. S tim u svezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

25. Također, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, članak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude. Ta obveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi, Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, i AP 352/04 od 23. ožujka 2005. godine, točka 27). Mjera u kojoj ta obveza postoji ovisi o prirodi odluke (vidi, Europski sud, Ruiz Torija protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 303-A, stavak 29). Europski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali na to da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u svezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istodobno imaju obvezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Europski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. srpnja 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stavak 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. ožujka 2006. godine).

26. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati jesu li osporene odluke Kantonalnog suda utemeljene na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno zadovoljava li obrazloženje tih presuda standarde iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da su apelanti u konkretnim postupcima imali procesnu poziciju tužitelja i da su 100%, odnosno u cijelosti uspjeli u parnici, te da je Općinski sud prvostupanjskim presudama udovoljio zahtjevima apelanata i dosudio im naknadu troškova postupka primjenom odredbe članka 386. stavak 1. ZPP, kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi spor dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Osim toga, Općinski sud je u obrazloženjima presuda dovoljno jasno i detaljno precizirao na što su se troškovi postupka u konkretnim slučajevima odnosili. Međutim, Kantonalni sud je, odlučujući o prizivima koje je tuženi izjavio protiv presuda Općinskog suda, preinačio odluku o troškovima tako što je odlučio da umanji dosuđene troškove postupka. Pri tome Kantonalni sud se samo pozvao na odredbu članka 386. stavak 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, dok su u potpunosti izostali razlozi i argumenti iz kojih bi bilo vidljivo zašto je Kantonalni sud tako postupio, odnosno Kantonalni sud je u svojim obrazloženjima naveo samo u jednoj rečenici da je djelomično utemeljen prigovor tuženog koji se odnosio na dosuđene troškove parničnog postupka, pa je apelantima umanjen dosuđeni iznos na temelju članka 386. stavak 1, Tarife i članka 31. stavak 5. Zakona o odvjetništvu FBiH.

28. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbama članka 387. stavak 1. ZPP propisano da će, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni, te visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Na navedene odredbe se pozvao i Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju. Međutim, Kantonalni sud je propustio obrazložiti zašto je prilikom preinačavanja odluke Općinskog suda smatrao da iznose koje je Općinski sud dosudio apelantima na ime troškova postupka treba umanjiti, odnosno nije obrazložio zbog čega smatra da neki troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice, pa ih zbog toga nije dosudio apelantima.

29. S obzirom na navedeno, nesporno je da Kantonalni sud, u smislu navedenih standarda Europskog suda i Ustavnog suda, nije ispoštovao obvezu da obrazloži svoju odluku o troškovima postupka koji pripadaju apelantima u smislu navođenja jasnih i razumljivih razloga na kojim je zasnovao tu svoju odluku.

30. Ustavni sud ponovno naglašava da nije njegov zadatak da svojim tumačenjem zakona supstituira domaći sud. Međutim, imajući u vidu standarde prava na pravično suđenje koji su ranije navedeni, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud u osporenim odlukama nije izvršio svoju obvezu da navede jasne razloge na kojima je utemeljio odluku o troškovima postupka koje je odredio apelantima, odnosno da osporene odluke ne sadrži obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

31. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije ispunio svoju dužnost da adekvatno obrazloži svoju odluku o troškovima postupka koje je odredio apelantima, na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, te da stoga postoji kršenje prava iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

32. S obzirom na navedeno, u svjetlu zaključka u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer su suštinski isti kao navodi o povredi prava na pravično suđenje o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim točkama ove odluke.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na obrazloženu odluku, u situaciji kada su u presudama Kantonalnog suda, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka koji pripadaju apelantima, u potpunosti izostali razlozi i obrazloženja zbog čega su apelantima umanjeni iznosi dosuđeni presudama Općinskog suda na ime troškova postupka.

34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1683/14 (M. G., D. M., B. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio