Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-656/16 (R. Š., D. S., D. T. i H. P.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-656/16
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 656/16, rješavajući apelacije Remze Šute i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Remze Šute, Džeme Sabljića, Džemala Turajlića i Huse Penave.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluka u razumnom roku u postupcima koji su nakon podnošenja apelacija okončani Presudama Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019485 13 U od 1. aprila 2016. godine, br. 09 0 U 019481 13 U od 4. aprila 2016. godine, 09 0 U 019484 13 U od 29. marta 2016. godine i broj 09 0 U 019483 13 U od 21. marta 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
a)Uvod
1. Remzo Šuta, Džemo Sabljić, Džemal Turajlić i Huso Penava (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Čapljine, koje zastupa Velija Sabljić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 11. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnih sporova pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji su nakon podnošenja apelacija okončani Presudama broj 09 0 U 019485 13 U od 1. aprila 2016. godine, br. 09 0 U 019481 13 U od 4. aprila 2016. godine, 09 0 U 019484 13 U od 29. marta 2016. godine i broj 09 0 U 019483 13 U od 21. marta 2016. godine.
b)Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod brojem AP 656/16, AP 657/16, AP 658/16 i AP 659/16 odnose na isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 656/16.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 24. marta 2016. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Odgovore na apelacije Kantonalni sud je dostavio u periodu od 31. marta 2016. godine do 11. aprila 2016. godine.
c)Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
6. Apelanti su tokom jula 2012. godine Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) podnijeli zahtjeve za dodjelu novčane podrške na osnovu Javnog poziva za dodjelu novčanih sredstava za realizaciju zahtjeva u okviru Modela ruralnog razvoja - kapitalna ulaganja i investicije koji je objavljen 5. jula 2012. godine.
7. S obzirom da Federalno ministarstvo nije donijelo odluku po zahtjevima apelanata, apelanti su 13. decembra 2013. godine podnijeli tužbe Kantonalnom sudu zbog šutnje administracije koje su uredili podnescima od 7. januara 2014. godine.
8. Kantonalni sud je Presudama broj 09 0 U 019485 13 U od 1. aprila 2016. godine, br. 09 0 U 019481 13 U od 4. aprila 2016. godine, 09 0 U 019484 13 U od 29. marta 2016. godine i broj 09 0 U 019483 13 U od 21. marta 2016. godine uvažio tužbe apelanata i naložio Federalnom ministarstvu da u roku od 30 dana od dana prijema presuda donese rješenja povodom pojedinačnih zahtjeva apelanata.
d)Apelacija a)Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja upravnih sporova pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, naveli da Kantonalni sud do podnošenja apelacije nije donio odluku povodom tužbi apelanata, a imajući u vidu da se ne radi o složenim predmetima, apelanti smatraju da je protekao razuman rok u kojem je sud morao odlučiti u predmetnim postupcima.
b)Odgovori na apelaciju
10. U odgovoru na apelacije Kantonalni sud je istakao da donošenje odluke u predmetnom upravnim sporovima objektivno nije moglo uslijediti ranije jer se predmeti rješavaju prema redoslijedu prijema tužbe u skladu s Planom rješavanja predmeta po kojem se trenutno rade predmeti po tužbama koje su zaprimljene u prvoj polovini 2013. godine. Nadalje, navedeno je da apelanti, ni njihov punomoćnik nisu podnosili prijedlog za prioritetno uzimanje predmeta u rad, o kojem odlučuje predsjednik suda u skladu sa odredbama Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju.
e)Relevantni propisi
11. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u članu 20. ovog Zakona da se prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po njenom zahtjevu.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
f)Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje pojedinačnih predmeta, odnosno okolnost da su predmetne apelacije podnesene zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnim rokovima donio odluke o tužbama apelanata zbog šutnje administracije, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustive u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
g)Meritum
17. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih upravnih sporova pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da apelanti u apelacijama ukazuju na dužinu trajanja upravnih sporova pred Kantonalnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da su predmetni upravni sporovi okončani nakon podnošenja apelacija, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati periode od 13. decembra 2013. godine, kao dana podnošenja tužbi, do donošenja presuda Kantonalnog suda koje su donesene u periodu od 21. marta 2016. do 4. aprila 2016. godine. Dakle, predmetni postupci su trajali nešto duže od dvije godine i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupaka
22. U konkretnom slučaju radi se o upravnim sporovima zbog šutnje administracije, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o naročito složenim predmetima.
23. Ustavni sud zapaža da su predmetni upravni sporovi zbog šutnje administracije od značaja za apelante koji su imali interes da se predmetni postupci što prije okončaju kako bi Federalno ministarstvo postupilo po njihovom zahtjevu za dodjelu novčane podrške. Nadalje, iako su apelanti tokom postupka uredili tužbe, ne može se zaključiti da je to utjecalo na dužinu trajanja predmetnih postupaka.
24. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su apelanti 13. decembra 2013. godine tužbom pokrenuli upravne sporove zbog šutnje administracije, te da je Kantonalnom sudu trebalo nešto više od dvije godine i tri mjeseca da donese odluke kojima je naložio donošenje presuda po zahtjevima apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnim upravnim sporovima nije trebalo utvrđivati složene činjenice i da su, u suštini, to bili jednostavni postupci kojima je cilj ubrzanje donošenja odluka u upravnom postupku. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je naveo da je odluke u predmetnim postupcima donosio u skladu s Planom rješavanja predmeta, te da apelanti nisu podnosili prijedloge da se predmeti prioritetno uzmu u rad. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih predmeta, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda tako da svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u predmetnim upravnim sporovima zbog šutnje administracije u periodu od dvije godine i tri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego da predstavlja hronično preopterećenje suda.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja predmetnih upravnih sporova ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Iako apelanti u apelaciji nisu zatražili da im se isplati naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Stoga, dovodeći citirane odredbe Pravila Ustavnog suda u vezu sa okolnostima konkretnih predmeta, a posebno okolnostima da su apelanti vrlo brzo nakon podnošenja apelacija ishodovali odluke kojima je organima uprave naloženo donošenje odluka o pojedinačnim zahtjevima apelanata u roku od 30 dana, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelante.
h)Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su predmetni upravni sporovi zbog šutnje administracije pred Kantonalnim sudom trajali nešto više od dvije godine i tri mjeseca, a mjere koje je javna vlast preduzimala nisu bile efikasne zato što nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman