Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4390/16 (F.R. iz Ljubuškog)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4390/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4390/16, rješavajući apelaciju F.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.R. protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 028958 16 Kžv od 15. septembra 2016. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. F. R. iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 028958 16 Kžv od 15. septembra 2016. godine.

2. Pravosnažnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 32 Ko-1521/13 od 24. novembra 2014. godine koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 4 Kž- 88/15-3 od 24. marta 2015. godine preinačena u odluci o kazni apelant je zbog krivičnog djela prevare osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca i istovremeno određena apelantu na osnovu člana 57 KZ/11, djelimična uslovna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je osuđen izvrši šest mjeseci, dok se preostali dio kazne od sedam mjeseci neće izvršiti ako u vremenu od 3 (tri) godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo, uz posebnu obavezu iz člana 62. stav 1. tačka 1. KZ/11 da u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude oštećenom trgovačkom društvu „Trgovački centar Zagreb" d.o.o. popravi štetu počinjenu krivičnim djelom uplatom iznosa od 246.442,48 kuna.

3. Ministarstvo pravde BiH je putem Federalnog ministarstva pravde Sarajevo Općinskom sudu u Ljubuškom dostavilo zamolnicu Uprave za evropske poslove, međunarodnu i pravosudnu saradnju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, kao države presuđenja- Klasa 720- 05/1501/191, Ur. broj: 514-06-02-01-01-15-02 od 30. novembra 2015. godine kojom je zatraženo preuzimanje izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 32 Ko-1521/13 od 24. novembra 2014. godine.

4. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 K 028958 16 K od 16. februara 2016. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 028958 16 Kžv od 15. septembra 2016. godine odbijeno je preuzimanje izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 32 Ko-1521/13 od 24. novembra 2014. godine. U obrazloženju presude sud je naveo da Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ FBiH) ne poznaje institut djelimične uslovne osude koja je izrečena apelantu. Ukoliko bi sud kao mjerodavnu preuzeo kaznu zatvora od jedne godine i jednog mjeseca time bi povrijedio načelo reformatio in peius i apelanta stavio u nepovoljniji položaj nego u državi presuđenja, a pema važećem KZ FBiH, sud nema pozitivnog propisa na koji bi se pozvao i preuzetu kaznu od jedne godine i jednoig mjeseca pretvorio u djelimičnu uslovnu osudu, tj. da apelant i u BiH kao državi izvršenja izdrži 6 mjeseci bezuslovnog zatvora i 7 mjeseci uslovno. Međutim sud je naveo da je svaka izmjena predmetnih presuda zabranjena državi izvršenja i može biti učinjena isključivo od strane države presuđenja prema članu 16 stav 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (u daljem tekstu: Sporazum). Sud je ustanovio da zamolnica ne ispunjava uslove iz odedbe člana 9. stav 1 tačka a) Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, te uslove iz odredbe člana 3 stav 1. tačka 1. Sporazuma. Sud napominje da ako se ima u vidu odredba člana 15. Sporazuma kojom je propisano da se izvršenje provodi prema pravu države izvršenja očigledno je da bi udovoljenje zamolnici koja je pod uslovom da se izrečena kazna zamijeni novčanom kaznom bilo u suprotnosti sa principom pravne sigurnosti-načelom pravnog sistema Bosne i Hercegovine i ustanovljenim pravnim poretkom s obzirom da se prema KZ FBiH izrečena kazna zatvora do jedne godine zamjenuje sa novčanom kaznom ako takav zahtjev postavi osuđeni, odnosno apelant. Sud je utvrdio da Sporazumom nije propisana mogućnost uslovljanja preuzimanja izvršenja kazne zatvora izrečene presudom države presuđenja u konkretnom slučaju van okvira Sporazuma, jer bi udovoljenjem zamolnici bio narušen suvrenitet države izvršenja na način da bi došlo do ograničavanja u postupanju sudske vlasti države izvršenja, kao jednog od tri stuba vlasti, što je apsolutno nedopustivo.

5. Apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud usvoji privremenu mjeru i obustavi svako postupanje Ministarstva pravde BiH u predmetu zamolnice Uprave za evropske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, kao države presuđenja- Klasa 720-05/1501/191, Ur. broj: 514-06- 02-01-01-15-02 od 30. novembra 2015. godine kojom je zatraženo preuzimanje izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 32 Ko-1521/13 od 24. novembra 2014. godine.

Apelacioni navodi

6. Apelant u apelaciji navodi da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3 Ustava BiH i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer krivični postupak nije bio pravičan što je rezultiralo donošenjem nezakonite sudske odluke i predlaže da Ustavni sud uvaži apelaciju utvrdi povredu navedenih prava, ukine donesene presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud prije svega zapaža da se predmetni slučaj odnosi na postupak priznavanja strane sudske odluke, odnosno preuzimanja izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 32 Ko-1521/13 od 24. novembra 2014. godine koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 4 Kž- 88/15-3 od 24. marta 2015. godine preinačena u odluci kazni kojom je apelant je zbog krivičnog djela prevare iz člana 247. Krivičnog zakona Republike Hrvatske osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca. Ustavni sud nalazi da se postupak koji se odnosi na postupak izvršenja strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini, a po osnovu zamolnice stranog suda, ne tiče utvrđivanja „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ovim postupkom se samo odlučuje postoje li zakonski uslovi za preuzimanje izvršenja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini ili ne, po osnovu Sporazuma zaključenog između RH i BiH o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u krivičnim postupcima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi zauzeo stav da postupak priznanja i izvršenja strane sudske odluke ne potpada pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. (Odluke o dopustivosti br. AP 927/13 od 25. aprila 2013. godine, stav 11 i AP 56/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 20. dostupne na www.ustavnisud.ba ) Stoga, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, ne može primjeniti na postupak u kome je donesena osporena odluka, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant takođe navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatuje da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li zakonski uslovi za preuzimanje izvršenja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini ili ne, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

10. Prema članu 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman