Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4359/14 (Vlada Federacije BiH, S. Š. i K. Š.,S. V. i Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH i drugi)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4359/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4359/14, rješavajući apelacije Vlade Federacije BiH i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Vlada Federacije BiH protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 025517 14 Gž od 22. septembra 2014. godine;
Samed Šehrić i Kada Šehrić protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 006344 14 GŽ od 22. decembra 2014.
godine;
Savo Vučkovac protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 181887 15 Rsž od 27. novembra 2015. godine;
Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 I 091177 15 Gž od 27. januara 2016. godine;
Rasema Šahmanović protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 10 I od 30. januara 2012. godine;
Almir Hajdarević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 12 Gž od 3. decembra 2015. godine;
Mira Bućma protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 015423 14 Gž od 18. januara 2016. godine;
Vakufska direkcija protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 098853 14 Gž od 22. decembra 2015. godine;
"Agroprodukt" d.o.o. Gradiška protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 077703 15 Pž od 27.
oktobra 2015. godine;
Drago Vuković protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 000958 16 Rsž 3 od 22. februara 2016. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-4359/14
1. Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo podnijela je 3. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 025517 14 Gž od 22. septembra 2014. godine. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 025517 13 P od 15. jula 2014. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 025517 14 Gž od 22. septembra 2014. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 24.300,00 KM naloženo je apelantici kao tuženoj da tužitelju Š.J. na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 14.580,00 KM na način preciziran u izreci presude.
2. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 025517 14 Gž od 22. septembra 2014. godine.
AP-1091/15
3. Samed Šehrić i Kada Šehrić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Midhat Skenderović, advokat iz Gradačca podnijeli su 11. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 006344 14 GŽ od 22. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 006344 13 P od 30. maja 2014. godine u postupku radi isplate duga odlučeno je da se tužba smatra povučenom u skladu sa članom 210. stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, jer apelanti kao tužitelji, odnosno njihov punomoćnik nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu iako su uredno obaviješteni, niti su svoj izostanak opravdali.
4. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbama člana 210. stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 8/09, 52/10 i 27/14) pristupili ročištu za glavnu raspravu.
AP-720/16
5. Savo Vučkovac iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke podnio je 12. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 181887 15 Rsž od 27. novembra 2015. godine. Apelant je 11. decembra 2013. godine podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa za period počev od 1. novembra 2010. godine do 12. marta 2013. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 181887 13 Rs od 26. decembra 2013. godine apelantova tužba odbačena je kao neblagovremena, jer apelant propustio da u skladu sa članom 118. Zakona o radu RS podnese tužbu nadležnom sudu u roku od jedne godne od saznanja za povredu njegovog prava, a najkasnije tri godine od sporne povrede prava. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 181887 15 Rsž od 27. novembra 2015. godine apelantova žalba je kojom je zahtijevao naknadu na ime neplaćenih plata za period od 1. novembra 2010. godine do 1. novembra 2012. godine i uplatu doprinosa za isti vremenski period odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
6. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu (Službeni glasnik Republike Srpske broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa za period od 1. novembra 2010. godine do 1. novembra 2012. godine. AP-728/16
7. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 15. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 I 091177 15 Gž od 27. januara 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 I 091177 15 I od 18. novembra 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 I 091177 15 Gž od 27. januara 2016. godine prijedlog apelantice kao tražioca izvršenja protiv S.V. kao izvršenika za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, mjenice, odbačen je kao neuredan, jer apelantica nije postupila po zaključku suda od 18. septembra 2015. godine i nije dostavila vjerodostojnu ispravu, mjenicu, u smislu odredbi člana 33. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH, odnosno mjenicu izdatu u skladu sa odredbama Zakona o mjenici Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH 32/00).
8. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana člana 33. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH ( Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 8/00, 1/01, 5/02, 8/03, 19/07 2/08 i 50/11) po pozivu suda dostavila uredan prijedlog za izvršenje, odnosno vjerodostojnu ispravu-mjenicu.
AP-743/16
9. Rasema Šahmanović iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 15. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 10 I od 30. januara 2012. godine. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 005030 10 I od 17. februara 2010. godine odobreno je izvršenje po prijedlogu S.B. kao tražioca izvršenja protiv apelantice kao izvršenika na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 06 p od 28. novembra 2008. godine i dopunske presude istog suda broj 58 0 P 005030 06 P od 17. avgusta 2009. godine koje su potvrđene presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 09 Gž ood 29. oktobra 2010. godine. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 10 I od 30. januara 2012. godine apelanticin prigovor protiv rješenja o izvršenju broj 58 0 P 005030 10 I od 17. februara 2010. godine djelimično je usvojen i rješenje o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 005030 10 I od 17. februara 2010. godine preinačeno u dijelu koji se odnosi na predmet i sredstvo izvršenja na način preciziran u izreci rješenja.
10. Ustavni sud zapaža da apealntica nije u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o izvršnom postupku FBiH (Službene novine FBiH br. 32/03., 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) podnijela žabu Kantonalnom sudu u Mostaru protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0P 005030 10 I od 30. januara 2012. godine.
AP-754/16
11. Almir Hajdarević iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajevo podnio je 17. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 12 Gž od 3. decembra 2015. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 09 P od 5. novembra 2012. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 12 Gž od 3. decembra 2015. godine u parničnom postupku radi isplate potraživanja v.sp. 29.700,00 KM obavezan je tuženi KJKP Gradski saobraćaj doo Sarajevo da apelantu isplati razlike plata, naknade za godišnji odmor i doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje na način kao u izreci presude.
12. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 12 Gž od 3. decembra 2015. godine.
AP-761/16
13. Mira Bućma iz Novog Grada (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 17. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 015423 14 Gž od 18. januara 2016. godine. Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0P 015423 13 P od 27. juna 2014. godine u parničnom postupku radi utvrđenja po tužbi M.R. kao tužitelja protiv apelantice kao tužene v.sp. 31.000,00 KM utvrđeno je da M.R. po osnovu gradnje stekao vanknjižno vlasništvo sa ½ dijela porodične kuće bliže označenim u izreci presude što je apelantica kao tužena dužna priznati i dozvoliti da se tužitelj M.R. upiše kao nosilac prava korištenja posjeda i vlasništva tako da predmetne nekretnine ulaze u zaostavštinu iza njihovog prednika V.R., a u odnosu na preostalu ½ dijela stambene porodične kuće utvrđeno da istan ne ulazi u u zaostavštinu iza njihovog prednika V.R. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 015423 14 Gž od 18. januara 2016. godine prvostepena preinačena je na način da je žalba tužitelja d uvažena i utvrđeno da mu pripada, odnosno da ulazi u zaostvštinu i druga ½ dijela stambene porodične kuće koju je stekao građenjem.
14. Ustavni sud zapaža da apelantica u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) nije u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 015423 14 Gž od 18. januara 2016. godine.
AP-999/16
15. Vakufska direkcija iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Esad Hrvačić advokat iz Sarajeva podnijela je 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 098853 14 Gž od 22. decembra 2015. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 098853 09 P od 17. januara 2014. godine u u parničnom postupku radi utvrđenja-otkupa stana v.sp. 110.000,00 KM utvrđeno je da su stekli uslovi za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana bliže opisan u izreci presude na kome postoji stanarsko pravo, pa je tužena Općina Stari Grad Sarajevo kao prodavac dužna zaključiti ugovor o kupoprodaji sa tužiteljem S.Š. kao kupcem stana sa dijelom 1/1. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 098853 14 Gž od 22. decembra 2015. godine žalba apelantice kao umješača odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
16. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 113177 12 Gž od 3. decembra 2015. godine.
AP-1051/16
17. "Agroprodukt" d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke podnio je 7. marta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 077703 15 Pž od 27. oktobra 2015. godine. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 077703 10 Ps od 25. maja 2015. godine koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 077703 15 Pž od 27. oktobra 2015. godine u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 10.500,00 KM apelantov zahtjev kojim je tražio da mu tuženi Farmland ad Nova Topola isplati naknadu štete odbijen je kao neosnovan.
18. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 077703 15 Pž od 27. oktobra 2015. godine.
AP-1084/16
19. Drago Vuković iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Bosanske Gradiške podnio je 9. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 000958 16 Rsž 3 od 22. februara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 0000958 09 P od 25. aprila 2013. godine apelantov zahtjev za isplatu plata za 2005 godinu odbijen je kao neosnovan. Apelant je 1. juna 2015. godine podnio zahtjev za donošenje dopunske presude jer sud presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 0000958 09 P od 25. aprila 2013. godine nije odlučeno o svim tužbenim zahtjevima, odnosno o apelantovom zahtjevu za isplatu plata za 2006. godinu i 2007 godinu. Rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 0000958 15 P 2 od 22. decembra 2015. godine apelantov zahtjev za donošenje dopunske presude odbačen je kao neblagovremen, jer apelant zahtjev za donošenje dopunske presude nije podnio u propisanom roku odnosno u roku od 30 dana od prijema presude, a zadnji dan za podnošenje zahtjeva bio 29. maj 2013. godine, a apelant je zahtjev podnio 1. juna 2015. godine odnosno nakon proteka dvije godine i šest mjeseci od dana prijema presuda.
20. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 192 stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku podnio zahtjev za donošenje dopunske presude.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4359/14. Apelacioni navodi
22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na dom, nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
25. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman