Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2897/15 (D.Đ., R.D., J.L., M.N., M.Đ., S.V., S.V., D.Ž., Z.B., V.P., B.M., Z.M., B.B., svi iz Doboja, i ŽGP Konstruktor d.o.o. Doboj)
Odluka donesena 01. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Isplata duga
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2897/15
Apelacija
Odluka o meritumu
01. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2897/15, rješavajući apelaciju D.Đ. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija D.Đ., R.D., J.L., M.N., M.Đ., S.V., S.V., D.Ž., Z.B., V.P., B.M., Z.M., B.B. i ŽGP „Konstruktor“ d.o.o.
Doboj.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti koji posjeduju izvršnu sudsku odluku na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja.
Obavezuje se Vlada Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama radi izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. D.Đ., R.D., J.L., M.N., M.Đ., S.V., S.V., D.Ž., Z.B., V.P., B.M., Z.M., B.B., svi iz Doboja, i ŽGP „Konstruktor“ d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sejad Mujačić, advokat iz Gračanice, podnijeli su 9. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravomoćne sudske odluke, odnosno neizvršenja Rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ip 107962 14 Ip od 31. marta 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 2. novembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. novembra 2016. godine.
4. S obzirom na to da se predmetnom apelacijom pokreće gotovo isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odlučio da uzme u obzir i ranije dostavljene odgovore.
5. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovore na apelacije od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Ministarstva finansija Republike Srpske, dobijene povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 4389/13 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4389/13 od 8. maja 2014. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i u predmetu broj AP 322/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 322/12 od 26. februara 2015. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 038 448 09 Ps od 1. oktobra 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 038448 13 Pž od 24. decembra 2013. godine i ispravljena Rješenjem o ispravci presude od 7. oktobra 2013. godine, obavezana je Republika Srpska - Ministarstvo saobraćaja i veze da tužiocu ŽGP a.d. Doboj isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka na ime potraživanja po osnovu sporazuma za rekonstrukciju mosta od 16. juna 1999. godine i aneksa sporazuma od 23. maja 2000. godine. ŽGP a.d. Doboj je notarski ovjerenim ugovorima o ustupanju potraživanja ustupio apelantima dio svog potraživanja glavnog duga sa kamatama po osnovu navedene presude.
8. Apelanti su protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnijeli prijedlog za izvršenje pravomoćne Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 038 448 09 Ps od 1. oktobra 2013. godine na novčanim sredstvima izvršenika kod komercijalnih banaka, prenosom sa TRN računa izvršenika na TRN račun opunomoćenika apelanata.
9. Okružni privredni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ip 107962 14 Ip od 31. marta 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
10. Rješenje o izvršenju je dostavljeno NLB Razvojna banka a.d. Banja luka, koja je dopisom od 3. aprila 2014. godine vratila navedeno rješenje sudu s obrazloženjem da su označeni računi izvršenika, računi Javnih prihoda Republike Srpske, te da, zbog ograničenja iz Zakona o izvršnom postupku i Zakona o unutrašnjem platnom prometu, nisu u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju. Nadalje, navedeno je da je kopija rješenja dostavljena Ministarstvu finansija - Sektor za trezor i upravljanje dugom, te da su ostale banke u kojima izvršenik ima evidentirane račune obaviještene o postupanju NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka.
11. Izvršenik je protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavio prigovor, koji je odbijen Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 107962 14 Ip od 6. augusta 2014. godine.
12. Ministarstvo finansija Republike Srpske je dopisom od 8. aprila 2015. godine obavijestilo opunomoćenika apelanata da je predmetni izvršni spis zaprimljen 23. oktobra 2014. godine, te da je evidentiran pod rednim brojem SPIR 14830 i da je, u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu) i zaključkom Vlade Republike Srpske broj 04/1 012 2 541/15 od 9. marta 2015. godine, kategoriziran kao unutrašnji dug – opća obaveza. Nadalje, navedeno je da je sudski predmet apelanata planiran za isplatu na teret sredstava budžeta Republike Srpske za 2019. godinu.
13. Okružni privredni sud je dopisom od 20. oktobra 2015. godine obavijestio Ministarstvo finansija Republike Srpske - Sektor trezor o pravosnažnosti predmetnog rješenja o izvršenju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da je neizvršenjem predmetnog rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zbog toga traže kompenzaciju u iznosu od po 2.000,00 KM. Apelanti smatraju da predmetno potraživanje ne spada u unutrašnji dug Republike Srpske, da izvršenik u toku postupka nije isticao prigovor da se radi o unutrašnjem dugu i da se izvršenje ne može provesti odmah, već u skladu sa akcionim planom, te da je u drugom sličnom predmetu usvojen stav da se nije radilo o unutrašnjem dugu i da je izvršeno plaćanje.
b) Odgovor na apelaciju (broj AP 2897/15)
15. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje, istaknuto je da je sud u predmetnoj pravnoj stvari postupao u skladu sa načelom hitnosti, te da je preduzeo sve izvršne radnje kojima se po Zakonu o izvršnom postupku potraživanje prinudno ostvaruje i da, stoga, smatra da nisu povrijeđena prava apelanata.
c) Odgovori na apelacije (broj AP 244/08)
16. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulirano posebnim propisima - Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga donesen je radi osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravomoćne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od općeg interesa za Republiku Srpsku. Također je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi, u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano dati prioritet potraživanjima apelanata.
17. Vlada Republike Srpske - Ured pravnog predstavnika je istakla u odgovoru da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potraživanja apelanata predstavljaju «imovinu», nego je samo tražila modus izmirenja obaveza s ciljem da održi makroekonomsku stabilnost, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu «ratne štete» koje su uvrštene na berzovno tržište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/08), definirana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Vijećem Evrope radi na izradi akcionog plana izmirenja «ratne štete». U skladu sa iznesenim, predloženo je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Vlada RS se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predložila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.
18. Ministarstvo finansija Republike Srpske je u odgovoru, između ostalog, istaklo da su, nakon podnošenja apelacija, donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju prema redoslijedu dospijeća u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, također, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, također, navelo da kao predlagač predmetnog zakona taj zakon mora poštovati dok god je na snazi i dok god je u skladu sa Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača Zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.
19. U odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - Sektoru trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da naredi provođenje izvršenja, zbog čega sud nije prekršio ljudska prava na koja apelanti ukazuju.
d) Odgovori na apelacije (broj AP 4389/13)
20. Ministarstvo finansija Republike Srpske je navelo u odgovoru da su predmetna izvršenja (u predmetima br. AP 575/14 i AP 583/14) evidentirana u njihovoj bazi podataka, te da su ovi predmeti u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kategorizirani kao unutrašnji dug-ratna šteta. Dalje se navodi da predmetna potraživanja apelanata nisu realizirana zbog toga što ona u skladu sa navedenim zakonskim propisom nisu dospjela na realizaciju u skladu sa Planom isplata, niti su apelanti dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju rješenja o izvršenju putem emisije obveznica, te da bi predmeti u skladu sa navedenim planom došli na isplatu u gotovini u 2032, odnosno 2033. godini. Također, u odgovoru se navodi da, ukoliko se osiguraju sredstva u budžetu Republike Srpske, može se skratiti rok izvršenja, odnosno može se realizirati više izvršenja u konkretnoj godini. Na taj način bi bio revidiran raspored izvršenja po godinama, ali bi i dalje bio poštovan redoslijed izvršenja u skladu sa generalnim kriterijima Plana isplate. Isto tako, ukoliko pojedina lica čija su potraživanja sastavni dio Plana isplate budu zahtijevala izmirenje putem obveznica, stvorila bi se mogućnost realizacije više sudskih predmeta u konkretnoj godini isplate. Ministarstvo je istaklo da stranke imaju pravo izbora da se odluče za realizaciju potraživanja putem Plana isplate u gotovini ili putem emisije obveznica. U vezi sa troškovima parničnog postupka, Ministarstvo je istaklo da nisu izmireni, te da će oni biti realizirani kao ostalo potraživanje u skladu sa članom 14.a stav 1. Zakona o unutrašnjem dugu.
21. U odgovoru Okružni sud je naveo da ostaje kod pravnog stava izraženog u svojoj odluci istaknuvši da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava apelanata.
22. Osnovni sud je u odgovoru naveo da je u predmetu broj AP 583/14 dozvolio predloženo izvršenje svojim rješenjem od 11. oktobra 2012. godine, te da je navedeno rješenje preinačeno rješenjem od 29. marta 2013. godine koje je 5. aprila 2013. godine dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske - Sektoru trezor na provođenje. U drugom odgovoru (broj AP 575/14) Osnovni sud je, također, naveo da je dozvolio predloženo izvršenje svojim rješenjem od 12. septembra 2013. godine. Sud dalje navodi da je na navedeno rješenje izjavljen prigovor izvršenika, te da je sud zaključkom od 13. marta 2014. godine naložio tražitelju izvršenja-apelantu da u roku od osam dana uredi svoj prijedlog za izvršenje. Osnovni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koje se poziva apelant.
e) Odgovor na apelaciju (broj AP 322/12)
23. Vlada Republike Srpske - Ured pravnog predstavnika je istakla u odgovoru da je u prethodnim odgovorima na podnesene apelacije koje se tiču „ratne štete“ iznosila argumentaciju, odnosno razloge za donošenje legislative koji su poznati Ustavnom sudu, tako da ih neće ponavljati. Dalje se navodi da su razlozi za donošenje legislative, odnosno da je geneza rokova izvršenja obaveza poznata Ustavnom sudu (od prvobitnih pedeset godina do trinaest, odnosno dvadeset godina), kao i sudu u Strazburu, koji se u posljednjoj odluci (Đurić i drugi) bavio time, tj. adekvatnošću Plana izmirenja Republike Srpske za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta. Također, proizlazi da je nesporno da Republika Srpska ne oduzima, niti ograničava apelantovo pravo na imovinu u konkretnom predmetu (broj AP 1197/13), odnosno da će izvršiti pravomoćnu presudu na način koji odabere apelant (u novcu ili obveznice), što on nije učinio, te je predloženo da se navedena apelacija odbije kao neosnovana. U vezi sa navedenom apelacijom (broj AP 1197/13), Vlada Republike Srpske je dostavila i odgovor Ministarstva finansija od 23. januara 2015. godine iz kojeg proizlazi da apelant nije dostavio neophodnu dokumentaciju za izvršenje putem obveznica, niti se izjasnio koji način izmirenja želi (gotovina ili obveznice). Također, iz navedenog odgovora Ministarstva finansija je vidljivo da je apelantovo potraživanje (iz apelacije broj AP 1197/13) evidentirano u bazi podataka i da će ono, prema Planu isplate ratne štete, doći na red za isplatu u gotovini 2031. godine. Dalje se navodi da svi tražitelji izvršenja imaju mogućnost da namire svoja potraživanja na jedan od dva ponuđena načina-emisijom obveznica ili isplatom u gotovini u skladu sa Akcionim planom, a da se pri tome ne ugrozi makroekonomska stabilnost Republike Srpske, čime je Republika Srpska ispoštovala pravo na imovinu i stavila u isti položaj sve koji iz bilo kog osnova imaju potraživanja prema Republici Srpskoj nastala u ratnom periodu. Naime, kako se dalje navodi, u konkretnom predmetu nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine, „jer apelant nije lišen imovine koja mu je dosuđena u sudskom postupku, samo je država donijela i primjenjuje zakone i druge propise koje je našla za potrebnim da bi regulirala pravilno i kontinuirano korištenje imovine, vodeći računa kako o pojedinačnom interesu njenih građana, tako i o općem interesu“.
V. Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
25. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09 - prečišćeni tekst, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 7/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
(1) Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske. [...] Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: opće obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM;
[...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM. [...] Član 4. stav 1. tačka 4.
Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002.
godine, i to:
[...] 4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravomoćnih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 6. stav 2.
Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste općih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 7.
Nakon izvršene verifikacije, opće obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:
- isplatom u gotovini i
- emisijom obveznica.
Član 8.
(1) Dio općih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini, i to:
[...] 5. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.
Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršit će se pod sljedećim uvjetima: 1. rok dospijeća od 15 godina;
2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom. [...] Član 12.
(1) Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.
(2) Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.
[...] Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa.
Član 15.
(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.
(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.
(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).
26. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 1/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3.
(1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
a) opšte neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: opšte obaveze), nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 182.600.000 KM;
[...] v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM. [...] Član 4. stav 1. tačka b) (1) Pod opštim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine:
[...]b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25.000.000 KM, izuzev [...] pravomoćnih sudskih odluka na osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete koje su propisane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 8.
(1) Dio opštih obaveza do iznosa 35.000.000 KM izmiruju se isplatom u gotovini: [...] b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25.000.000 KM. [...]
27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 28/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/12) u članu 4. u stavu 1. u tački a) broj: „87.600.000“ zamjenjuje se brojem: „67.600.000“.
U istom stavu u tački b) broj: „ 25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“. Član 2.
U članu 8. u stavu 1. broj: „35.000.000“ zamjenjuje se brojem: „55.000.000“.
U istom stavu u tački b) broj: „ 25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“.
28. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 59/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/12 i 28/13), u članu 1. poslije stava 2. dodaju se novi st. 3., 4., 5., 6. i 7. koji glase: „(3) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na sudske pravosnažne i izvršne odluke koje donose sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine za nadoknadu ratne materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu i u vezi sa ratnim dejstvima na teritoriji Bosne i Hercegovine.
(4) Sudske odluke koje imaju osnov za naknadu štete iz stava 3. ovog člana, a zbog osuđujućih presuda pripadnicima bivše Vojske Republike Srpske i bivšeg Ministarstva odbrane Republike Srpske izmiriće se u skladu sa ovim zakonom kao i presude sudova u Republici Srpskoj za ratnu materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.
(5) Vlada Republike Srpske će donijeti uredbu kojom će se urediti način izmirenja sudskih odluka iz parničnog i izvršnog postupka za predmete iz st. 3. i 4. ovog člana u skladu sa odredbama ovog zakona.
(6) Ovaj zakon će se sprovoditi u saglasnosti sa Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske i zakonima o izvršenju budžeta za svaku fiskalnu godinu.
(7) U slučaju da ovaj zakon sadrži drugačija rješenja u odnosu na druge zakone Republike Srpske u pogledu izmirenja svih obaveza po osnovu unutrašnjeg duga, primjenjuju se odredbe ovog zakona kao lex specialis zakona u postupku izvršenja unutrašnjeg duga.“
Član 2.
U članu 3. u tački a) riječi: „do 31. decembra 2002. godine“ zamjenjuju se riječima: „od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine“.
Član 3.
U članu 4. u stavu 1. riječi: „do 31. decembra 2002. godine“ zamjenjuju se riječima: „od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine“.
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3, 4. i 5. koji glase:
„(3) Svaka obaveza Republike Srpske iz stava 1. tačka b) ovog člana nastala od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, smatra se i kategoriše kao opšta obaveza – unutrašnji dug, prema datumu nastanka štetnog događaja, prema danu izvršene činidbe, danu sklapanja pravnog posla iz koga je proistekla obaveza, odnosno danom nastanka dužničko povjerilačkog odnosa i ostalog.
(4) Dan podnošenja tužbe ili donošenje pravosnažne sudske presude, sudskog izvršnog rješenja, za obaveze uređene stavom 3. ovog člana ne smatra se momentom nastanka štetnog događaja, niti datumom nastanka obaveze Republike Srpske, te ne mogu uticati na određivanje načina izmirenja duga.
(5) Kod izmirenja obaveza iz stava 1. tačka b) ovog člana po osnovu ovih sudskih odluka kategorizacija ovih sudskih predmeta vršiće se isključivo prema vremenu nastanka obligacionog odnosa u vremenu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a neće se kategorisati prema datumu podnošenja tužbe, niti prema datumu pravosnažnosti presude, jer se ove pravne radnje pred sudom ne smatraju nastankom i dospijećem obaveze.“
Član 4.
U članu 7. poslije stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase:
„(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu sprovešće se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.“
29. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 44/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/12 i 28/13), u članu 1. stav 2. mijenja se i glasi:
“(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na odluke, rješenja i druge akte nadležnih organa po osnovu povrata javnih prihoda, rješenja za utvrđenu naknadu na ime ekspropriranog zemljišta, sudske odluke na osnovu dosuđene naknade po sudskim presudama i sudskim izvršnim rješenjima na osnovu prava iz radnih odnosa, te na pravosnažne sudske odluke kojima je utvrđeno pravo na nadoknadu štete na osnovu neosnovanog lišenja slobode, koje podrazumijeva lišenje slobode u skladu sa odredbama Krivičnog zakona Republike Srpske, a u vezi sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske.”.
Poslije stava 2. dodaje se novi stav 3, koji glasi:
“(3) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na pravosnažne i izvršne sudske odluke kojima je utvrđeno pravo na nadoknadu štete na osnovu neosnovanog lišenja slobode koje je u vezi sa ratnim dejstvima u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, a šteta je utvrđena u građanskoj parnici pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, u skladu sa odredbama propisa kojim se uređuje parnični postupak i u izvršnom postupku, u skladu sa odredbama propisa kojim se uređuje izvršni postupak.”.
Dosadašnji st. 3, 4, 5, 6. i 7. postaju st. 4, 5, 6, 7. i 8.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. U odnosu na dopustivost apelacije, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da „smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje“. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.
VII. Meritum
33. Apelanti smatraju da je, zbog nemogućnosti da se izvrši pravomoćna sudska presuda koja se odnosi na isplatu duga po osnovu ugovora, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravomoćne presude, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
36. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
37. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pred Okružnim privrednim sudom okončan, a rješenje o izvršenju dostavljeno banci na provođenje. Međutim, očigledno je da s izvršenikovog transakcijskog računa, prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj odluci, nije izvršen prijenos novčanih sredstava na transakcijske račune apelanata. Tačnije, do izvršenja nije došlo jer su označeni računi izvršenika, računi Javnih prihoda Republike Srpske, te da zbog ograničenja iz Zakona o izvršnom postupku i Zakona o unutrašnjem platnom prometu, banka nije bila u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju. Nadalje, predmetni izvršni spis je u Ministarstvu finansija Republike Srpske evidentiran pod rednim brojem SPIR 14830 i u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu i zaključkom Vlade Republike Srpske od 9. marta 2015. godine, kategoriziran kao unutrašnji dug – opća obaveza.
38. Apelanti smatraju da predmetno potraživanje ne spada u unutrašnji dug Republike Srpske, ističu da izvršenik u toku postupka nije isticao prigovor da se radi o unutrašnjem dugu i da se izvršenje ne može provesti odmah, već u skladu sa Akcionim planom, te da je u drugom sličnom predmetu usvojen stav da se nije radilo o unutrašnjem dugu i da je izvršeno plaćanje.
39. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o potraživanju po osnovu sporazuma za rekonstrukciju mosta iz 1999. godine i aneksa sporazuma iz 2000. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Zakonom o unutrašnjem dugu utvrđeno da se pod unutrašnjim dugom, između ostalog, podrazumijevaju i opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske, nastale do 31. decembra 2002. godine (član 3. stav 1. tačka a)), te da se pod istim podrazumijevaju obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine (član 4. stav 1. tačka b)). Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu iz 2013. godine član 4. je dopunjen dodavanjem novih stavova kojima je propisano da svaka obaveza Republike Srpske iz stava 1. tačka b) ovog člana nastala od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine smatra se i kategorizira kao opća obaveza – unutrašnji dug, prema datumu nastanka štetnog događaja, prema danu izvršene činidbe, „danu sklapanja pravnog posla iz koga je proistekla obaveza“, odnosno danom nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa i ostalog, te da dan podnošenja tužbe ili donošenje pravosnažne sudske presude, sudskog izvršnog rješenja za obaveze uređene stavom 3. ovog člana ne smatra se momentom nastanka štetnog događaja, niti datumom nastanka obaveze Republike Srpske, te ne mogu utjecati na određivanje načina izmirenja duga. Imajući u vidu navedene članove Zakona o unutrašnjem dugu i datum sklapanja predmetnih sporazuma (1999. i 2000. godina), Ustavni sud smatra da je nesporno da predmetno potraživanje spada u opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske, kao i da je način isplate takvih obaveza propisan Zakonom o unutrašnjem dugu.
40. Ustavni sud podsjeća da se u konkretnom slučaju, u prvom redu, radi o nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske. Konkretno, riječ je o pravosnažno dosuđenom potraživanju po osnovu ugovornog odnosa, koje treba namiriti iz budžetskih sredstava Republike Srpske.
41. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Republike Srpske, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).“
42. Također, Ustavni sud podsjeća da je donio niz odluka koje su se ticale izvršenja pravomoćnih sudskih odluka koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj, koja se, također, smatraju unutrašnjim dugom u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08, 34/09 i 7/10 - prečišćeni tekst) i kasnije Zakonom o unutrašnjem dugu. U navedenim odlukama (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. januara 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je razmatrao zakonske modalitete i mehanizme kojima Republika Srpska nastoji osigurati izvršenje pravomoćnih sudskih odluka koje se odnose na potraživanja po osnovu naknade ratne štete i općih obaveza. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio „da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza sada moraju čekati na izvršenje još niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu (op. cit., AP 244/08, tačka 36)“.
43. Ustavni sud zapaža da su evidentni pokušaji Republike Srpske da, prema raspoloživim mogućnostima, osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka nastalih u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, tako što je Zakonom o unutrašnjem dugu omogućila izmirenje predmetnih obaveza u gotovini, u obimu definiranom u budžetu Republike Srpske za tu namjenu.
44. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu, koji je stupio na snagu 23. jula 2013. godine, predviđeno da će se izvršenja na teret sredstava budžeta Republike Srpske, koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu, provesti u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu, dok je u odnosu na povjeritelje predviđeno da se namiruju onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, te da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.
45. Imajući u vidu prethodne stavove u kojima su navedene odredbe Zakona o unutrašnjem dugu i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu, Ustavni sud zapaža da je Republika Srpska preduzela određene korake s ciljem osiguranja izvršenja pravomoćnih sudskih odluka koje se odnose na potraživanja pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda koje se odnose na ovu materiju.
46. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je Republika Srpska postigla značajan napredak s ciljem da ispuni svoje pozitivne obaveze time što je omogućila izmirenje obaveza po osnovu unutrašnjeg duga i u gotovini i u obveznicama, odnosno definirala način izmirenja unutrašnjeg duga. Međutim, kako dalje zapaža Ustavni sud, zabrinjavajuća je činjenica da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu (koji je stupio na snagu 23. jula 2013. godine) predviđeno da se odredbe tog zakona primjenjuju i na odluke koje su donijeli sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (koje se odnose na nadoknadu ratne materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu i u vezi s ratnim djejstvima na teritoriji Bosne i Hercegovine), što može dovesti do povećanja broja povjeritelja koji traže izvršenje pravomoćnih sudskih odluka a samim tim dovesti u pitanje dinamiku izmirenja predmetnih obaveza. U posljednjoj izmjeni i dopuni navedenog zakona (stupio na snagu 7. juna 2014. godine) Ustavni sud primjećuje da je zakonodavac naveo u kojim situacijama se ne primjenjuju odredbe tog zakona, odnosno predvidio da se primjenjuju na odluke kojima je utvrđeno pravo na nadoknadu štete na osnovu neosnovanog lišavanja slobode koje je u vezi s ratnim djejstvima, čime Republika Srpska još jednom pokazuje svoju opredijeljenost da osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja. Međutim, iako su evidentni napori Republike Srpske da ispoštuje svoje pozitivne obaveze, kao i činjenica da je u tom smislu u više navrata došlo do izmjene i dopune Zakona o unutrašnjem dugu, evidentno je da apelanti, i pored svih preduzetih mjera, neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.
47. Ustavni sud zapaža da izvršni postupak traje duži vremenski period, te da će, s obzirom na važeća zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta i pitanja koja pokreće, mogu primijeniti i na slučaj apelanata, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćne sudske odluke zbog produženog neizvršavanja konačne i izvršne domaće presude donesene u korist apelanata, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje kompenzacije
48. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu nematerijalne šteta zbog predugog trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud se poziva na stav usvojen u Odluci broj AP 244/08 u kojoj je Ustavni sud naglasio da, „uzimajući u obzir zaključke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje» i da „Ustavni sud, također, smatra da bi dosuđivanje kompenzacije predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda (op. cit., AP 244/08, tačka 37)“. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud i u konkretnom slučaju smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima.
49. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1402/09 naložio Vladi Republike Srpske da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Republike Srpske s istim ciljem, pri čemu Ustavni sud posebno naglašava smjer djelovanja na koji je ukazao Evropski sud (vidi, Evropski sud, Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 20. januara 2015. godine).
Ostali navodi
50. U svjetlu zaključaka o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud neće ispitivati ostale navode apelanata o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćne sudske odluke i produženog neizvršavanja izvršne presude koju apelanti imaju, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman