Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4382/16 (M. H. iz Zenice)

Odluka donesena 11. 01. 2017.

Nema povrede
Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
  • Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
  • Izbori
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4382/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine, u predmetu broj AP-4382/16, rješavajući apelaciju Mirada Hadžiahmetovića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirad Hadžiahmetović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 023256 16 Iž od 14. oktobra 2016. godine, Odluke Centralne izborne Komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-20/16 od 6.

oktobra 2016. godine i Odluke Gradske izbornoj komisije Zenica od 29. septembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirad Hadžiahmetović iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 023256 16 Iž od 14. oktobra 2016. godine, Odluke Centralne izborne Komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 05-1-07-5-20/16 od 6. oktobra 2016. godine i Odluke Gradske izbornoj komisije Zenica od 29. septembra 2016. godine.

2. Apelant je, kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Zenice, uložio 20. septembra 2016. godine prigovor CIK BiH, zbog kršenja odredbe člana 7.3 stav 1. tačka 4) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01-31/16) od strane Stranke demokratske akcije-OO Zenica. Navedeni prigovor je 27. septembra 2016. godine CIK BiH proslijedila Gradskoj izbornoj komisiji Zenica na nadležno postupanje, koja je 29. septembra 2016. godine, nakon provedenog postupka, donijela Odluku kojom se apelantov prigovor odbija kao neosnovan. U obrazloženju odluke je navedeno da je odredbom člana 7.3 stav 1. tačka 4) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine propisano je da kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno obećavati novčane nagrade ili druge materijalne koristi s ciljem dobivanja podrške birača ili prijetnje pristalicama drugih političkih stranaka, koalicija, listi nezavisnih kandidata i nezavisnih kandidata. Zatim je navedeno da je odredbom člana 1.1a tačka 14) navedenog Zakona definisano da je „Birač“, u smislu ovog Zakona, državljanin Bosne i Hercegovine koji je upisan u Centralni birački spisak. Dovodeći u vezu naprijed citirane zakonske odredbe sa navodima apelanta iz prigovora, zaključeno je na osnovu dokumentacije spisa predmeta da su u konkretnom slučaju sporni paketići dijeljeni maloljetnim osobama-djeci (polaznicima mekteba), te da nisu ispunjena obilježja navedene odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine prema kojoj je zabranjeno obećavanje novčane nagrade ili druge materijalne nagrade s ciljem dobivanja podrške birača. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu Odluke od 29. septembra 2016. godine.

3. Odlukom CIK BiH broj 05-1-07-5-20/16 od 6. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv Odluke Gradske izborne komisije Zenica broj 65/16 od 29. septembra 2016. godine. U obrazloženju drugostepene odluke je navedeno da je utvrđeno da su sporni paketići dijeljeni maloljetnim osobama, koje nisu birači u skladu sa relevantnim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, slijedom čega nije ni dokazano dobivanje podrške birača kao protuusluga za dodijeljene paketiće. Shodno prednjem utvrđenju, CIK BiH je zaključila da u konkretnom slučaju nisu ispunjena obilježja iz odredbe člana 7.3. stav 1. tačka 4) navedenog Zakona, slijedom čega je odlučeno kao u dispozitivu Odluke.

4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 023256 16 Iž od 14. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv Odluke CIK BiH od 6. oktobra 2016. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je CIK BiH, prema stanju u spisu predmeta, postupala u konkretnom slučaju na zakonit i pravilan način, jer je pravilno utvrdila i ocijenila činjenično stanje i donijela pravilnu i zakonitu odluku. CIK BiH je, u prvom redu po ocjeni Suda BiH, pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, koje apelant i ne spori u žalbi, da su maloljetnoj djeci od strane aktivista političke stranke SDA dijeljeni paketići. Kako je utvrđeno i pravilno ocijenjeno, paketići su dijeljeni maloljetnim licima koja nisu birači, te se prema mišljenju Suda BiH nije moglo utvrditi da je ova djelatnost bila radi dobijanja podrške birača koju bi oni dali poklonodavcu kao protuuslugu za dobivene paketiće. Na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog, nespornog, činjeničnog stanja, Sud BiH je zaključio da je CIK BIH pravilno utvrdila da nisu ispunjena obilježja navedena u odredbi člana 7.3 stav 1. tačka 4) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, prema kojoj nije dozvoljeno obećavati novčane nagrade ili druge materijalne koristi s ciljem dobijanja podrške birača. Iz navedenih razloga, apelaciono upravno vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH nalazi da je odluka CIK BiH pravilna i zakonita a žalba neosnovana, slijedom čega je odlučeno kao u dispozitivu osporene odluke primjenom odredbe člana 81. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02-74/10).

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH broj S1 3 Iž 023256 16 Iž od 14. oktobra 2016. godine (u kontekstu člana II.2. Ustava Bosne i Hercegovine) povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, povredu navedenog prava apelant vidi u načinu na koji su nadležni organi i Sud BiH utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. U tom smislu, apelant navodi da je SDA Zenica na predizbornim skupovima podijelila ogroman broj paketića, čime je podmitila većinu svojih birača, slijedom čega je apelant tražio od Ustavnog suda da osporene odluke stavi van snage, s obzirom da se radi o „organizovanom krivičnom djelu“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnose isključivo na način na koji su nadležni organi i Sud BiH u konačno osporenoj odluci utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su Sud BiH i CIK, u obrazloženju svojih odluka, dali jasne i nedvosmislene razloge zašto smatraju da dijeljene spornih paketića maloljetnoj djeci od strane aktivista SDA Zenica nema obilježja za primjenu odredbe člana 7.3 stav 1. tačka 4) Izbornog Zakona Bosne i Hercegovine, odnosno da navedene maloljetne osobe nisu „birači“ u smislu relevantnih odredaba navedenog Zakona, kao i da nije dokazano dobivanje podrške birača kao protuusluge za dodijeljene paketiće. Suprotno navodima apelanta, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnu primjenu i tumačenje relevantnih odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, kao i da apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama i ishodom ovog postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim pravima koja bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na kojeg se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4382/16 (M. H. iz Zenice) | Sudska praksa | Aktio