Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-901/16 (S.P)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Bračna stečevina
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-901/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 901/16, rješavajući apelaciju S. P. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S. P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 P 022031 16 P3.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu 33 0 P 022031 16 P3 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da S. P. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici S. P. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Općinskom sudu u Živinicama, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 25. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 33 0 P 022031 16 Gž 2, a u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 P 022031 16 P3. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 13. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 20. jula 2016. godine, a Općinski sud 22. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 23. jula 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv O. P. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja i predaje u posjed bračne stečevine.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 P 022031 10 P od 24. juna 2013. godine kojom je djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.
7. Postupajući po žalbama parničnih stranaka, Općinski sud je cjelokupni spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu 17. januara 2014. godine koji je 27. novembra 2015. godine svojim dopisom spis predmeta vratio Općinskom sudu radi preduzimanja izviđajnih radnji bitnih za odlučivanje po apelanticinoj žalbi.
8. Postupajući po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud je donio dopunsku Presudu broj 33 0 P 022031 16 P 2 od 28. januara 2016. godine kojom je odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev. Protiv navedene dopunske presude apelantica je podnijela žalbu 28. marta 2016. godine koju je Općinski sud 11. maja 2016. godine dostavio zajedno sa spisom predmeta Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 022031 16 Gž 2 od 8. septembra 2016. godine uvažena je žalba tuženog i djelimično je uvažena apelanticina žalba podnesene protiv prvostepene presude od 24. juna 2013. godine i apelanticina žalba protiv dopunske presude prvostepenog suda od 28. januara 2016. godine na način da se u ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje Općinskom sudu.
10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan i da se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 33 0 P 022031 16 P3.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelantica je istakla da smatra da predmetni postupak radi utvrđivanja i predaje u posjed bračne stečevine nije složen, te da prvostepeni i drugostepeni sud nisu iskazali primjerenu ažurnost u postupanju po navedenom predmetu. Slijedom navedenog apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja pravosnažne sudske odluke u razumom roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je cjelokupan spis predmeta po apelanticinoj žalbi primljen kod tog suda prvi put 21. januara 2014. godine, nakon čega je Vijeće tog suda cjelokupan spis predmeta vratilo prvostepenom sudu dopisom od 27. novembra 2015. godine radi izviđajnih radnji bitnih za odlučivanje po apelanticinoj žalbi. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud cjelokupan spis predmet ponovo dostavio Kantonalnom sudu 18. maja 2016. godine, nakon čega je isti uvršten u plan rješavanja starih predmeta planiran za III kvartal ove godine. Također je istaknuto da je predmet u poslovnom broju dobio drugu fazu, tako da se sada vodi pod brojem 33 0 P 022031 16 Gž 2.
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je hronološki opisao tok predmetnog postupka, navodeći da je nesporno da je kod tog suda pokrenut postupak 23. jula 2010. godine u predmetu broj 330 P 022031 P 10 P u pravnoj stvari apelantice protiv tuženog radi podjele i utvrđivanja bračne stečevine. Dalje je istaknuto da je Općinski sud zakazao i održao pripremno ročište 23. augusta 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu je zakazano i održano 27. novembra 2012. godine, te isto odloženo za 6. februar 2013. godine, koje ročište je održano i odloženo za 14. mart 2013. godine. Potom je navedeno da je istog dana održana glavna rasprava, a nastavak određen za 8. april 2013. godine. Navedeno ročište je rješenjem tog suda od 8. aprila 2013. godine odgođeno za 22. april 2013. godine, koje je odloženo za 23. maj 2013. godine, a koje ročište je navedenog dana i održano. Na navedenom ročištu je glavna rasprava i zaključena, te je Općinski sud odlučio da će presuda u navedenom predmetu biti donesena u zakonskom roku. Općinski sud je u navedenom predmetu donio presudu 24. juna 2013. godine, kojom je djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev. Zatim je na navedenu presudu apelanticin punomoćnik 31. jula 2013. godine podnio žalbu, dok je žalbu u ime tuženog 6. augusta 2013. godine podnio njegov punomoćnik. Navedene žalbe je 17. januara 2014. godine Općinski sud sa cijelim spisom predmeta broj 330 P 022031 10 P dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbama. Žalbe je Kantonalni sud zaprimio 21. januara 2014. godine. Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud je cjelokupan spis predmeta broj 330 P 022031 10 P sa dopisom vratio Općinskom sudu radi odlučivanja o apelanticinom podnesku od 17. maja 2013. godine. Pošto je zaprimio dopis i cjelokupan spis predmeta broj 330 P 022031 10 P, Općinski sud je odmah postupio po uputama iz dopisa Kantonalnog suda Tuzla i 28. januara 2016. godine donio dopunsku Presudu broj 330P 022031 16 P 2 kojom je apelanticin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Na navedenu presudu žalbu je 28. marta 2016. godine podnio apelanticin punomoćnik, koju žalbu je 11. maja 2016. godine Općinski sud i cio spis predmeta broj 33 0 P 022031 16 P2 dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi.
14. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da je taj sud u navedenom predmetu postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku FBiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, vodeći računa o procesnim načelima, posebno načelu ekonomičnosti postupka. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, predloženo je da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od šest godina i četiri mjeseca nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelantica žali na dužinu trajanja predmetnog postupka kojeg je pokrenula 23. jula 2010. godine podnoseći tužbu Općinskom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 23. jula 2010. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se radi se o relativno složenom postupku.
27. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da ona svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka u kojem je tražila utvrđenje i predaju u posjed bračne stečevine, iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.
28. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bilo potrebno više od dvije godine (od dana podnošenja tužbe, 23. jula 2010. godine) da zakaže i održi pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari (23. august 2012. godine), nakon čega Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud preduzimao procesne radnje, odnosno u više navrata zakazivao i odlagao ročišta za glavnu raspravu, koja je u konačnici održana i zaključena 23. maja 2013. godine nakon čega je presuda donesena u zakonskom roku, 24. juna 2013. godine. Dakle, Općinski sud je prvostepenu presudu donio u roku od skoro tri godine od dana podnošenja tužbe. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je (zbog propusta Općinskog suda) Kantonalni sud nakon što je zaprimio spis predmeta po žalbama parničnih stranaka (21. januara 2014. godine) Dopisom od 27. novembra 2015. godine cio spis predmeta vratio Općinskom sudu na ponovno odlučivanje radi preduzimanja izviđajnih radnji bitnih za odlučivanje po apelanticinoj žalbi. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bilo potrebno više od godinu dana i deset mjeseci da donese navedenu odluku kojom je isključivo ukazano na nepravilnost – propust u postupanju Općinskog suda u procesnom smislu, nakon čega Općinski sud donosi dopunsku Presudu od 28. januara 2016. godine protiv koje je apelantica podnijela žalbu, a cijeli spis predmeta dostavljen je Kantonalnom sudu 11. maja 2016. godine. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud (a nakon podnošenja predmetne apelacije) odlučio u relativno kratkom periodu (od četiri mjeseca), donoseći presudu 8. septembra 2016. godine, vraćajući pri tome predmet u jednom dijelu Općinskom sudu na ponovno odlučivanje koji postupak je još uvijek u toku prema stanju spisa predmeta (informacija dobivena 30. novembra 2016. godine). Sumirajući naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da potpuna procesna neaktivnost Općinskog i Kantonalnog suda (period od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta i period prvobitnog odlučivanja po žalbi vraćanjem spisa predmeta dopisom) od skoro tri godine, kao i da ponovno vraćanje predmeta prvostepenom sudu od drugostepenog suda presudom od 8. septembra 2016. godine ne predstavljaju efikasne mjere s ciljem pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava, a upravo u konkretnom slučaju takvo ponašanje redovnih sudova je kulminiralo. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud pri tome primjećuje da redovni sudovi nisu ponudili odgovore ni argumente u vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je postupak, koji traje duže od šest godina i četiri mjeseca, prešao granice razumnog trajanja, te da su apelanticini navodi u tom dijelu osnovani.
29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba da se isplati je 900,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku, koji traje duže od šest godina i četiri mjeseca, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno apelanticino pravno pitanje, a apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, čijoj dužini su u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi, a koji u odgovorima na apelaciju nisu ponudili opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetu čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman