Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4755/15 (S. A. iz Bužima)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4755/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4755/15, rješavajući apelaciju Sejad Alijagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejada Alijagića podnesena protiv rješenja Vrhovni sud Federacije BiH broj 01 0 K 004687 15 Kž 12 od 5. avgusta 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sejad Alijagić iz Bužima, čiji je staratelj M.A. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dajana Džaferbegović, advokat iz Bihaća podnio je 28. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 004687 15 Kž 12 od 5. avgusta 2015. godine.
2. Optužnicom Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 0 KT 0002428 10 od 22. oktobra 2010. godine koja je potvrđena rješenjem sudije za prethodno saslušanje broj 01 0 K 004687 10 Kps od 28. oktobra 2010. godine apelantu je kao optuženom stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela iz člana 166 stav 2 tačka d) u sticaju sa tri krivična djela iz člana 166. stav 2. tačka d) u vezi sa članom 28 KZFBiH i krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti iz člana 323 stav 1. KZFBiH.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 K 004687 10 K od 7. februara 2011. godine protiv apelanta je prekinut krivični postupak, jer je utvrđeno da je obolio od duševne bolesti zbog koje nije sposoban da učestvuje u postupku.
4. Rješenjem JU Centra za socijalni rad Bužim broj 03-02/35-424-1-3-UP-1/14 od 12. septembra 2014. godine apelantu kao licu kome je oduzeta poslovna sposobnost Muhamed Alijagić imenovan je za stalnog staratelja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 004687 15 Kv 17 od 18. maja 2015. godine zahtjev apelantovog staratelja za obustavu krivičnog postupka protiv apelanta po potvrđenoj optužnici Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 0 KT 0002428 10 od 22. oktobra 2010. godine odbijen je kao neosnovan jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za obustavu prekinutog postupka. Kantonalni sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbu člana 409 st. 1 i 3. ZKP FBiH po kojoj se postupak protiv optužene osobe prekida kad se utvrdi da je nastupila duševna bolest zbog koje ne može učestvovati u krivičnom postupku, a obustavlja kad u toku prekida nastupi zastara krivičnog gonjenja.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 004687 15 Kž 12 od 5. avgusta 2015. godine žalba apelantovog staratelja protiv rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 K 004687 15 Kv 17 od 18. maja 2015. godine odbijena je kao neosnovana.
7. Apelant u apelaciji navodi da su mu zbog toga što protiv njega nije obustavljen krivični postupak povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog toga što protiv njega nije obustavljen krivični postupak povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije.
10. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uslova za prekid krivičnog potsupka predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Ustavni sud zapaža da je protiv apelanta pokrenut krivični postupak optužnicom Kantonalnog tužilaštva USK Bihać broj T01 0 KT 0002428 10 od 22. oktobra 2010. godine koja je potvrđena rješenjem sudije za prethodno saslušanje broj 01 0 K 004687 10 Kps od 28. oktobra 2010. godine zbog izvršenja krivičnog djela iz člana 166 stav 2 tačka d) u sticaju sa tri krivična djela iz člana 166. stav 2. tačka d) u vezi sa članom 28 KZFBiH i krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti iz člana 323 stav 1. KZFBiH. U konkretnom je rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 004687 10 K od 7. februara 2011. godine protiv apelanta je prekinut krivični postupak, jer je utvrđeno da je apelant obolio od duševne bolesti zbog koje nije sposoban da učestvuje u postupku. Osporenim rješenjem zahtjev apelantovog staratelja za obustavu krivičnog postupka protiv apelanta odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 409 stav 3 ZKP FBiH, odnosno tokom prekida postupka nije nastupila zastara krivičnog gonjenja.
12. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za obustavu prekinutog krivičnog postupka ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uslova za prekid, odnosno obustavu postupka. Dakle Ustavni sud zapaža da u se u konkretnom slučaju i ne radi se o utvrđivanju krivične optužbe, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o ispunjenosti uslova za prekid i obustavu postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za za prekid i obustavu postupka, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Nadalje, u vezi sa navodima apelanta o diskriminaciji, Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, vidi presudu od 13. juna 1979., serija A, broj 31, stav 32). Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na diskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju pitanje diskriminacije, u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. u vezi sa članom 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman