Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4277/16 (Zdravko Stanojević vlasnik STR "Nela" iz Teslića)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4277/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4277/16, rješavajući apelaciju Zdravko Stanojević vlasnik STR "Nela", na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Stanojevića vlasnika STR "Nela" Teslić protiv zaključka Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 017961 14 I od 8. septembra 2016. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Stanojević vlasnik STR "Nela" iz Teslića (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 8. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 I 017961 14 I od 8. septembra 2016. godine.

2. MF banka ad Banjaluka kao tražilac izvršenja podnijela je prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice protiv apelanta kao izvršenika.

3. Odlučujući o prijedlogu MF banke ad Banjaluka kao tražioca izvršenja Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 87 0 I 0017961 14 I od 19. decembra 2014. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje te odredio troškove postupka u iznosu od 1.000,00 KM.

4. Apelant je 19. juna 2015. godine podnio Osnovnom sudu prigovor protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 87 0 I 0017961 14 I od 19. decembra 2014. godine smatrajući da su donesenim rješenjem, povrijeđene procesne odredbe o nadležnosti suda, jer odlučivanje o prijedlogu za izvršenje spada u stvarnu nadležnost okružnih privrednih sudova, a ne osnovnih sudova.

5. Osnovni sud je odlučujući o prigovoru donio rješenje broj 87 0 I 017961 14 I od 29. juna 2015. godine kojim je usvojio apelantov prigovor smatrajući prijedlog za izvršenje tužbom i odgodio izvršenje rješenja o izvršenju broj 87 0 I 0017961 14 I od 19. decembra 2014. godine do pravosnažnog okončanja parničnog postupka.

6. Apelant je podnio žalbu Osnovnom sudu rješenje broj 87 0 I 017961 14 I od 29. juna 2015. godine jer je smatrao da je rješenje od 29. juna 2015. godine donio stvarno nenadležni sud.

7. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0I 017961 14 I od 8. septembra 2016. godine apelantova žalba protiv rješenja broj 87 0 I 017961 14 I od 29. juna 2015. godine odbačena je kao nedozvoljena. U obrazloženju sud je naveo da je razmatrajući žalbu apelanta ustanovio da je u osporenom rješenju data pogrešna pouka o pravnom lijeku s obzirom na činjenicu da je rješenje o odgađanju izvršenja sa konstatacijom da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i defacto i deiure procesno rješenje na koja žalba nije dozvoljena. Sud je dalje naveo da je osporenim rješenjem samo konstatovano da će se dalji tok postupka odvijati po odredbama parničnog postupka, pa je apelant kao izvršenik u mogućnosti da u otvorenom parničnom postupku iznese istovjetne prigovore koji se odnose na stvarnu nadležnost suda.

8. Apelant u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;»

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem broj 87 0 I 017961 14 I od 29. juna 2015. godine konstatovao da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, prekinuo izvršni postupak, odgodio izvršenje i odredio da će se dalji tok postupka u konkretnom predmetu odvijati po odredbama parničnog postupka. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom u Tesliću, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4277/16 (Zdravko Stanojević vlasnik STR… | Sudska praksa | Aktio