Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4430/16 (S. H. iz Sarajeva)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4430/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4430/16, rješavajući apelaciju Sanela Halilbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanela Halilbegovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 245785 16 Rsž od 8. novembra 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanel Halilbegović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnio je 28. novembra 2016 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 245785 16 Rsž od 8. novembra 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 245785 15 Rs od 4. aprila 2016.godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 245785 16 Rsž od 8. novembra 2016. godine apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi prestanak radnog odnosa kod tuženog Američki univerzitet u Tuzli sa 31. majem 2015.godine, te da se tuženi obaveže da apelantu kao tužitelju isplati potraživanje iz radnog odnosa za period od 1. maja 2012.godine do 31. maja 2015.godine po osnovu duga za manje isplaćene plate ukupan iznos od 32.772,65 KM, sa tačnim navođenjem svih pojedinačnih mjeseci i novčanih iznosa od kada teku zakonske zatezne kamate do isplate, te po osnovu neisplaćenog toplog obroka za mjesec juli 2012. godine 200,00 KM, za mjesec avgust 2012. godine 220,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, za neisplaćeni regres za godišnji odmor za 2012.godinu i 2013. godinu ukupno 900,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i uplati razlike doprinosa za MIO/PIO u iznosu od 8.405,06 KM, kao i nadoknadi troškove parničnog postupka odbijen je u cjelosti kao neosnovan. Tačkom II izreke presude apelant kao tužitelj je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.652,80 KM.
3. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud poništi presudu Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 245785 16 Rsž od 8. novembra 2016. godine i vrati predmet na ponovno odlučivanje, te da Općinskom sudu naloži odlaganje izvršenja presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 245785 15 Rs od 4. aprila 2016. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
4. Apelant je takođe zatražio da Ustavni sud naloži Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu zbog kršenja njegovih prava isplati kompenzaciju u iznosu od 2.600,00 KM.
5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Prema članu 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za naknadu nematerijalne štete.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman