Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4986/14 (Mldb. A.S i drugi)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4986/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4986/14, rješavajući apelacije A. S. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mldb. A.S., mldb. R.S., mldb. Z.A., mldb. Z.T., mldb H. M., mldb. A.K, mldb E.K., mldb B.S., mldb. I.T. i mldb E.K. protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 069860 14 Gž od 24. oktobra 2014. godine;

M.M.Z. protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 009485 12 Gž 3 od 4. januara 2013. godine;

Mirad Hadžiahmetović protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 102224 15 Gž od 15. februara 2016. godine;

Mersed Turbić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 048354 15 Gž od 13. januara 2016. godine;

Javno preduzeće "Grijanje" d.o.o. Zenica protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 05481815 Gž od 18. januara 2016. godine;

Aleksandar Džajić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195013 14 Gž od 6. januara 2016. godine;

N.T. protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 027421 15 Gž od 11. januara 2016. godine;

Cano Ličina protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348088 14 Rsž od 28. januara 2016. godine;

D.D. za osiguranje "Camelija" Bihać protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 092262 14 Gž od 10.

februara 2016. godine;

Ajka Beganović protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 014456 15 Gž od 9. marta 2016. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

AP-4986/14

1. Mldb. A.S., koju zastupa otac A.S., mldb. R.S., koju zastupa otac O.S., mldb. Z.A., koju zastupa otac F.A., mldb. Z.T., koju zastupa otac Z.T., mldb H.M. kojeg zastupa otac V.M., mldb. A.K., kojeg zastupa zastupa Z.K., mldb E.K., koju zastupa otac N.K., mldb B.S., kojeg zastupa otac M.S., mldb. I.T. kojeg zastupa otac J. T. i mldb E.K. kojeg zastupa otac E.K. iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika podnijeli su 24. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 069860 14 Gž od 24. oktobra 2014. godine. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 069860 13 P od 9. aprila 2014. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 069860 14 Gž od 24. oktobra 2014. godine tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da tuženi Općina Travnik i Srednjebosanski kanton ograničavanjem i isključivanjem prevoza u osnovnu školu apelanata kao tužitelja, na relaciji Zagrađe-Mehurić-Zagrađe, te propuštanjem preduzimanja radnji kojima bi se osigurao prevoz apelanata kao tužitelja u osnovnu školu na relaciji Zagrađe-Mehurić- Zagrađe, kao i onemogućavanjem ili ugrožavanjem priznavanja, uživanja i ostvarivanja na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda apelanata tužitelja u oblasti obrazovanja i prava apelanata-tužitelja kao djece, povrijedili pravo apelanata-tužitelja na jednako postupanje i da se naloži se da Općina Travnik i Srednjebosanski kanton kao tuženi solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice i osigurati pravo tužitelja na jednako postupanje, na način što će se apelantima kao tužiteljima osigurati prevoz u osnovnu školu na relaciji Zagrađe-Mehurić-Zagrađe, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude odbijen je kao neosnovan.

2. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbama člana 13. Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine (Službeni list BiH br. 59/09) izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 069860 14 Gž od 24. oktobra 2014. godine. AP 1124/16

3. M.M.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 14. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 009485 12 Gž 3 od 4. januara 2013. godine. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 009485 12 P 3 od 13. jula 2012. godine apelanticina tužba u dijelu kojim je tražila da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme kao nezakonita i naloži tuženoj Drugoj osnovnoj školi Široki Brijeg da vrati apelanticu u radni odnos i isplati zaostale neisplaćene plate i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na način preciziran u izreci presude odbijena je kao neosnovana, dok je apelanticina u dijelu kojim je tražila da se utvrdi da su joj provrijeđena prava na jednako postupanje, odnosno da je diskriminisana jer nije htjela sklopiti Ugovor o radu sa danom 1. septembrom 2008. godine kao što Zakon o radu nalaže, zbog čega joj je prestao radni odnos, te da joj se isplate neisplaćene plate i uveže radni staž na način preciziran u tužbi i isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 150000 KM odbačena kao nedopuštena, jer je apelantica propustila zakonski rok za ponošenje tužbe iz člana 13 u vezi sa članom 2,3. i 12. Zakona o diskriminacije.

4. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama čl. 12 i 13. Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine (Službeni list BiH br. 59/09) izjavi reviziju protiv presude protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 009485 12 Gž 3 od 4. januara 2013. godine.

AP-1133/16

5. Mirad Hadžiahmetović iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 15. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 102224 15 Gž od 15. februara 2016. godine.

6. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 102224 14 P od 3. aprila 2015. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 102224 15 Gž od 15. februara 2016. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 141.800 KM apelantov tužbeni zahtjev da tuženi Zeničko dobojski kanton utvrdi kod koga se nalazi otuđeni automobil, da isti izuzme i vrati ga apelantu kao tužitelju ili da mu nadoknadi vrijednost automobila u visini od 5.000KM koja je utvrđena u presudi Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 046687 11 K, kao i da apelantu kao tužitelju nadoknadi troškove i to najam automobila u iznosu od 136.080,00 KM koji sadašnji korisnik nije plaćao za period od 1944 dana, a što mu je omogućio tuženi odbijen je kao neosnovan.

7. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 102224 15 Gž od 15. februara 2016. godine AP-1511/16

8. Mersed Turbić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle podnio je 1. aprila 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 048354 15 Gž od 13. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 048354 14 P od 28. maja 2015. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 048354 15 Gž od 13. januara 2016. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja NLB Tuzlansk bank add Tuzla, i apelant kao tuženi obavezan da po osnovu mjeničnog duga po mjenici AF 2122667 isplati iznos od 22.515,14 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. decembra 2009.godine kao dana padanja u docnju za isplatu mjenice, pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 KM, a sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

9. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 048354 15 Gž od 13. januara 2016. godine.

AP-1530/16

10. Javno preduzeće "Grijanje" d.o.o. Zenica iz Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kasim Sarajlić, advokat iz Zenice podnio je 1. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 05481815 Gž od 18. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 054818 11 P od 19. oktobra 2015. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 13.430,95 KM apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi M.J., E.K., S.Š., S.Š. i M.K. na ime naknade štete isplate iznos od 13.460,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i nadoknadi troškove parničnog postupka koji se odnose na taksu na tužbu i presudu sve u roku 30 dana odbijen je kao neosnovan.

11. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 05481815 Gž od 18. januara 2016. godine.

AP-1560/16

12. Aleksandar Džajić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluka podnio je 4. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195013 14 Gž od 6. januara 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195013 14 I od 15. septembra 2014. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195013 14 Gž od 6. januara 2016. godine apelantov prijedlog kao tražioca izvršenja protiv R.O. kao izvršenika podnesen dana 7. jula 2014. godine u predmetu broj 71 0 I 195013 14 I odbačen je kao neuredan, jer apelant nije postupio po zaključku Osnovnog suda broj 71 0 l 195013 14 I od 17. jula 2014. godine kojim je apelantu kao tražiocu izvršenja naloženo da shodno članu 36. Zakona o izvršnom postupku RS u roku od 15 dana od prijema zaključka dostavi izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova u originalu ili ovjeren od nadležnog organa, uz upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po zaključku prvostepenog suda.

13. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13) u propisanom roku podnio uredan prijedlog za izvršenje nadležnom sudu.

AP-1582/16

14. N.T. iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 6. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 027421 15 Gž od 11. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 027421 10 P od 9. februara 2015. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 027421 15 Gž od 11. januara 2016. godine u postupku radi utvrđenja prava vlasništva v.sp. 20000 KM utvrđeno je da je tužitelj A.T. na osnovu građenja postao vlasnik i posjednik nekretnine bliže označene u izreci presude. Stavom II iste presude utvrđeno je da su tužitelji L.T., M. T. i A.K. zajedničkim sticanjem u zajedničkom domaćinstvu i na osnovu bračne tekovine njihove majke Z.T. postali suvlasnici od po 3/16 dijela na nekretnini koja u prirodi predstavlja prizemlje porodične stambene kuće bliže označene u izreci presude. Stavom trećim utvrđeno je da su tužitelji T.L., M. T. i A.K. zajedničkim sticanjem u zajedničkom domaćinstvu i na osnovu bračne tekovine njihove majke A.K. postali suposjednici kč. br. 6256 20. upisana u pl. br. 6143/01 k.o. Bihać grad, što u prirodi predstavlja cijelu porodičnu stambenu kuću bliže opisanu u izreci presude i određeno da će se tužitelji T.L., M. T. i A.K. na osnovu presude upisati kao suposjednici sa navedenim suposjedničkim dijelom na kč. br. 6256/20, upisana u pl. br. 6143/01 k.o. Bihać grad, u katastarskim knjigama nadležnog organa uprave, a u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude, a u zemljišnim knjigama kada se za to steknu uslovi. Stavom četvrtim izreke prvostepene presude obavezana je apelantica kao tužena da tužiteljima T.L., M. T. i A.K. solidarno isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 7.373,70 KM u roku od 30 dana od dana presuđenja.

15. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 027421 15 Gž od 11. januara 2016. godine.

AP-1701/16

16. Cano Ličina iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348088 14 Rsž od 28. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348088 13 Rs od 4. aprila 2014. godine stavom I obavezan je tuženi KJKP Gradski saobraćaj Sarajevo da apelantu kao tužitelju isplati razlike plate, naknade za ishranu, naknade za godišnji odmor, te uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a stavom II presude obavezana je tužena da za apelanta kao tužitelja plati porez na lični dohodak. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348088 14 Rsž od 28. januara 2016. godine preinačena je rvostepena presuda na način da je žalaba tuženog djelimično uvažena presuda ukinuta u dijelu kojim je tužena obavezan da plati porez na lični dohodak, a u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

17. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348088 14 Rsž od 28. januara 2016. godine.

AP-1733/16

18. D.D. za osiguranje "Camelija" Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 092262 14 Gž od 10. februara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 092262 11 P od 23. septembra 2014. godine obavezan je apelant kao tuženi da tužitelju A.Č. isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 17416 KM na način preciziran u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 092262 14 Gž od 10. februara 2016. godine žalba tužitelja A.Č. je uvažena i prvostepena presuda preinačena a način preciziran u izreci presude.

19. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 092262 14 Gž od 10. februara 2016. godine.

AP-1761/16

20. Ajka Beganović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle podnijela je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 014456 15 Gž od 9. marta 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0Dn-15-001 591 od 4. septembra 2015. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 014456 15 Gž od 9. marta 2016. godine apelanticin zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u zemljišnim knjigama zasnovan na presudi Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 224 005 14 P od 24. febuara 2015. godine odbačen je kao nepotpun, jer apelantica na poziv suda da u skladu sa članom 40. Zakona o zemljišnim knjigama u roku od 15 dana dostavi presudu na osnovu zasniva upis u zemljišnu knjigu sa dokazom da je ona evidentirana od strane finansijske uprave u smislu da je regulisana obaveza plaćanja poreza na promet propisan članom 23. Zakoan o prezu na promet nekretnina i prava, što je uslov za upis u zemljišne knjige.

21. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 23. Zakona o prometu nekretnina i prava (Službene TK br 11/01 do 13/03) ispunila uslov za upis sticanja prava vlasništva odnosno uz presudu nije dostavila dokaz da je platila porez, odnosno potvrdu ukoliko je način sticanja prava vlasništva ne podliježe plaćanju poreza.

Spajanje predmeta

22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4986/14. Apelacioni navodi

23. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

25. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

26. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4986/14 (Mldb. A.S i drugi) | Sudska praksa | Aktio