Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2339/16 (A. L.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Radni odnos
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2339/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2339/16, rješavajući apelaciju Aleksandre Lažetić, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Aleksandra Lažetić, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 051021 16 Rsž od 23. februara 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandra Lažetić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Teslića, koju zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnijela je 2. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 051021 16 Rsž od 23. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište rješenja tuženog (Republika Srpska, Osnovni sud u Tesliću), kojim je apelantica raspoređena na radno mjesto daktilografa, rješenje kojim je apelantici utvrđen koeficijent za obračun neto plate na poslovima daktilografa i rješenje kojim su apelantici odbijeni prigovori kao nezakoniti.
2. Okružni sud, između ostalog, navodi da je prvostepeni sud, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je rješenjem o prestanku radnog odnosa od 31. avgusta 2006. godine apelantici, zaposlenoj na radnom mjestu daktilografa, prestao radni odnos u Sudu za prekršaje Teslić zbog ukidanja Sudova za prekršaje, da je rješenjem tuženog od 22. septembra 2006. godine apelantica raspoređena na mjesto upisničara, da je rješenjem tuženog od 28. maja 2014. godine apelantica raspoređena na mjesto daktilografa, da se rješenjem tuženog, od 28. maja 2014. godine, apelantici sa srednjom stručnom spremom utvrđuje koeficijent za obračun neto plate od 7, da apelantica nikad nije bila raspoređena na radno mjesto za koje se zahtjeva visoka stručna sprema, da je apelantica od početka raspoređena na poslove daktilografa koje je kontinuirano obavljala, osim kada je mijenjajući nekog radnika radila na poslovima upisničara, te je prvostepeni sud na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je apelanticin zahtjev neosnovan i u cijelosti ga odbio. Okružni sud konstatuje, da se neosnovano apelanticinom žalbom ukazuje da je tužena donijela sporna rješenja proizvoljno jer nije uzela u obzir radnu spremu radnika, radnu sposobnost, ponašanje radnika pri radu i da nije vodila računa o rasporedu radnika za koje smatra da će ostvariti bolje rezultate na tom radnom mjestu. Naime, iako je tačno da je apelantica s vremenom stekla visoku stručnu spremu, to, po ocjeni Okružnog suda, ne predstavlja razlog da od strane svoga poslodavca automatski bude raspoređena na radno mjesto koje odgovara toj stručnoj spremi, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da bi za takvo radno mjesto postojala obaveza raspisivanja javnog konkursa i ispunjavanje drugih, zakonom propisanih, uslova. Okružni sud ističe, da činjenica da apelantica ima visoku stručnu spremu ne može biti od odlučujućeg uticaja da bude raspoređena na radno mjesta upisničara, pogotovo kada se uzme u obzir da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta - Prečišćeni tekst od 2. juna 2014. godine, predviđeno da je za radno mjesto daktilografa i za radno mjesto upisničara propisana srednja stručna sprema, pa je shodno tome apelantici u skladu sa članom 11. stav 1. tačka v) alineja 1. Zakona o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske, pravilno utvrđen i koeficijent za obračun plate od 7. Shodno navedenom, Okružni sud zaključuje da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su rješenja tuženog kojima je apelantica raspoređena na mjesto daktilografa i utvrđen joj koeficijent za obračun neto plate od 7 donesena u skladu sa zakonom, koji prema odredbama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, nije manji u odnosu na poslove upisničara, pa samim time nije nastala nikakva promjena u vezi sa njenim radno-pravnim statusom, stoga su svi žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu neosnovani.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman