Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2070/14 (Z.I.)

Odluka donesena 22. 12. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2070/14

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2070/14, rješavajući apelaciju Z. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Z. I.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 058505 13 Gž2 od 21. februara 2014. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Z. I. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Z. I. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Z. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 5. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 058505 13 Gž2 od 21. februara 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 18. novembra 2016. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 22. novembra 2016. godine, a Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelantica je 6. oktobra 2005. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv J. B. iz Tuzle (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja prava vlasništva po osnovu bračne stečevine.

6. Tuženi je 9. aprila 2007. godine dostavio odgovor na tužbu.

7. Općinski sud je prema stanju u spisu pripremno ročište zakazao za 2. septembar 2011. godine i 22. septembar 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu za 21. januar 2012. godine.

8. Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 058505 05 P od 25. februara 2013. godine utvrdio da bračnu stečevinu apelantice i tuženog čine nekretnine pobliže označene u izreci presude, i da je apelantica po osnovu svoga udjela u stjecanju navedene imovine postala suposjednik i suvlasnik sa dijelom ½ na nekretninama što je tuženi dužan priznati i trpjeti.

9. Nezadovoljan navedenom presudom, tuženi je izjavio žalbu (nije precizirano kada).

10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 058505 12 Gž od 25. februara 2013. godine žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju navedenog rješenja Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP-a u vezi sa članom 345. i 346. ZPP-a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je nepravilnom dostavom pismena onemogućio tuženom raspravljanje pred sudom zbog čega je navedena presuda morala biti ukinuta.

11. U ponovljenom postupku Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 058505 13 P2 od 15. augusta 2013. godine utvrdio da bračnu stečevinu apelantice i tuženog čine nekretnine pobliže označene u izreci presude, i da je apelantica po osnovu svoga udjela u stjecanju navedene imovine postala suposjednik i suvlasnik sa dijelom ½ na navedenim nekretninama što je tuženi dužan priznati i trpjeti.

12. Nezadovoljan navedenom presudom, tuženi je izjavio žalbu (nije precizirano kada), a Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 P 058505 13 Gž2 od 21. februara 2014. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je između ostalog navela da je predmetni postupak dugo trajao, i to od 2005. godine do 2014. godine, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelantica predlaže da joj se zbog dužine trajanja postupka odredi naknada nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelantica ukazuje da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda 32 0 P 058505 13 Gž2 od 21. februara 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelantica je osporenu presudu primila putem punomoćnika 6. marta 2014. godine, a apelaciju je podnijela 5. maja 2014. godine, iz čega slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud konstatira da je apelantica u predmetnom postupku podnijela tužbu 6. oktobra 2005. godine i da je postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 21. februara 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao osam godina i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelanticinog tužbenog zahtjeva kojim je tražila utvrđivanje prava vlasništva po osnovu bračne stečevine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

26. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Također, imajući u vidu predmet spora, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

27. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe od 6. oktobra 2005. godine, po proteku više od godinu dana pribavio odgovor na tužbu (9. aprila 2007. godine) te da je prema stanju u spisu Općinskom sudu trebalo više od četiri godine da u predmetnom postupku zakaže pripremno ročište (2. septembra 2011. godine), nakon čega je u relativno kratkom roku zakazao i ročište za glavnu raspravu te donio prvostepenu presudu od 30. aprila 2012. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odlučujući o žalbi tuženog, rješenjem od 25. februara 2013. godine prvostepenu presudu Općinskog suda ukinuo kao nepravilnu i nezakonitu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. S druge strane, Ustavni sud uočava da je Općinski sud u ponovljenom postupku u relativno kratkom roku, nakon proteka manje od šest mjeseci, donio prvostepenu presudu od 15. augusta 2013. godine, kao i da je Kantonalni sud presudom od 21. februara 2014. godine u relativno kratkom roku odlučio o žalbi tuženog. Imajući u vidu naprijed navedeno činjenično stanje predmeta, Ustavni sud primjećuje da je ukupnoj dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud koji je tokom postupka imao značajne periode neaktivnosti, i koji je postupao nedjelotvorno s obzirom da je prvostepena presuda od 30. aprila 2012. godine ukinuta kao nepravilna i nezakonita i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju iz čega proizlazi da nema razumnog opravdanja za dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane u vezi sa postupanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud nije mogao primijetiti značajnije periode neaktivnosti toga suda prilikom donošenja odluka, iz čega proizlazi da taj sud nije u značajnijoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka koji je na dvije instance ukupno trajao osam godina i četiri mjeseca što se u najvećoj mjeri može pripisati Općinskom sudu, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmet koji se ne smatra hitnim, trajao osam godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

31. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada je predmetni postupak na dvije instance trajao osam godina i četiri mjeseca, za što najveću odgovornost snosi Općinski sud koji je imao značajne periode neaktivnosti i koji je u predmetnom postupku postupao nedjelotvorno.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman